Prije nekoliko dana je dodijeljena pomalo zapostavljena nagrada za najboljeg glumca u radio dramama, zapostavljena na isti način kao što je i ovaj žanr gurnut u zapećak. Činjenice bi trebale da upute kako bi sve moralo biti posve drugačije. Produkcija BH Radio 1 jedina je organizovana i sadržajna, istinska igrana produkcija u ovoj zemlji. Zato smo razgovarali sa ovogodišnjim laureatom, banjalučkim glumcem, Đorđem Jankovićem.
JANKOVIĆ: Stvarno nisam očekivao nagradu jer kada sam radio radio drame, najveći izazov mi je bio da ih uradim dobro, pošto je to nešto s čim se ne srećem svakodnevno i nemam priliku da to radim u nekom kontinuitetu. S radosti sam ih radio jer sam mogao ponešto i da naučim. Ta nagrada je došla na kraju, sama od sebe.
JANKOVIĆ: Da, ali ne znam zašto je to tako, pošto kroz radio dramu glumac sazrijeva, i kao glumac i kao osoba. To je nešto što može da pomogne glumcu u daljem radu, samim tim što će razvijati svoj govor, što će svojim glasom dočaravati sve, a uz to razvija tijelo i pokrete. Glumac može samo da se usavrši radeći radio drame.
JANKOVIĆ: Sve te radio drame koje su snimane u Banja Luci ne bi se realizovale da nije bilo velikog nivoa profesionalizma i Miralema Ovčine, koji je to sve pokrenuo i gurao sve ovo vrijeme.
JANKOVIĆ: Igrom slučaja radim u Dječijem pozorištu u Banja Luci. To pozorište se pretežno bavi lutkarstvom i to je nešto što me zaokuplja posljednje tri godine. Pošto radim na tom mjestu, moram da se srećem sa lutkama i zavolio sam ih jer je lutka nešto što može da uradi puno više nego živi glumac - može da leti i da padne, a da se ne razbije.
JANKOVIĆ: Kod nas je to još sve jako slabo. Televizija još i nije, ali film je poprilično nerazvijen. O tome i ne razmišljam. Televizija služi da te vide i ona može glumcu pomoći u poslu.
JANKOVIĆ: Mislim da to ide u nekom pravcu u kom bi trebalo ići, samo jako sporo, kao što sve kod nas ide sporo, tako da ne treba očekivati neke prevelike rezultate. S druge strane to je nešto što se razvija i vremenom će, možda, postati normalno da se snimaju filmovi.
JANKOVIĆ: Jeste, Jazavac je proradio, tako da je to još jedno pozorište u gadu koje pravi konkurenciju ostalim pozorištima. Sada se stvorila jedna kritična masa, odakle će se moći praviti kvalitetnije stvari.
JANKOVIĆ: Jako sam zadovoljan time što nudi pozorište u kojem radim. Da bi pozorište, ili bilo šta drugo funkcionisalo, mislim da je potrebna dobra i pozitivna atmosfera, a Dječije pozorište je definitivno ima. I dobra predstavu proističe iz toga i bez toga je nemoguće napraviti nešto kvalitetno.
JANKOVIĆ: Političari su nužno zlo. Možemo se samo nadati da ćemo kroz njihovo čuvanje fotelja i mi kulturni radnici dobiti nešto za uzvrat.
JANKOVIĆ: Ova godina mi je bila prilično dobra i ne znam šta da očekujem od sljedeće. U ovoj godini sam igrao osam predstava na repertoaru pozorišta, koje su većinom uspješne. Ne znam šta da očekujem za sljedeću godinu, ali se nadam samo boljem.
JANKOVIĆ: To nije neophodno, ali ako dođe do toga - dobro došlo.
RSE: Ovo je tvoje prvo značajno priznanje. Mora da se osjećaš posebno?
JANKOVIĆ: Stvarno nisam očekivao nagradu jer kada sam radio radio drame, najveći izazov mi je bio da ih uradim dobro, pošto je to nešto s čim se ne srećem svakodnevno i nemam priliku da to radim u nekom kontinuitetu. S radosti sam ih radio jer sam mogao ponešto i da naučim. Ta nagrada je došla na kraju, sama od sebe.
RSE: Glumac danas ne može biti fokusiran isključivo na jedan medij. Većina glumaca radio dramu stavlja negdje na začelje interesovanja.
JANKOVIĆ: Da, ali ne znam zašto je to tako, pošto kroz radio dramu glumac sazrijeva, i kao glumac i kao osoba. To je nešto što može da pomogne glumcu u daljem radu, samim tim što će razvijati svoj govor, što će svojim glasom dočaravati sve, a uz to razvija tijelo i pokrete. Glumac može samo da se usavrši radeći radio drame.
RSE: Produkcija BH Radio 1 se može računati kao jedina ozbiljna, produktivna i organizovana igrana produkcija u čitavoj državi. Sve ostalo su incidenti. Pretpostavljam da je profesionalac kao ti zadovoljan činjenicom da je učestvovao u šest radio drama, od sedam, koje su snimljene u Banja Luci.
JANKOVIĆ: Sve te radio drame koje su snimane u Banja Luci ne bi se realizovale da nije bilo velikog nivoa profesionalizma i Miralema Ovčine, koji je to sve pokrenuo i gurao sve ovo vrijeme.
RSE: Šta tebe posebno zanima kada je u pitanju tvoj zanat?
JANKOVIĆ: Igrom slučaja radim u Dječijem pozorištu u Banja Luci. To pozorište se pretežno bavi lutkarstvom i to je nešto što me zaokuplja posljednje tri godine. Pošto radim na tom mjestu, moram da se srećem sa lutkama i zavolio sam ih jer je lutka nešto što može da uradi puno više nego živi glumac - može da leti i da padne, a da se ne razbije.
RSE: Šta je sa filmom, televizijom, gdje mladi ljudi stiču afirmaciju i ime?
JANKOVIĆ: Kod nas je to još sve jako slabo. Televizija još i nije, ali film je poprilično nerazvijen. O tome i ne razmišljam. Televizija služi da te vide i ona može glumcu pomoći u poslu.
RSE: TV produkcija u banjalučkom studiju i Redakcija igranog programa je dosta zapostavljena. Bilo je nekih naznaka kako bi filmska produkcija u Republici Srpskoj mogla krenuti uzlaznom putanjom. Čini li ti se da je i tu nerealno nešto očekivati?
JANKOVIĆ: Mislim da to ide u nekom pravcu u kom bi trebalo ići, samo jako sporo, kao što sve kod nas ide sporo, tako da ne treba očekivati neke prevelike rezultate. S druge strane to je nešto što se razvija i vremenom će, možda, postati normalno da se snimaju filmovi.
RSE: Kako izgleda banjalučka pozorišna scena? Da li je proradio Jazavac?
JANKOVIĆ: Jeste, Jazavac je proradio, tako da je to još jedno pozorište u gadu koje pravi konkurenciju ostalim pozorištima. Sada se stvorila jedna kritična masa, odakle će se moći praviti kvalitetnije stvari.
RSE: Da li si ti zadovoljan time što nudi pozorišna scena u Banja Luci? Vidio sam nekoliko kvalitetnih predstava.
JANKOVIĆ: Jako sam zadovoljan time što nudi pozorište u kojem radim. Da bi pozorište, ili bilo šta drugo funkcionisalo, mislim da je potrebna dobra i pozitivna atmosfera, a Dječije pozorište je definitivno ima. I dobra predstavu proističe iz toga i bez toga je nemoguće napraviti nešto kvalitetno.
RSE: Cijeniš li da su tamošnje kulturne vlasti opredijeljene da afirmišu kulturu, ili će radije čuvati svoje fotelje, unatoč negativnim informacijama sa terena?
JANKOVIĆ: Političari su nužno zlo. Možemo se samo nadati da ćemo kroz njihovo čuvanje fotelja i mi kulturni radnici dobiti nešto za uzvrat.
RSE: Šta očekuješ od nadolazeće godine?
JANKOVIĆ: Ova godina mi je bila prilično dobra i ne znam šta da očekujem od sljedeće. U ovoj godini sam igrao osam predstava na repertoaru pozorišta, koje su većinom uspješne. Ne znam šta da očekujem za sljedeću godinu, ali se nadam samo boljem.
RSE: Hajde da se nadamo da će se početi snimati neki filmovi i da će se Đorđe prestati kriti iza lutaka i iza svoga glasa na radio talasima, da će se popeti na neku vidljiviju scenu.
JANKOVIĆ: To nije neophodno, ali ako dođe do toga - dobro došlo.
