Gužve ispred šaltera za inostrane transfere poznat je prizor u turkmenskoj državnoj banci Senagat u gradu Dašoguz, jednom od rijetkih mjesta koje mještani mogu koristiti za slanje novca rodbini u inostranstvu, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RFE/RL) na engleskom jeziku.
"Banka nam sve više otežava slanje novca našoj djeci koja studiraju u inostranstvu", kaže žena koja čeka u redu. "Namjerno odgađa postupak koristeći sve vrste predugovora, vraćajući nas natrag po sve više i više dokumenata."
Žena - koja je zbog straha od odmazde tražila da ostane anonimna - kaže da je potrebno nekoliko odlazaka u banku kako bi konačno ispunila beskrajne nove zahtjeve i prebacila novac svojoj kćeri koja studira u Rusiji.
Dokumenti potrebni za bankovni transfer uključuju pismo potvrde studija od inostranog univerziteta i dokaz o "adekvatnim" primanjima roditelja (ili mjesta zaposlenja).
Porodice ne smiju slati svojoj djeci više od 200 dolara mjesečno, što je limit koji je uvela autoritarna vlada u Turkmenistanu, a koja strogo kontroliše sve aspekte života tamošnjeg stanovništva.
Novčane transfere ka inostranstvu u centralnoazijskoj zemlji od oko 5,8 miliona ljudi prvenstveno obavljaju filijale Western Uniona smještene u službenim prostorijama banke, koje posluju pod strogom vladinom kontrolom.
Stotine Turkmena, uključujući studente i one koji su otišli na liječenje u inostranstvo, zaglavljeni su u stranim zemljama budući da su međunarodni letovi otkazani a granice zatvorene zbog epidemije korona virusa.
Usred pandemije, vlada je povećala limit za transfer novca na 500 dolara za one građane koji su ostali zaglavljeni u inostranstvu. Ali povećanje se ne odnosi na studente osim, izvještavaju državni mediji, nekoliko neodređenih "izuzetaka".
Zatvaranje mnogih kompanija širom svijeta zbog pandemije uzrokovalo je da većina turkmenskih studenata u inostranstvu izgubi posao, a mnogi od njih morali su plaćati stanarinu, hranu i druge račune, uz - u mnogim slučajevima - novac koji su dobivali od kuće. Većina poslova za zaradu dodatnog novca uključuju konobarisanje, čišćenje ili čuvanje djece.
"Naša djeca su zaglavljena u Rusiji bez novca čak i za najosnovnije stvari, jer postoji toliko prepreka koje nam onemogućavaju da im na vrijeme pošaljemo dovoljno novca", kaže čovjek koji čeka u redu u banci Senagat.
Klijenti kažu da se nerijetko dešavaju svađe bankarskih službenika i klijenata koji su frustrirani zbog "beskrajnih zahtjeva i kašnjenja".
Nekoliko klijenata reklo je dopisnicima RFE/RL da slični problemi postoje u Turkmenbaši banci u Dašoguzu, gradu s oko 200.000 ljudi.
Neki su primijetili da je situacija bila znatno bolja u gradskoj filijali Turkmensko-turske komercijalne banke, koja ne traži dodatne dokumente izvan postojećeg popisa potrebnih papira.
RFE/RL je pokušao kontaktirati Senagat Bank, Turkmenbaši Bank i vladine službenike u Dašoguzu i glavnom gradu Ašgabatu, ali ni od koga nije uspio dobiti komentar.
Dopisnici su izvijestili o sličnim problemima ljudi koji pokušavaju obaviti transfer novca i u drugim dijelovima zemlje.
Mač s dvije oštrice
U Ašgabatu su neki roditelji rekli da njihova djeca koja studiraju u inostranstvu mogu napisati pismo turkmenskim ambasadama i zatražiti finansijsku pomoć.
To bi, međutim, značilo okončanje njihovog studija u inostranstvu nakon što se studenti vrate kući na odmor, upozorile su vlasti.
"Dopis koji sam dobio (od Ministarstva vanjskih poslova) kaže da se studenti trebaju pismeno obratiti ambasadi za finansijsku pomoć, ali u pismu se istovremeno navodi upozorenje da se svi koji se prijave za takvu pomoć neće moći vratiti u stranu zemlju nakon što odu kući na odmor", rekao je stanovnik Ašgabata za RFE/RL.
Muškarac je rekao da je među mnogim ljudima koji su od početka pandemije od Ministarstva vanjskih poslova i Državne agencije za migracije zatražili da im omoguće da putem Western Uniona prebace 500 dolara svojoj djeci u inostranstvu.
"Službenici kažu: ‘Ako roditelji nemaju dovoljno novca, zašto su onda poslali svoju djecu na studij u inostranstvo?’", kazao je za RFE/RL.
Stanovnik Ašgabata ističe da je izuzetno gnjevan zbog situacije: nemogućnosti da pošalje novac koji ima, što je dovoljno za potrebe sina, a istovremeno je optužen da nije mogao priuštiti školovanje svog sina.
RFE/RL je kontaktirao nekoliko turkmenskih ambasada radi komentara, ali nije dobio nikakav odgovor.
Ostaje nejasno jesu li ograničenja i navodna "namjerna" odgađanja i prepreke u slanju novca turkmenskim studentima u inostranstvo usmjerena na vršenje pritiska na studente da se vrate kući ili je uzrokovana trenutnom finansijskom krizom u zemlji - ili je riječ o oba razloga.
Nema novca, čak ni za hljeb
Turkmenski studenti u inostranstvu također mogu koristiti debitne kartice turkmenskih banaka, ali im je postavljen strogi limit.
Nekoliko studenata reklo je RFE/RL da čak i ako imaju dovoljno novca na svojim bankovnim računima u Turkmenistanu, kartice se "zamrzavaju" nakon što povuku malu količinu gotovine s bankomata ili koriste kartice za kupnju dok su u inostranstvu.
RFE/RL je dobio komentare turkmenskih studenata koji se bore s finansijskim poteškoćama u Rusiji, Kazahstanu i drugim zemljama Centralne Azije, gdje studira više hiljada studenata.
"Ne preostaje mi više novca da platim smještaj ili čak samo da kupim hljeb”, rekao je jedan turkmenski student iz Kazahstana, govoreći pod uslovom anonimnosti.
"Moji roditelji - u turkmenskoj provinciji Marija - svakodnevno odlaze u različite banke, stoje u redovima pokušavajući mi poslati novac", kaže student. "Poslao sam im sve dokumente i pisma koje su banke tražile, ali banke još uvijek odbijaju da prebace novac."
U međuvremenu, nekoliko stanovnika Ašgabata tvrdi da ne postoji limit od 200 dolara za bogate i dobro povezane, kao što su vladini službenici koji žele poslati novac rodbini u inostranstvo.
RFE/RL ne može nezavisno to potvrditi, ali korupcija i nepotizam rašireni su u Turkmenistanu, koji je od 2006. godine pod despotskom vladavinom predsjednika Gurbangulija Berdimuhamedova.
Organizacija Fridom haus (Freedom House) je 2019. godine u svom izvještaju o slobodama rangirala Turkmenistan na 207. mjesto od ukupno 210 zemalja i teritorija.