U Osijeku je u ponedjeljak završeno prvostupanjsko suđenje za ubojstvo 23 srpska civila i jednog ratnog zarobljenika u Sisku 1991. i 1992. godine. Tadašnji drugi čovjek sisačke policije Vladimir Milanković osuđen je po zapovjednoj odgovornosti na 8 godina zatvora, a tadašnji policijski specijalac Drago Bošnjak oslobođen je optužbe za ubojstvo 8 ljudi zbog nedostatka dokaza. Tužitelji su najavili žalbe na obje presude.
Za Vladimira Milankovića, drugog čovjeka policije u Sisku i na Baniji početkom devedesetih godina – 8 godina zatvora, jer – kako je u obrazloženju presude rekao sudac Zvonko Vrban – Milanković je kao zapovjednik prikrivao zločine potčinjenih, neke od njih zapovijedio, a u nekim brutalnim zlostavljanjima i sam sudjelovao.
„Dapače“ – naglasio je sudac – „neposredni počinitelji zločina nisu mogli biti otkriveni, jer su ih štitili oni koji su trebali štititi civile i sprječavati nezakonite radnje.“
To se podjednako odnosi i na tadašnjeg Milankovićevog šefa Đuru Brodarca, kojeg se nazivalo gospodarem života i smrti u ratnom Sisku, koji je bio prvooptuženi u ovom postupku, ali je umro u zatvorskoj bolnici. Drugooptuženi Drago Bošnjak je zbog nedostataka dokaza oslobođen optužbe za ratni zločin radi ubojstva 8 sisačkih Srba.
Različite su procjene broja ubijenih srpskih civila u Sisku, najrealnija je negdje između 60 i 100, a ovom je presudom obuhvaćeno ubojstvo 23 civila i jednog ratnog zarobljenika.
„Godinama su bile opstrukcije te istrage jer su Đuro Brodarac i prvooptuženi Vladimir Milanković očito bili ti koji nisu dopuštali da se istraga provede kako treba. Veliki uspjeh ovog sudskog procesa je da su imenom i prezimenom pobrojane sve žrtve, okolnosti pod kojima su stradali i način izvršenja tih djela. Ne smijemo zaboraviti da je 24, 25, i 26. kolovoza 1991. godine deset ljudi odvedeno sa jednog manjeg područja Siska i svi brutalno ubijeni. Dakle, to je vrlo jasno pokazano u ovom sudskom procesu“, kaže za RSE govori članica nacionalnog monitoring-tima za suđenja za ratne zločine Veselinka Kastratović.
Presuda pokazala kamo dalje
Vjera Solar, majka Ljubice Solar koja je 1991. stradala vjerojatno kao kolateralna žrtva, i koja je jedna od žrtava za koje se tereti Milankovića, kazala je medijima kako nije zadovoljna visinom prvostupanjske presude. Još jedna od žrtava koje se po zapovjednoj odgovornosti stavlja Milankoviću na teret je i Stevo Borojević, kojeg su nepoznate osobe odvele i na brutalan način ubile u Sisku u listopadu 1991. godine, podsjeća u izjavi za RSE njegova supruga Jasenka.
„On je tada imao 45 godina, kao i ja. Sada imam 67 godina. Sada bismo imali 50 godina braka – da je živ. Ja sam rekla i na sudu – ljudi koji bi im nešto pomogli, ljudi koji bi nešto rekli – ti su ljudi pomrli. Ja sada mogu samo reći rekla – kazala.“
Doista, je li protok vremena i sabotiranje istrage od strane Brodarca i Milankovića jednom zauvijek amnestirao individualne počinitelje? Veselinka Kastratović u to ne vjeruje. Ona kaže kako su tijekom do punog izražaja došli razmjer i bestijalnost zločina u Sisku, a da je nepravomoćnom presudom stvoren okvir za istraživanje individualne odgovornosti, jer se Milankoviću sudilo za zapovjednu odgovornost.
„Ja bih rekla da je ovo dobra osnova da se dalje ide u istraživanje – normalno, ako bude volje – onih neposrednih izvršitelja za koje ja vjerujem da se može doći do njih.“
O presudama za RSE predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava Zoran Pusić kaže:
„Ovo je prvostupanjska nepravomoćna presuda. Vidjet ćemo što će odlučiti Vrhovni sud u žalbenom postupku. Sa nekih od najprestižnijih sudova na svijetu kao što je Haški sud imamo iskustva sa nevjerojatnim ishodima u žalbenom postupku, prema tome – još ništa nije gotovo.“
Sisački novinar i aktivist Danijel Prerad u izjavi za RSE ne očekuje da će ova presuda u Sisku izazvati neku katarzu, ali da je presuda pokazala i - kamo dalje.
„Ono što se na ovom suđenju iskristaliziralo jest da – prema svemu sudeći – nije bila samo policija. Ovdje je bilo suđenje samo policijskom zapovjedništvu, ali niz svjedoka spominje da je Hrvatska vojska zapovijedala jednim dijelom vojarne u ORI, koja se takođe dovodi u vezu sa likvidacijama jednog dijela Siščana.“
Obitelj i prijatelji optuženih su nakon čitanja presude u sudnici zapjevali hrvatsku himnu „Lijepa naša domovino.“ Veselinka Kastratović kaže kako takvoj ikonografiji u sudnici valja stati na kraj, jer je zakonom točno određeno u kojim prigodama se državni grb, himna i drugo znakovlje i obilježje Republike Hrvatske mogu koristiti.
„Himnu se ne smije zloupotrijebiti. To nije zaslužio sudsko vijeće, to nije zaslužila obrana, to nisu zaslužili ni optuženi, a o žrtvama da se i ne govori,“ kazala je.
Za Vladimira Milankovića, drugog čovjeka policije u Sisku i na Baniji početkom devedesetih godina – 8 godina zatvora, jer – kako je u obrazloženju presude rekao sudac Zvonko Vrban – Milanković je kao zapovjednik prikrivao zločine potčinjenih, neke od njih zapovijedio, a u nekim brutalnim zlostavljanjima i sam sudjelovao.
„Dapače“ – naglasio je sudac – „neposredni počinitelji zločina nisu mogli biti otkriveni, jer su ih štitili oni koji su trebali štititi civile i sprječavati nezakonite radnje.“
To se podjednako odnosi i na tadašnjeg Milankovićevog šefa Đuru Brodarca, kojeg se nazivalo gospodarem života i smrti u ratnom Sisku, koji je bio prvooptuženi u ovom postupku, ali je umro u zatvorskoj bolnici. Drugooptuženi Drago Bošnjak je zbog nedostataka dokaza oslobođen optužbe za ratni zločin radi ubojstva 8 sisačkih Srba.
Različite su procjene broja ubijenih srpskih civila u Sisku, najrealnija je negdje između 60 i 100, a ovom je presudom obuhvaćeno ubojstvo 23 civila i jednog ratnog zarobljenika.
„Godinama su bile opstrukcije te istrage jer su Đuro Brodarac i prvooptuženi Vladimir Milanković očito bili ti koji nisu dopuštali da se istraga provede kako treba. Veliki uspjeh ovog sudskog procesa je da su imenom i prezimenom pobrojane sve žrtve, okolnosti pod kojima su stradali i način izvršenja tih djela. Ne smijemo zaboraviti da je 24, 25, i 26. kolovoza 1991. godine deset ljudi odvedeno sa jednog manjeg područja Siska i svi brutalno ubijeni. Dakle, to je vrlo jasno pokazano u ovom sudskom procesu“, kaže za RSE govori članica nacionalnog monitoring-tima za suđenja za ratne zločine Veselinka Kastratović.
Presuda pokazala kamo dalje
Vjera Solar, majka Ljubice Solar koja je 1991. stradala vjerojatno kao kolateralna žrtva, i koja je jedna od žrtava za koje se tereti Milankovića, kazala je medijima kako nije zadovoljna visinom prvostupanjske presude. Još jedna od žrtava koje se po zapovjednoj odgovornosti stavlja Milankoviću na teret je i Stevo Borojević, kojeg su nepoznate osobe odvele i na brutalan način ubile u Sisku u listopadu 1991. godine, podsjeća u izjavi za RSE njegova supruga Jasenka.
„On je tada imao 45 godina, kao i ja. Sada imam 67 godina. Sada bismo imali 50 godina braka – da je živ. Ja sam rekla i na sudu – ljudi koji bi im nešto pomogli, ljudi koji bi nešto rekli – ti su ljudi pomrli. Ja sada mogu samo reći rekla – kazala.“
Doista, je li protok vremena i sabotiranje istrage od strane Brodarca i Milankovića jednom zauvijek amnestirao individualne počinitelje? Veselinka Kastratović u to ne vjeruje. Ona kaže kako su tijekom do punog izražaja došli razmjer i bestijalnost zločina u Sisku, a da je nepravomoćnom presudom stvoren okvir za istraživanje individualne odgovornosti, jer se Milankoviću sudilo za zapovjednu odgovornost.
„Ja bih rekla da je ovo dobra osnova da se dalje ide u istraživanje – normalno, ako bude volje – onih neposrednih izvršitelja za koje ja vjerujem da se može doći do njih.“
O presudama za RSE predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava Zoran Pusić kaže:
„Ovo je prvostupanjska nepravomoćna presuda. Vidjet ćemo što će odlučiti Vrhovni sud u žalbenom postupku. Sa nekih od najprestižnijih sudova na svijetu kao što je Haški sud imamo iskustva sa nevjerojatnim ishodima u žalbenom postupku, prema tome – još ništa nije gotovo.“
Sisački novinar i aktivist Danijel Prerad u izjavi za RSE ne očekuje da će ova presuda u Sisku izazvati neku katarzu, ali da je presuda pokazala i - kamo dalje.
„Ono što se na ovom suđenju iskristaliziralo jest da – prema svemu sudeći – nije bila samo policija. Ovdje je bilo suđenje samo policijskom zapovjedništvu, ali niz svjedoka spominje da je Hrvatska vojska zapovijedala jednim dijelom vojarne u ORI, koja se takođe dovodi u vezu sa likvidacijama jednog dijela Siščana.“
Obitelj i prijatelji optuženih su nakon čitanja presude u sudnici zapjevali hrvatsku himnu „Lijepa naša domovino.“ Veselinka Kastratović kaže kako takvoj ikonografiji u sudnici valja stati na kraj, jer je zakonom točno određeno u kojim prigodama se državni grb, himna i drugo znakovlje i obilježje Republike Hrvatske mogu koristiti.
„Himnu se ne smije zloupotrijebiti. To nije zaslužio sudsko vijeće, to nije zaslužila obrana, to nisu zaslužili ni optuženi, a o žrtvama da se i ne govori,“ kazala je.
