Dostupni linkovi

Protestovali protivnici ubijanja životinja zbog krzna


Fotogalerija: Protest "Za Srbiju bez krzna", 18. novembar 2011.

Zoran Glavonjić

Na Svetski dan borbe protiv upotrebe prirodnog krzna u Beogradu je na Trgu republike održan protest pod nazivom „Za Srbiju bez krzna“. Prvi put Beograđani su videli performans nalik onima u svetu – nage aktiviste koji su apelovali na poštovanje prava životinja.

„Podignimo glas za životinje, jer one to ne mogu same. Raci ne krznu, jer krzno je mrtvo. Krzno je sramotno, krzno je ubistvo!“

Nekoliko stotina Beograđana na Trgu republike privukao je nastup aktivista udruženja „Sloboda za životinje“ koji su samo u donjem vešu i ofarbani cvenom bojom koja simbolizuje krv ubijenih životinja pola sata nepomično ležali na krznima lisica i bundama na pločniku u centru grada.

Iako je za mnoge taj prizor bio šokantan, većina je shvatila poruku.

„Ovo mi je gadno i da gledam, ako mi verujete... Naravno da sam protiv ubijanja životinja.“

„Ne treba krzno da se nosi. Šta će nam bunde i sav taj bes. Nose ih obično tajkuni i tajkunke. Jedino oni imaju pare. I tako se zatvara taj krug.“

„Nikada nisam nosila krzno. Niti sam imala mogućnosti niti volim. Nije u redu to oblačiti, imamo izbor da nosimo odeću od drugih materijala.“

„Ja ne nosim zato što mi smeta. Ovo što imam oko vrata je veštačko krzno. Ali bih nosila pravo ako bi mi prijalo. E, sad, da li je to humano ne znam...“

“To su živa bića i njihovo ubijanje je zločin. To bi bilo isto kao kada bih ja ubila nekog čoveka da bih mu uzela nešto."


Industrija krzna obrće milione evra

Kako bi podigli svest i ukazali na surovost industrije krzna, aktivisti su okupljenima puštali i video snimke surovog ubijanja životinja.

„Evo, ovde se vidi kako na živo deru životinje koje se probude nakon šokova plinom ili strujnim udarima. I tako odrane one bukvalno bivaju nabacane na gomilu. Da bi se napravio jedan krzneni kaput ili bunda, potrebno je da se ubije do 15 pasa ili 20 dabrova, 22 lisice, 34 nutrije, 60 do 80 samura, 200 činčila, 240 hermelina, ili do 400 veverica.“

Najveću pažnju privukli su aktivisti koji su došli iz Zagreba i na Trgu republike priredili nagi performans, među kojima i Alen Crnčan i Katja Matovina, koji su nam rekli da im nije žao što su se smrzavali na beogradskih plus jedan

„To je zapravo nešto najmanje što mogu napraviti za životinje. Da pripredimo taj performans kojim se dočarava kako se sa njima surovo postupa.“

„Nadam se da će ovo uticati na ljude da oni zaista vide šta je to. Da razmisle kako i gde je završio ostatak tih bundi ili rukavica koje nose. Da shvate da se to krzno nije stvorilo niotkuda, nego da je to jedna životinja koja je zatočena, ubijena i mučena.“


U toj gužvi na Trgu republike slučajno se našao i jedan starac iz Raške sa kozjim kožama u rukama koje je došao da proda u Beogradu.

„Nemoj me ništa pitati, molim te, bolje da bežim odavde da me ovi ne bi prebili! Prodajem štavljenu jareću kožu. Jeftina je, košta hiljadu dinara, i kupuju je samo za ukras ili ih stavljaju kao staze u stanu. Pa krzno treba da se nosi zato što je toplo. Evo ja ga nosim oko struka i baš mi čuva zdravlje, a zašto se ovi bore protiv toga ja nemam pojma. Odoh bre, strah me da me ne prijave policiji što prodajem ovo...“

I u Srbiji postoji industrija krzna, u kojoj privatnici godišnje obrću milione evra. Ljiljana Gledić Filipović, iz udruženja „Sloboda za životinje“, pozvala je vlast da prekine taj biznis:

„Smatramo da je to nedopustivo. I da država mora da se izdigne iznad tih primitivnih načina razmišljanja koji su vladali u nekoj davnoj lovačkoj zajednici.“

U Srbiji postoji blizu 500 privatnih farmi krzna, a najrašireniji je biznis za proizvodnju krzna od činčila. Samo jedna farma koja radi u jednom gradu u centralnoj Srbiji, prema podacima Udruženja sloboda za životinje, godišnje ima obrt od milion evra i proda 5.000 komada odeće.
XS
SM
MD
LG