Na internet platformi Ondemand.kinomeetingpoint.ba u petak, 9. aprila počelo je online izdanje prvog regionalnog filmskog festivala u sklopu Mreže festivala Jadranske regije.
Regionalni filmski festival će trajati do 17. aprila, a udružio je Sarajevo Film Festival iz Bosne i Hercegovine, Zagreb Film Festival iz Hrvatske, Festival autorskog filma iz Srbije, te Filmski festival Herceg Novi iz Crne Gore.
Publika iz četiri države može pogledati izbor filmova prikazanih na posljednim izdanjima filmskih festivala u Cannesu, Berlinu i Veneciji, kao i dva remasterizovana jugoslavenska klasika. U programu prvog regionalnog film festivala je devet filmova.
„Naši festivali su različiti po svojim formatima i profilima, međutim, želja da publici donesemo najbolje od evropskog i svjetskog filma nam je zajednička“, kaže u razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE) filmski producent i šef Industry odjela Sarajevo Film Festivala, Jovan Marjanović.
RSE: Na inicijativu Sarajevo Film Festivala (SFF) ove godine prvi put se okupljaju četiri vodeća filmska festivala iz četiri zemlje. Odakle takva inicijativa?
Marjanović: Upravo u ovoj godini koja je iza nas, u kojoj je veliki broj kvalitetnih filmova koji su startali na prošlogodišnjem kanskom i venecijanskom festivalu ili ovogodišnjem Berlinu, nisu imali priliku da dođu do svoje publike u regionu upravo zbog zatvorenih kina, smanjenih kapaciteta i distribucije i otkazanih brojnih svjetskih festivala, tako da je želja da ovu digitalnu tehnologiju, koju smo u međuvremenu razvili i kojom smo ovladali za prikazivanje filmova, da iskoristimo i stavimo na raspolaganje publici i prikažemo jedan dio ovih filmova koji su startali u posljednjih godinu dana.
Tako je to ustvari želja da budemo u direktnom kontaktu sa našom publikom i prikažemo ono što svjetska i evropska kinematografija, umjetnička i nezavisna trenutno pruža i to je ono zbog čega smo se udružili u ovakav projekat.
RSE: S obzirom na to da je područje Zapadnog Balkana relativno malo tržište, ima mnoštvo filmskih festivala, koliko je bitan ovaj zajednički festival? Šta su njegove prednosti?
Marjanović: Mislimo da je bitan utoliko da okrupni na određeni način da sa jednom koncentrisanom promocijom dođe do što većeg broja zainteresovanih i, s druge strane, da kroz saradnju, a to je drugi, možda nevidljivi dio ovog projekta, kroz saradnju festivala promoviše neke organizacione metode i razmjenu iskustava, kroz koje će publika svih ovih festivala na kraju imati benefit jer će imati bolje organizovane festivale.
To što ima puno filmskih festivala, mislim da je to jednostavno refleksija toga da publika voli različite stvari, s jedne strane, a s druge strane, svaki ima tendenciju okupljanja oko određenih kulturnih događanja ili lokacija, tako da mislimo da ta raznolikost ustvari doprinosi filmskoj kulturi, to nije loša stvar, a neke stvari se mogu kvalitetnije raditi samo kad se okrupne.
RSE: Vi ste u prvom odgovoru spomenuli da će tokom prvog izdanja regionalnog filmskog festivala biti predstavljen program sastavljen od filmova koje publika inače nema priliku vidjeti. O kakvim filmovima se radi?
Marjanović: Govorim prije svega o filmovima koji su tek izašli, nisu imali svoje svjetske premijere, prije dva mjeseca na berlinskom filmskom festivalu, neki su prošlog ljeta, iz Venecije. To su filmovi koji bi u normalnim uslovima vjerovatno igrali na dijelu, većem ili manjem, svih ovih festivala koje imamo u regionu, dio njih bi eventualno ušao u redovnu distribuciju, kojom kao što znamo ipak dominira holivudski sadržaj, i onda bi bio vjerovatno u jednom manjem broju i najčešće isključivo u glavnim gradovima, a taj broj kina koji prikazuju ovu vrstu filmova, umjetničkog, evropskog i međunarodnog filma možemo nabrojati na prste jedne ruke.
Tako kroz ovaj digitalni program mislim da širimo doseg takve vrste filma i u one gradove i mjesta gdje nema kina koja redovno prikazuju ovakve filmove na svom repertoaru. S druge strane, to radimo s jednog festivalskog iskustva dok su filmovi još uvijek novi i dok se njihovi autori aktivno bave njihovom promocijom, spremni su na susrete s publikom, razgovore itd.
Riječ je o devet filmova u programu, od kojih je sedam novih, koji su imali premijere na ovim festivalima koje sam ranije spomenuo, dakle najbolje sa velikih festivala svjetskih. S druge strane, tu su, i to je posebnost ovog programa, i dva restaurirana klasika jugoslovenske kinematografije, s obzirom na to da je riječ o regionalnom zajedničkom festivalu, upravo ulazak u istraživanje zajedničkog kulturnog filmskog nasljeđa je nešto što smo smatrali zanimljivim za ovaj projekat.
Tu su dva sjajna filma, jedan Puriše Đorđevića, drugi Srđana Karanovića, koji su nedavno restaurirani. Sad ćemo imati priliku vidjeti te nove kopije koje skoro uopšte nisu prikazivane, eventualno u Jugoslovenskoj kinoteci u Beogradu, a nisu prikazivani na televiziji, ni u kinima, i koje će pratiti susreti sa ova dva velika režisera i posebni intervjui koji su snimljeni za ovu priliku, za ovaj festival.
(Film Puriše Đorđevića "Pavle Pavlović" koji će biti prikazan na festivalu)
RSE: S obzirom na pandemiju korona virusa Regionalni Film Festival će biti online. Većina festivala tokom prošle godine je ili otkazana ili je prešla na online format. Koliko je sve to naškodilo stvaraocima filmske umjetnosti i filmu generalno, ljudima koji rade i koji su vezani za film?
Marjanović: Potpuno je jasno da bez vraćanja u održavanje samih događaja sa publikom, susreta između autora i publike, organizacije generalno događaja, da ne možemo nastaviti ovako. S druge strane, online segmenti su nešto što će ostati kada se, nadamo se, vrlo brzo stvari vrate u ovaj način realizacije na koji smo navikli, u živo.
Generalno, veliki broj ljudi koji rade na organizaciji događaja nisu imali priliku da to rade. Mnogi od njih su u teškoj situaciji, najmanje u ovom slučaju govorim o autorima koji nisu imali direktni susret sa publikom, govorim upravo o ljudima koji rade u organizaciji ivenata, od onih koji su domaćini u kino salama, koji se bave organizacijom događaja, rasvjetljivači, kamermani, kompletan uslužni odjel uključen na festivalima, hoteli posredno, sve ono što su ugostitelji i objekti koji se vežu za organizaciju filmskih festivala i drugih sličnih festivala. To je zaista jedna kompletna industrija koja je u velikom problemu, to su ljudi koji žive isključivo od te vrste rada. To je veliki problem.
U organizaciji Sarajevo Film Festivala u normalnim uslovima radi preko 600 ljudi, direktno uposlenih, od festivala i kooperanata. Prošle godine, kada je festival bio digitalan, to se značajno smanjilo, na nekih osamdesetak do sto ljudi koji su radili na organizaciji online festivala, u potpuno drugim disciplinama i zanimanjima. Porastao je broj IT stručnjaka koji rade, smanjio se broj ljudi koji rade u uslužnim djelatnostima.
Potpuno je drugačiji sistem koji, vjerujem, ostavlja mnoge izvan njega. Mi to ne želimo.
RSE: Kako komentarišete činjenicu da će Fondacija za kinematografiju Federacije BiH ove godine raditi sa nikada manjim budžetom?
Marjanović: Nažalost, u prošloj godini budžet za Fondaciju za kinematografiju trebao je da bude najveći od njenog osnivanja, četiri miliona KM (oko 2 miliona eura). U rebalansu budžeta prošle godine je drastično smanjen, na inicijativu Vlade smanjen je na 1,2 miliona KM ( 600.000 eura), što je opet najniži iznos od početka Fondacije. U ovoj godini se nastavilo sa ovim najnižim iznosom. Ne znam šta reći na to. Kada uzmemo da je koštanje jednog prosječnog bh. filma ustvari kao ukupan godišnji budžet Fondacije, onda vidimo da je to jednostavno neodrživo.
U Federaciji BiH (jedan od dva entiteta u BiH) i u kantonima potreban je jedan novi pristup koji bi bio u skladu sa evropskom praksom u tom smislu, koji bi podrazumijevao stvaranje sistema da svi oni koji su korisnici audiovizuelnih djela, a pogotovo sada, u ovom novom digitalnom dobu imamo ih sve više, da na neki način budu u svezi sa finansiranjem domaće kreacije. Mnogi od njih koriste javne resurse, kao što su frekvencije, kao što su kablovi, infrastruktura za prenos interneta ili TV programa, kablovskog, dakle, svi oni imaju direktnu komercijalnu korist od korištenja ovih resursa, mislim na telekome, na javne i privatne emitere, mislim na kablovske operatere, pa onda i na distributere, kinoprikazivače itd, dakle svi oni kori koriste audiovizuelna djela za svoj posao, mislim da bi trebali biti u sistemu u kojem bi jedan dio toga odvajali u fond za kinematografiju i na taj način stavili kreaciju u direktnu svezu sa potrošnjom, odnosno sa iskorištavanjem te kreacije.
To je sistem koji nije novi, koji je započeo još pedesetih godina u Francuskoj, koji je postojao u bivšoj Jugoslaviji, na kraju krajeva i u Bosni i Hercegovini, posredno, tako da postoji sada sa većim ili manjim izmjenama, u većem broju evropskih zemalja, pogotovo u onim vodećim.
Bez usvajanja jednog takvog sistema ili, s druge strane, bez odvajanja većeg iznosa od strane vlade ili vlada u našoj zemlji, i generalno osmišljavanje toga na jedan savremen način, ovo što imamo sada je nedovoljno, prevaziđeno.
U Srbiji je prihvaćena inicijativa ujedinjenja
Koordinatorica Proljetnog izdanja Festivala autorskog filma iz Srbije Milena Debeljković kaže kako je u Evropi popularno i poželjno da se festivali umrežavaju.
Debeljković: Prošle godine, sticajem okolnosti, kako se sve dešavalo, mi smo smatrali da je ovo prva godina kada je najbolje krenuti jednu takvu inicijativu i pomoći festivalima, koji su, lično smatram, dosta ugroženi trenutnom situacijom, jer zavise pre svega od publike koja u živo gleda filmove.
Tako ovu inicijativu koju predvodi Sarajevo Film Festival, Festival autorskog filma je oberučke prihvatio i veoma se raduje daljnjem radu, ne samo na ovom regionalnom festivalu, nego svim aktivnostima koje su planirane narednih godina.
RSE: Na koji način ste birali filmove?
Debeljković: Postoje filmovi koje publika do sad nije imala priliku da vidi u prethodnoj godini. Našli su se neki filmovi koji su bili na programu i Festivala autorskog filma i Sarajeva, našao se film koji je bio na Zagreb Film Festivalu, i Herceg Novi Film, i naravno, jedna premijera, to je “Smrt filma, a i mog oca” Danija Rosenberga, koji nije do sada bio prikazan na Balkanu, u našoj regiji.
Ono što nas je posebno obradovalo ove godine je što smo uvrstili u program jugoslovenske klasike, dva filma, Pavle Pavlović i Miris poljskog cveća. Ja mislim da je to nekako odgovor naših festivala, da mi podržavamo restauraciju i nekako svi festivali neguju iste autore, iste filmove, bitno je podsetiti se neke svoje istorije, pogotovo u kinematografiji, koja je bila vrlo bogata u tim godinama, i nekako mladim ljudima približiti. Nisu ova dva filma toliko popularna među mladima, i to je prilika da jednostavno pokažemo šta je ta jugoslovenska kinematografija imala.
RSE: Koliko je bitna saradnja kada su ovakvi projekti u pitanju?
Debeljković: Mislim da je u programskom smislu mnogo bitno sarađivati, jer na svim ovim festivalima rade vrlo eminentne ličnosti koje su poznate u svetu i to donosi neki integritet festivalima.
Festival autorskog filma u Srbiji je veoma popularan među publikom, poznati smo u nekim evropskim krugovima, a neka saradnja sa SFF-om, i Herceg Novi u Zagrebu donosi neku veću vidljivost na međunarodnom nivou. Mislim da svi festivali međusobno se potpomažu upravo tim ljudima koji rade na festivalima, razmenjivanjem filmova, znanja.
Mislim da je najbitnije da smo sa sličnog tog područja, naša publika se slično i ponaša. Mislim da su to isto neka znanja koja možemo da razmenimo – kako unaprediti, kako privući mladu publiku. Mislim da je ova mreža festivala nešto jedinstveno i nešto što će definitivno pomoći, možda ne u prvoj godini festivala, ali ja smislim da ćemo za par godina videti veliku razliku.
RSE: Festival autorskog filma održao se i 2020.godine, ali u online formatu, zbog pandemije korona virusa.
Debeljković: Jednostavno, kinematografija je u trenutku i ukoliko se taj film ne plasira one godine kad je nastao, već sledeće godine se smatra nekako zastarelim i ne može da dobije dovoljnu pažnju kao neki novi film.
Mislim da je to dosta autorima naškodilo. Što se tiče festivala, u finansijskom smislu naravno, ali mislim da smo i dobili dosta, jer vidim iz ovog primera – mi smo se ipak opredelili za online festival, a to znači da naša publika koja generalno nije toliko upućena, ne postoji toliko platformi na našem području koje su aktualne a da nisu američke ili strane, mislim da su se navikli malo više na to online. I malo su se edukovali, obrazovali.
Mislim da je tu neka naša mini pobeda, ali daleko od toga da smatram da je to rešenje. Ipak, festivali su živi i njima je potrebna živa publika, živa reč, autori na premijerama i to neko festivalsko okupljanje
Poruka iz 'Zagreb filma'
Za direktora Zagreb Film Festivala Borisa T Matića zajednički, regionalni filmski festival je realizacija dugogodišnje saradnje i okupljanje starih prijatelja.
„Zagreb Film Festival već dugi niz godina surađuje sa mnogim festivalima po Evropi, a posebno surađujemo sa Sarajevo Film Festivalom, gledatelji SFF-a odnosno redovni posjetitelji znaju da već dugi niz godina u okviru festivala mi prikazujemo dio programa iz našeg nacionalnog programa Kockice, natjecateljski program hrvatskog kratkog filma. Kad smo razgovarali o nekim stvarima, a s druge strane surađujemo i sa Festivalom autorskog filma, u Herceg Novom imamo neka predavanja itd, tako da je ovo ustvari samo zvanično udruživanje onih starih prijatelja i partnera“.
RSE: Koliko je to bitno za ovaj region, za ljude koji ovdje žive, koji vole film?
Matić: Koliko je bitno procijenit ćemo nakon ovog festivala, kad vidimo malo koliko je ljudi pogledalo filmove i kako su ljudi reagirali. Za sad, ono što znamo, jako lijepo reagiraju, dobre su reakcije na društvenim mrežama, dobre su reakcije u medijima, mislimo da je program vrlo dobar. To naravno ništa ne znači, da će se bilo koje druge aktivnosti Zagreb Film Festival ili Sarajevo Film Festival, da li od nekog od ova dva promijeniti. Mi i dalje imamo normalno svoje festivale i svoja normalna izdanja, ali ovako neko udruživanje – pokušavamo nekako lakše doći do određenog programa, smanjiti dio troškova i naprosto doći do većeg broja publike.
RSE: S obzirom na to da se ovaj prvi regionalni film festival organizuje u online formatu zbog pandemije korona virusa, da li će ostati na tome ili namjeravate i u budućim godinama sarađivati, bez obzira u kom formatu budu festivali?
Matić: Mi svakako planiramo. Ustvari, ovo proljetno izdanje je nekako da mi uz svoju publiku po lokalnim zemljama upoznamo da smo se udružili i da imamo nekakve zajedničke inicijative.
Naše inicijative će se nastaviti kroz cijelo vrijeme, u okviru i za vrijeme svakog od festivala pojedinačno, postojat će određeni programi koje ćemo mi zajednički raditi.
A što se tiče online izdanja, mi se svi nadamo da su ovo izdisaji online izdanja. Svakako će ova pandemija promijeniti određene tokove u stvaranju festivala i uvijek će dio programa biti online, naprosto da bi došao do nekog većeg broja publike, ali pravi festival bez u živo izdanja, bez druženja autora, bez publike, bez mraka kino dvorane nije u potpunosti to. Međutim, prilagođavamo se i svi se nadamo da će biti bolje.
Povratak festivala iz Herceg Novog
Zbog pandemije korona virusa, Filmski festival u crnogorskom gradu Herceg Novom otkazan je 2020.g odine. Učešće u ovogodišnjem Proljetnom izdanju u okviru prvog regionalnog festivala za njih je značajno.
Za koordinatora Proljetnog izdanja i selektora Filmskog festivala Herceg Novi, Ivana Bakrača, regionalni nastup nije ništa strano, jer, kako kaže, za RSE ova saradnja postoji već godinama.
Bakrač: Posebno je važno da smo mi već imali saradnje sa sva tri festivala iz naše mreže. Studenti iz Crne Gore išli su na Zagreb Film Festival, da tamo razvijaju svoje scenarije. Također su išli u Beograd na Festival autorskog filma, povodom First film is first, sa debitantskim dugometražnim filmovima, Sarajevo tradicionalno ugošćava Sarajevo talents programme, Industry programme, koji je naravno najjači u regionu, ali ovako ujedinjeni, zvanično, pod okriljem mreže Kreativna Evropa, programa medija, mislim da čitava zamisao dobija mnogo veći značaj, da je vrlo bitno da publika u čitavom regionu vidi šta je to što selektorski tim sa četiri različita festivala donosi kao jednu zajedničku stvar i šta onako predočava publici da je bitno da se vidi, da je bitno da o tome diskutujemo. I ne samo za publiku.
Mislim da je to super da se i kroz medije širi ta vijest o nekom zajedničkom programu, da vidimo kako na to reaguju, na primjer, kritičari iz različitih zemalja, kako oni gledaju na neki film koji smo predstavili.
RSE: Da li zajednički nastup otvara prostor i podstiče na dijalog?
Bakrač: To je zapravo od krucijalnog značaja u ovim nekim vremenima koja su za nas u regionu, navikli smo, vrlo turbulentna, a filmadžije stvarno imaju decenijske tradicije da i u najtežim vremenima komuniciraju na najbolji mogući način i da se ujedine.
RSE: Koliko je bitno otvoriti prostor građanima, ljubiteljima filma, pa i svim ostalima, da kroz film sagledaju neku drugu stranu dešavanja tokom proteklog rata?
Bakrač: Ja mislim da je to stvarno od ekstremnog značaja, mi smo već to naravno svi radili na festivalima, svi smo u svojim programima imali neke sadržaje koji su pozivali na dijalog, o čemu god da se radi, o bilo kom socijalnom fenomenu trenutno aktuelnom, bilo da je to rat, bilo da je ekonomija, politika itd, ali nekako, kada se festival održi samo u Sarajevu, Zagrebu, Beogradu i Herceg Novom, to opet vidi određena grupa ljudi koji to nekako prenesu dalje. Ali mislim ovako, online, da je to dostupno na teritoriji čitave bivše Jugoslavije, onda zaista ima ogroman značaj. To je zaista prvi put da ćemo tako otvoreno reći: 'Imamo program za vas, pozivamo vas da pričamo o svemu'.
Ja ću navesti samo jedan primjer, film Đura Gavrana "Jedna od nas", koji je premijerno bio na SFF-u, sada isto u našoj mreži, to je film koji priča upravo o tome kako razgovarati o problemu.
Znači, ne priča o samom problemu zlostavljanja, što je tema filma, u trenucima kada su seksualna zlostavljanja u jeku u medijima, i u Srbiji, i u Hrvatskoj i svuda. Taj film je super primjer kako on kaže, Ok, skupila se grupa ljudi i šta su ti utisci koje mi razmjenjujemo, kako gledamo na situaciju, kako bi trebali da gledamo i kako da pomognemo da se u budućnosti malo drugačije i šarenolikije gleda na sve.
RSE: Da li će se saradnja nastaviti i poslije?
Bakrač: Ja mislim da je definitivno naš plan da se ova saradnja nastavi, posebno iz razloga što vidimo da je nekako i inicijativa same Kreativne Evrope, Program medija, nekako težnja ka ujedinjenju, ne samo filmskih projekata koji se razvijaju, već i samih festivala koji te filmove kasnije prikazuju.
Evo, i mi u ovom proljećnom programu imamo dva ex-Yu klasika, restaurirane kopije, koje filmove je meni, naravno, bilo zadovoljstvo gledati opet, u novom ruhu, iako smo ih gledali već više puta ranije. To ćemo težiti da nastavljamo i u buduće. Imaćemo i dalje jednu novu zajedničku selekciju koja će biti prikazana na sva četiri festivala, gdje ćemo ljudima pokazivati šta je to bilo najreprezentativnije što smo mi zajedno nekada imali, a kroz nove evropske i svjetske naslove ćemo pokazivati šta su to neke važne teme na koje mi pozivamo i publiku, i kritičare, i medije, da zajedno o njima diskutujemo.
Facebook Forum