Miras Tashzharghanov doputovao je 20. kolovoza u ruski grad Kursk kako bi radio u tvornici za preradu mesa, očekujući mjesečnu plaću od 90.000 rubalja (oko 1.000 dolara).
No, prema riječima njegove obitelji, 25-godišnji državljanin Kazahstana odveden je izravno s radnog mjesta u vojni regrutni centar, gdje je bio prisiljen potpisati ugovor s ruskom vojskom.
"Rekao mi je: 'Bace pred tebe ugovor, prislone ti pištolj uz glavu i kažu da potpišeš, i to je to. Nisu nas ni pitali želimo li to ili ne'", ispričala je njegova majka Gulzhan Tashzharghanova, opisujući potresan telefonski razgovor sa sinom.
Nakon kratke dvotjedne vojne obuke, Tashzharghanov je premješten u Voronješku oblast, koja graniči s Ukrajinom.
Strahujući da će njezin sin biti poslan na prvu crtu kao jurišni vojnik, Tashzharghanova je apelirala na vlasti u Astani da interveniraju.
Kao odgovor na njegov slučaj i druge slične slučajeve, kazahstansko Ministarstvo vanjskih poslova objavilo je da je njegovo veleposlanstvo u Moskvi 18. rujna poslalo diplomatsku notu ruskom Ministarstvu vanjskih poslova, službeno tražeći povratak građana koji tvrde da su bili prisiljeni na vojnu službu.
Međutim, početkom listopada podaci o geolokaciji koje je Tashzharghanov poslao rodbini pokazivali su da se nalazi u blizini Bilolutska, u ruski okupiranoj ukrajinskoj regiji Lugansk, izvijestio je Kazahstanski servis Radija Slobodna Europa.
Njegov slučaj ilustrira rizike s kojima se suočavaju neki migranti iz Srednje Azije.
Milijuni njih putuju u Rusiju u potrazi za egzistencijom radeći u građevinarstvu, poljoprivredi, trgovini i proizvodnji.
Aktivisti za ljudska prava i migranti koje je intervjuirao Radio Slobodna Europa opisali su slučajeve u kojima su strani radnici bili izloženi pritiscima da se pridruže ruskoj vojsci.
Navode da se novačenje odvijalo tijekom policijskih racija, kontrola na radnim mjestima, u migracijskim uredima te u pritvorskim centrima i zatvorima.
Drugi migranti bili su privučeni obećanjima o velikim novčanim bonusima i ubrzanom stjecanju ruskog državljanstva. Neki su se prijavili dobrovoljno, uključujući i iz financijskih razloga, dok su drugi tvrdili da su bili prevareni, zastrašivani ili fizički prisiljeni.
U rujnu je 44-godišnji migrant iz Samarkanda u Uzbekistanu ispričao kako je tijekom policijske racije u Rostovu na Donu priveden zbog istekle radne dozvole. Tvrdio je da su ga policajci tukli i vršili pritisak na njega sve dok nije potpisao ugovor.
Nakon što je poslan na bojište i ranjen u okupiranoj regiji Luhansk, razgovarao je s uzbekistanskim servisom Radija Slobodna Europa iz vojne bolnice u Sankt Peterburgu, moleći uzbekistansku vladu da mu pomogne vratiti se njegovoj četvero djece.
Za neke druge spoznaja dolazi prekasno. U sjevernoj tadžikistanskoj regiji Sughd jedna je obitelj nedavno pokopala svog 58-godišnjeg oca čije je tijelo vraćeno iz Ukrajine u kolovozu, samo nekoliko mjeseci nakon što je dobrovoljno potpisao šestomjesečni ugovor.
"Imao je financijskih problema i odlazak u Ukrajinu činio se kao brzo rješenje", rekao je za Radio Slobodna Europa izvor blizak obitelji pod uvjetom da ostane anoniman.
Pritisak poprima različite oblike
Prema riječima ruske stručnjakinje za migrantska prava Valentine Chupik, metode novačenja znatno se razlikuju.
U nekim slučajevima, kaže ona, ugovori se namjerno ubacuju među hrpu rutinskih dokumenata koje migranti potpisuju u migracijskim uredima. U drugim slučajevima, tvrdi, prisila je otvoreno nasilna.
"Bilo je masovnih racija, pravog mučenja elektrošokovima i premlaćivanja", rekla je Chupik za ruski servis Radija Slobodna Europa, opisujući metode koje su navodno korištene kako bi se ljude prisililo na poslušnost.
Izvješća o pritiscima na novačenje dolaze u trenutku šireg pooštravanja migracijskih zakona koje provodi država.
Ruske vlasti proširile su zabrane zapošljavanja u određenim sektorima, pojačale deportacije i uvele stroža pravila ulaska, iako se domaće gospodarstvo suočava s ozbiljnim nedostatkom radne snage.
"Rusija trenutačno nije sigurna zemlja za radnike iz Srednje Azije i, naravno, gdje god je moguće, bolje je izbjegavati putovanja tamo", upozorio je Denis Jivaga, direktor Kazahstanskog ureda za ljudska prava.
Stvarni razmjeri novačenja stranih državljana i dalje se teško mogu neovisno utvrditi jer Moskva ne objavljuje sveobuhvatne podatke o stranim državljanima koji služe u njezinim oružanim snagama.
Ukrajinski državni projekt "Želim živjeti", koji pomaže ruskim vojnicima da se predaju i prati strane državljane koji služe u ruskoj vojsci, objavio je da je do svibnja 2026. identificirao 12.919 građana zemalja Srednje Azije koji su potpisali ugovore s ruskim Ministarstvom obrane.
Te brojke Radio Slobodna Europa nije mogao neovisno potvrditi.
