Piše: Brian Whitmore, priredila: Mirjana Rakela
Kreatori javnog mišljenja u Moskvi ističu kako im je Kina u posljednje vrijeme sve češće na pameti. Jedan ugledni komentator čak je priznao da „zavidi Kini“.
Naime, Komunistička partija Kine je početkom mjeseca na svom kongresu izabrala nove čelne ljude. Hu Jintao se odrekao moći u korist Xi Jinpinga, i mnogi u Rusiji su se počeli pitati da li je tako nešto moguće i u njihovoj zemlji.
"Kinezi su uspjeli napraviti nešto Rusima nikada neće poći za rukom: prestali su se oslanjati na velike i nezamjenjive pojedince i umjesto toga stvorili su sistem redovite promjene svojih vođa", napisao je Mihail Rostovsky u "Moskovskom komsomolcu. "
Od 1992 – kada je Deng Xiaoping predao vlat Jiang Zeminu - vlada pravilo: dva petogodišnja mandata i odlazak s funkcije.
Kontrast s Rusijom, gdje se politički sustav vrti oko nezamjenljivog Vladimira Putina, zabilježen je posvuda, od opozicijskog tabloida "Nova Gazeta" preko poslovnog dnevnika "RBK ", do državne "Ruske Gazete“ koja je, vrlo zanimljivo, kineski model nazvala " poučnim i za druge zemlje."
U dnevniku "Kommersant", Aleksandar Gabujev je napisao da kineski vođa "samo prvi među jednakima u rukovodećem tijelu koje nastoji izbjeći situaciju da zemlju predugo vodi star i bolestan lider.
Putin je, naravno, imao priliku provesti nešto slično kineskom modelu prošle godine. Sve što je morao učiniti je bilo „blagosloviti“ mogućnost da se Dmitrij Medvedev kandidira za drugi predsjednički mandat, na što ga je pozivalo tehnokratsko krilo političke elite, a da svoj utjecaj zadrži izvan scene, kao što je to svojedobno učinio Deng Xiaoping.
Ali to se, naravno, nije dogodilo. Putin se odlučio za šest novih godina vladavine, moguće i dvostruko više, tako da ga se može usporedjivati, prije s Leonidom Brežnjevom, nego s Dengom.
"Obojica su izgledali mladi i privlačni na početku svoje vladavine , a onda bolesno i smiješno. Dvojica političara su propustili odgovarajući povijesni trenutak za povlačenje i odlučili su ostati u politici“, piše politički analitičar Stanislav Belkovsky.
Usporedba s Brežnjevom, koja se ozbiljnije počela spominjati prije godinu dana, a dodatno osnažena glasinama o Putinovu zdravlju , ipak je malo pretjerana.
No, jedan aspekt usporedbe ipak je relevantan za rusku budućnost. Nije samo Brežnjev bio taj koji je izgledao star i bolestan krajem vladavine, već je tako izgledala i cijela politička klasa nastala nakon Staljinovih čistki 1937. a koja je ostala na vlasti do fizičkog nestanka, do svoje smrti.
Mnogi promatrači sada se pitaju da li će slično biti i s Putinovom ekipom. Za mlade generacije, stasale nakon pada Sovjetskog Saveza, to će biti frustrirajuće.
"Putin je spreman upravljanje državom ostaviti u rukama svojih pouzdanih ljudi, koji će uskoro biti u dobi za umirovljenje", upozorava analitičar Viktor Averkov u dnevniku "RBK".
"Da bi se izbjegao generacijski sukob, on bi trebao proučiti mehanizme sukcesije i prijenosa ovlasti."
No, malo je naznaka da on to i radi. Kolumnist Sergej Šelin u tekstu u Gazeti .ru, ističe da je Putin učinio neke rezove, zbog korupcijskih skandala, ali da je to više bilo forme radi, jer su se stara imena zarotirala na novim funkcijama.
Šelin dodaje da "Kremlj uvijek miješa jedan te isti špil karata" i samo s jednog na drugo mjesto prebacuje odane ljude.
Brojni promatrači, uključujući i mene, smatrali su da je Putinov dugoročni cilj izgraditi trajni i stabilan, i naravno autoritarni sustav, koji će opstati i nakon njegova silaska s vlasti.
Sada je, medjutim, jasno da on nema strateškog cilja. Postoje tek taktički manevri radi zadržavanja na vlasti, a upravo to, paradoksalno, čini nestabilnim njegov sustav vladavine.
Kreatori javnog mišljenja u Moskvi ističu kako im je Kina u posljednje vrijeme sve češće na pameti. Jedan ugledni komentator čak je priznao da „zavidi Kini“.
Naime, Komunistička partija Kine je početkom mjeseca na svom kongresu izabrala nove čelne ljude. Hu Jintao se odrekao moći u korist Xi Jinpinga, i mnogi u Rusiji su se počeli pitati da li je tako nešto moguće i u njihovoj zemlji.
"Kinezi su uspjeli napraviti nešto Rusima nikada neće poći za rukom: prestali su se oslanjati na velike i nezamjenjive pojedince i umjesto toga stvorili su sistem redovite promjene svojih vođa", napisao je Mihail Rostovsky u "Moskovskom komsomolcu. "
Od 1992 – kada je Deng Xiaoping predao vlat Jiang Zeminu - vlada pravilo: dva petogodišnja mandata i odlazak s funkcije.
Kontrast s Rusijom, gdje se politički sustav vrti oko nezamjenljivog Vladimira Putina, zabilježen je posvuda, od opozicijskog tabloida "Nova Gazeta" preko poslovnog dnevnika "RBK ", do državne "Ruske Gazete“ koja je, vrlo zanimljivo, kineski model nazvala " poučnim i za druge zemlje."
U dnevniku "Kommersant", Aleksandar Gabujev je napisao da kineski vođa "samo prvi među jednakima u rukovodećem tijelu koje nastoji izbjeći situaciju da zemlju predugo vodi star i bolestan lider.
Putin je, naravno, imao priliku provesti nešto slično kineskom modelu prošle godine. Sve što je morao učiniti je bilo „blagosloviti“ mogućnost da se Dmitrij Medvedev kandidira za drugi predsjednički mandat, na što ga je pozivalo tehnokratsko krilo političke elite, a da svoj utjecaj zadrži izvan scene, kao što je to svojedobno učinio Deng Xiaoping.
Ali to se, naravno, nije dogodilo. Putin se odlučio za šest novih godina vladavine, moguće i dvostruko više, tako da ga se može usporedjivati, prije s Leonidom Brežnjevom, nego s Dengom.
"Obojica su izgledali mladi i privlačni na početku svoje vladavine , a onda bolesno i smiješno. Dvojica političara su propustili odgovarajući povijesni trenutak za povlačenje i odlučili su ostati u politici“, piše politički analitičar Stanislav Belkovsky.
Usporedba s Brežnjevom, koja se ozbiljnije počela spominjati prije godinu dana, a dodatno osnažena glasinama o Putinovu zdravlju , ipak je malo pretjerana.
No, jedan aspekt usporedbe ipak je relevantan za rusku budućnost. Nije samo Brežnjev bio taj koji je izgledao star i bolestan krajem vladavine, već je tako izgledala i cijela politička klasa nastala nakon Staljinovih čistki 1937. a koja je ostala na vlasti do fizičkog nestanka, do svoje smrti.
Mnogi promatrači sada se pitaju da li će slično biti i s Putinovom ekipom. Za mlade generacije, stasale nakon pada Sovjetskog Saveza, to će biti frustrirajuće.
"Putin je spreman upravljanje državom ostaviti u rukama svojih pouzdanih ljudi, koji će uskoro biti u dobi za umirovljenje", upozorava analitičar Viktor Averkov u dnevniku "RBK".
"Da bi se izbjegao generacijski sukob, on bi trebao proučiti mehanizme sukcesije i prijenosa ovlasti."
No, malo je naznaka da on to i radi. Kolumnist Sergej Šelin u tekstu u Gazeti .ru, ističe da je Putin učinio neke rezove, zbog korupcijskih skandala, ali da je to više bilo forme radi, jer su se stara imena zarotirala na novim funkcijama.
Šelin dodaje da "Kremlj uvijek miješa jedan te isti špil karata" i samo s jednog na drugo mjesto prebacuje odane ljude.
Brojni promatrači, uključujući i mene, smatrali su da je Putinov dugoročni cilj izgraditi trajni i stabilan, i naravno autoritarni sustav, koji će opstati i nakon njegova silaska s vlasti.
Sada je, medjutim, jasno da on nema strateškog cilja. Postoje tek taktički manevri radi zadržavanja na vlasti, a upravo to, paradoksalno, čini nestabilnim njegov sustav vladavine.
