Obraćanjem haškim sucima od strane većine optuženih završeno je suđenje protiv bivših čelnika takozvane Herceg-Bosne u slučaju Prlić i ostali. U svojim završnim riječima optuženi su ponovili da se ne osjećaju krivim i zatražili od suda da ih oslobodi po svim točkama optužnice za protjerivanje nehrvatskog stanovništva 1993. godine s područja Bosne i Hercegovine pod kontrolom Hrvatskog vijeća obrane.
Nakon što su se sudskom vijeću pod predsjedanjem suca Jean Claude Antonettija obratili svi odvjetnici timova obrane, svaki od optuženih je dobio po petnaest minuta na raspolaganje kako bi pokušao na kraju maratonskog suđenja od 5 godina, uvjeriti u svoju nevinost. Vijeću se tako obratio prvooptuženi bivši premijer takozvane Herceg-Bosne Jadranko Prlić, ministar obrane Bruno Stojić te general HVO-a Milivoj Petković.
„Sastao sam se samo jedan put s Tuđmanom 1992. godine i kasnije tijekom predsjedničkog sastanka u 11.mjesecu 1993. Nikad ga nisam čuo da govori protiv neovisnosti BiH, ili protiv konstitutivnih prava bilo kojeg od tri naroda ili protiv načela bilo kojeg predloženog mirovnog plana. Bez kontakata s Hrvatskom ne bi mogli se obraniti ili uspostaviti državnu granicu između BiH i Hrvatske“, izjavio je Prlić u obraćanju sucima.
Sudac Jean Claude Anttoneti
Istaknuo je kako žrtve koje su patile tijekom rata zaslužuju iskrenu sućut i pravdu.
„Gotovo 20 godina borio sam se za modernu, europsku Bosnu i Hercegovinu. Sa jednakim narodima i građanima. Uz rizik da zvučim neskromno ne znam nikog tko ima više rezultata u tome. Zaštita te povijesne baštine i ustavne osnove moje zemlje bila je misija cijelog mojeg života. Nitko to ne može dovesti u pitanje. Uključujući i razdoblje optužnice“, ustvrdio je Prlić.
Prvooptuženi je ustvrdio da se nikad nije zalagao za etničko čišćenje nego da su se bosanski Hrvati protivili politici Alije Izetbegovića i SDA koja je oduzimala konstitutivnost Hrvata u Bosni i Hercegovini.
„Čak i u najcrnjim trenucima sukoba, kada su Hrvati iz srednje Bosne morali bježati zbog svoje sigurnosti nikada nismo prihvatili da će vjekovna ognjišta Hrvata u tom dijelu BiH biti izgubljena zauvijek. Uvijek smo očekivali da će krajem rata svi građani BiH koji su morali otići iz straha – se moći vratiti svojim kućama. Nismo htjeli ništa manje ni za Muslimane ni za Srbe nego što smo htjeli za sebe“, zaključio je Prlić.
Optuženi Valentin Ćorić, zapovjednik vojne policije, odrekao se svog prava da se obrati sudu kao i general Slobodan Praljak te Berislav Pušić, bivši načelnik ureda za razmjenu zarobljenika.
Tužiteljstvo je zatražilo visoke kazne za optužene, ukupno 220 godina zatvora, tvrdeći da su krivi za uspostavljanje sistema koji je doveo do krvoprolića. Za Prlića, Stojića, Praljka i Petkovića zatražena je osuda na po 40 godina zatvora, Ćorića 35, a za Pušića 25 godina zatvora.
Sudsko vijeće se povuklo te će nakon razmatranja od najmanje godinu dana donijeti prvostupanjsku presudu o optužbama za udruženi zločinački poduhvat protjerivanja nehrvatskog stanovništva i pokušaj stvaranja Velike Hrvatske pripajanjem određenih dijelova Bosne i Hercegovine.
Nakon što su se sudskom vijeću pod predsjedanjem suca Jean Claude Antonettija obratili svi odvjetnici timova obrane, svaki od optuženih je dobio po petnaest minuta na raspolaganje kako bi pokušao na kraju maratonskog suđenja od 5 godina, uvjeriti u svoju nevinost. Vijeću se tako obratio prvooptuženi bivši premijer takozvane Herceg-Bosne Jadranko Prlić, ministar obrane Bruno Stojić te general HVO-a Milivoj Petković.
„Sastao sam se samo jedan put s Tuđmanom 1992. godine i kasnije tijekom predsjedničkog sastanka u 11.mjesecu 1993. Nikad ga nisam čuo da govori protiv neovisnosti BiH, ili protiv konstitutivnih prava bilo kojeg od tri naroda ili protiv načela bilo kojeg predloženog mirovnog plana. Bez kontakata s Hrvatskom ne bi mogli se obraniti ili uspostaviti državnu granicu između BiH i Hrvatske“, izjavio je Prlić u obraćanju sucima.
Istaknuo je kako žrtve koje su patile tijekom rata zaslužuju iskrenu sućut i pravdu.
„Gotovo 20 godina borio sam se za modernu, europsku Bosnu i Hercegovinu. Sa jednakim narodima i građanima. Uz rizik da zvučim neskromno ne znam nikog tko ima više rezultata u tome. Zaštita te povijesne baštine i ustavne osnove moje zemlje bila je misija cijelog mojeg života. Nitko to ne može dovesti u pitanje. Uključujući i razdoblje optužnice“, ustvrdio je Prlić.
Prvooptuženi je ustvrdio da se nikad nije zalagao za etničko čišćenje nego da su se bosanski Hrvati protivili politici Alije Izetbegovića i SDA koja je oduzimala konstitutivnost Hrvata u Bosni i Hercegovini.
„Čak i u najcrnjim trenucima sukoba, kada su Hrvati iz srednje Bosne morali bježati zbog svoje sigurnosti nikada nismo prihvatili da će vjekovna ognjišta Hrvata u tom dijelu BiH biti izgubljena zauvijek. Uvijek smo očekivali da će krajem rata svi građani BiH koji su morali otići iz straha – se moći vratiti svojim kućama. Nismo htjeli ništa manje ni za Muslimane ni za Srbe nego što smo htjeli za sebe“, zaključio je Prlić.
Optuženi Valentin Ćorić, zapovjednik vojne policije, odrekao se svog prava da se obrati sudu kao i general Slobodan Praljak te Berislav Pušić, bivši načelnik ureda za razmjenu zarobljenika.
Tužiteljstvo je zatražilo visoke kazne za optužene, ukupno 220 godina zatvora, tvrdeći da su krivi za uspostavljanje sistema koji je doveo do krvoprolića. Za Prlića, Stojića, Praljka i Petkovića zatražena je osuda na po 40 godina zatvora, Ćorića 35, a za Pušića 25 godina zatvora.
Sudsko vijeće se povuklo te će nakon razmatranja od najmanje godinu dana donijeti prvostupanjsku presudu o optužbama za udruženi zločinački poduhvat protjerivanja nehrvatskog stanovništva i pokušaj stvaranja Velike Hrvatske pripajanjem određenih dijelova Bosne i Hercegovine.
