Dostupni linkovi

Delević: Brisel želi da vidi ceo region u EU


Milica Delević, maj 2010. Foto: Vesna Anđić
Milica Delević, maj 2010. Foto: Vesna Anđić
Milica Delević, direktorka Kancelarije za evropske integracije Srbije, izjavila je da je početak dijaloga Beograda i Prištine značajan za Evropsku uniju i sve aktere u regionu. Delević je u intervjuu Radija Slobodna Evropa rekla da niko sada ne može da kaže kada će Srbija postati kandidat za članstvo u EU, kao i da Brisel sigurno neće odustati od toga da uslov za dalje evropske integracije bude hapšenje Ratka Mladića.

RSE: Za koji dan u Briselu počinje dijalog Beograda i Prištine. Koliko je početak tih razgovora značajan za evropske integracije Srbije, pogotovo što je sama EU tražila da dođe do ovakvog susreta?

Delević: Mislim da je pitanje ulaska u EU bitno za sve aktere u regionu jer nam je svima EU konačni cilj i čitav region želi u njoj da se nađe. Nije u pitanju postavljanje uslova. Mislim da je u pitanju obavljanje posla koji nam je svima u interesu. Na atmosferu, u kojoj se integracija čitavog regiona, pa i Srbije, odvija, svakako utiče spremnost svakog pojedinačno da doprinese tome da region kao celina ide ka EU.

Sećamo se trenutka kada je usvojena zajednička Rezolucija u Generalnoj skupštini UN. Važno je da proces počne i da se odvija na način koji doprinosi konačnoj integraciji čitavog regiona u EU. Evropska unija nema saglasnost o određenim stvarima, ali postoji vrlo jasna saglasnost o tome da prati procese integracije u celom regionu. Ona je posvećena tome da vidi sve nas u članstvu EU.

RSE: Da li je hapšenje haškog optuženika Ratka Mladića i dalje uslov broj jedan? Da li će Srbija moći da postane kandidat, ako do kraja godine Mladić ne bude uhapšen?

Delević:
Hapšenje Ratka Mladića i saradnja sa Haškim tribunalom je jedan od uslova definisanih u procesu stabilizacije i pridruživanja. Ne možemo da očekujemo da će se EU predomisli, niti će se predomisliti Vlada Srbije. Proces suočavanja sa prošlošću i privođenje pravdi onih koji su optuženi za teške ratne zločine je nešto što je važno za okončanje.
Ne verujem da je EU Srbiji gledala kroz prste iz prostog razloga što je kriterijum definisan i bazira se na saradnji sa Haškim tribunalom.

Mnogo je bolje raditi na tome da se oni nađu u Hagu, nego razmišljati dokle možemo da stignemo ukoliko oni nisu u Hagu. Mislim da je u ovom trenutku najvažnije raditi na svemu onome što unapređuje reformske procese u zemlji, zadovoljava uslove saradnje sa Haškim tribunalom i doprinosi percepciji Srbije kao političkog aktera, koji promoviše stabilnost i partnerstvo unutar regiona jer je to svakako povoljnija situacija u kojoj se proces integracije Srbije dešava. Kada je u pitanju saradnja sa Haškim tribunalom, mislim da je najvažnije primenjivati preporuke glavnog tužioca Haškog tribunala, sačekati njegov izveštaj i raditi, kako na tome, tako i na svemu drugom da bi stvari izgledale bolje.

RSE: Poslednji Bramercovi izveštaji su bili negativno intonirani. Mladić je i do sada bio uslov, ali je Srbija na neki način napredovala na putu evropskih integracija. Da li to znači da je Evropska unija Srbiji gledala kroz prste?

Delević:
Ne verujem da je EU Srbiji gledala kroz prste iz prostog razloga što je kriterijum definisan i bazira se na saradnji sa Haškim tribunalom. To možda izgleda da EU Srbiji gleda kroz prste jer smo ipak u nečemu napredovali. Sećate se da nam je trebalo nekoliko izveštaja da se ponovo uspostavi narušeno poverenje i da se ti izveštaji prihvate kao mera uspeha u saradnji sa Haškim tribunalom i da se prihvati mera političke privrženosti tome da optuženi za teške ratne zločine budu uhapšeni i izručeni Haškom tribunalu. Kako se više napreduje, tako će i EU strože gledati sve ostale kriterijume.

Jasna odgovornost i stabilna politička situacija


RSE: Šta će biti sa kandidaturom Srbije? Hoće li krajem godine Srbija konačno postati kandidat ili ne?
Ilustracija

Delević:
U ovom trenutku niko sa izvešnošću ne može da kaže da li će se to desiti, niti niko ne može da kaže da se to neće desiti. Ono što treba uraditi, da bi se to desilo, je intenzivno nastaviti sa radom na onim stvarima koje su definisane u tom akcionom planu. To su zakoni koji se tiču imovinskih prava, do zakona koji se tiču određenih sektorskih oblasti, stvaranje pretpostavki za nesmetano funkcionisanje nezavisnih regulatornih tela. Mnogo toga ima u ovim preporukama što menja funkcionisanje određenih sektorskih oblasti, ali menja i funkcionisanje izvršne vlasti kao takve unutar Srbije. Najvažnije je te preporuke shvatiti kao nešto što određuje napredak.

RSE: Kako će rekonstrukcija Vlade Srbije uticati na evropski put zemlje? Da li će to dati pozitivan moment ili će biti problema zbog toga?

Delević: Mislim da je najbolje imati situaciju u kojoj je odgovornost jasna i u kojoj je politička situacija stabilna, da se možemo u punoj meri posvetiti obavljanju zadataka koji su važni da bi se ostvarila evropska budućnost, oko koje se niko ne spori. Ako se svi slažemo da je to željeni cilj, onda je mera uspeha ono dokle smo u tome stigli.

RSE: Do polovine godine Srbija bi trebala da sprovede akcioni plan reformi na putu ka EU. Da li će to biti učinjeno na vreme?

Delević:
Vlada nas je zadužila da kvartalno izveštavamo o akcionom planu, kao što to činimo i sa nacionalnim programom integracije. Krajem marta ćemo prvi put o tome izveštavati. Znajući da se Odbor za sprovođenje prelaznog trgovinskog sporazuma sastaje u Briselu 21. marta, mi smo već počeli da prikupljamo priloge o tome šta je ispunjeno od ovih preporuka. Očekujemo da nam ministarstva daju i presek stanja u onim oblastima koje ne dospevaju do izvršenja u prvom kvartalu, ali i informacije kada se ta ispunjenja očekuju. Ako niste započeli proces, onda ima manje osnova da očekujete da ćete imati rezultat u predviđenom roku. Ima i dosta preporuka koje su ispunjene.

Započeta je konsultacija i unutar Skupštine i sa evropskim partnerima o jednoj velikoj politički značajnoj stvari, kao što je ukidanje blanko ostavki i redosled poslanika na listi. Izmenjen je Poslovnik Skupštine u delu koji se odnosi na izveštavanje nezavisnih regulatornih tela. Imenovani su, kako rukovodioci, tako i upravni odbori nekih regulatornih tela, što smo čekali da se dogodi. Usvojeni su i određeni zakoni, ali treba da vidimo kako se radi na onim preporukama koje dospevaju i čije se izvršavanje očekuje u junu i septembru.

Zaustaviti lažne azilante

RSE: Hoće li reforma pravosuđa biti urađena na vreme?

Delević:
Ova reforma je u pravoj meri pokazatelj koliko je proces evropske integracije zaista započeo. Evropska komisija očekuje da vidi da se u daljem radu na reformi pravosuđa uvažavaju preporuke koje je dala, a koje će doprineti potpunom uvažavanju onoga što se našlo u izveštaju o napretku.

RSE: Reizbor sudija je veliki problem. Da li će biti rešena ta situacija?

Delević: U Ministarstvu pravde i sa predstavnicima Vlade, kada su predavani odgovori na upitnik, vođeni su razgovori o tome. Mislim da postoji plan akcija i promena, te izmena donetih zakona prema kojima se već odvijaju ovi izbori. U ovom trenutku je Evropska komisija vrlo aktivno uključena u sve ono što se u reformi pravosuđa dešava. To jeste za sada dobar pokazatelj, ali smo daleko od toga da je posao završen. Čeka nas još dosta posla.

RSE: Polovinom godine će biti procena viznog režima. Da li zaista, zbog lažnih azilanata, postoji opasnost da EU Srbiji vrati vize?

Ovde je važno raditi u koordinaciji i saradnji sa evropskim partnerima, kako u zemljama u koje ovi emigranti odlaze, tako i u zemljama na čijim granicama azilanti ulaze u "beli šengen".
Delević:
Zaista treba raditi na smanjenju broja lažnih azilanata koji odlaze u zemlje "belog šengena" i traže azil i to mahom iz ekonomskih razloga. Na tom broju treba raditi, kako zbog toga da se ne bi postavljalo pitanje da li to ugrožava putovanje bez viza za ostale građane Srbije, ali i zbog toga da se vidi da ispunjavamo obaveze iz jednog ugovornog odnosa. To je donekle problem većine zemalja iz regiona. Očekuje se od Srbije da dosledno primenjuje svoje obaveze i zakone.

RSE: Da li Srbija radi na tome da sprečava odlaske ekonomskih azilanata?

Delević: Kratkoročne mere podrazumevaju obaveštavanje javnosti o tome čemu služi "beli šengen", kako možete legalno i bezbedno da putujete po zemljama "belog šengena". Ukoliko zloupotrebe imaju elemente organizovanosti, onda ih treba istraživati i kažnjavati. Dugoročnije akcije rada su poboljšavanje situacije u zemlji, veće uključivanje manjinskih grupa, koje se pokazuju kao sklonije odlasku iz zemlje.

Ovde je važno raditi u koordinaciji i saradnji sa evropskim partnerima, kako u zemljama u koje ovi emigranti odlaze, tako i u zemljama na čijim granicama azilanti ulaze u "beli šengen". Prvenstveno je naš interes da se azilanti zaustave. Čini mi se, kako Srbija, tako i druge zemlje regiona, nastoje da se u ovome pokažu kao pouzdan partner.

Podrška i pritisak EU najbolji garant


RSE: Vi ste u stalnom kontaktu sa ambasadorima i predstavnicima EU. Da li Vam je iko ikada rekao da će se vratiti vize Srbije, ako se ovo nastavi?

Delević:
Relativno nedavno smo čuli šefa delegacije EU u Beogradu koji je, čini mi se, razvejao tu neposrednu zabrinutost. Najbolji garant, ne samo za "beli šengen", nego uopšte, je to kako se odnosimo prema obavezama iz bilo kog ugovornog odnosa. Bitna je percepcija da mi dobro radimo na sprovođenju onoga što smo preuzeli kao obavezu i da se dobra saradnja i rad na obavezama i dalje nastavi.

RSE: Kakvo je raspoloženje u Evropskoj uniji povodom proširenja zajednice? Da li Srbiju žele u EU?

Delević: Dosta često smo čuli poruke da je stavljanje Srbije u članstvo na nivou proširenja porodice, što je vrlo jasna poruka o mestu koje imamo u procesu proširenja. To je mesto i svih zemalja Zapadnog Balkana. Mislim da vrlo često čujemo da ta perspektiva postoji.
Proširenje iz 2004. godine je bilo u istorijskim okolnostima spajanja kontinenta, koji je bio podeljen gvozdenom zavesom.

Čini mi se da je i nama i partnerima iz EU jasno da se ova perspektiva neće ostvarivati u istim okolnostima koje su prevlađivale kada su u članstvo ulazile zemlje 2004. i 2007. godine. Ekonomska situacija tada je bila drugačija. Članica u EU je bilo manje.

Potrebno je određeno vreme da se uspostavi nov način funkcionisanja za one zemlje koje su nedavno postale članice i to još u novim okolnostima. Promenile su se i neke istorijske okolnosti. Proširenje iz 2004. godine je bilo u istorijskim okolnostima spajanja kontinenta, koji je bio podeljen gvozdenom zavesom, a koji je EU na pravi način doveo do toga da bude prava evropska organizacija.

Sada su okolnosti nešto promenjene, ali ovaj put će biti teži u smislu težih ekonomskih okolnosti, i u EU i u zemljama Zapadnog Balkana. Vidimo da mobilisanje solidarnosti unutar članica EU nekada nije lako. Vidimo da ima i drugih spoljno-političkih problema. Mislim da treba da budemo zadovoljni da naš region više nije na nivou spoljno-političkog problema kojim bi se evropski lideri bavili na način na koji su se nekada bavili ovim regionom.

Optimista sam zbog činjenice da ni mi, ni EU, nismo u ovo ušli iz idealizma, nego smo ušli iz neke racionalne procene sopstvenog interesa, da želimo da zaokružimo jednu zonu bezbednosti i prosperiteta u regionu koji je uključen u EU. Podrška, a ponekad i pritisak EU, za nas u Srbiji je najbolji garant da ćemo neke stvari, koje smo započeli u zemlji, završiti i da ćemo tako obezbediti onu vrstu standarda i života koju žele sami građani i zbog čega će se većina izjasniti tako da podrži ulazak u EU.

RSE: Nemački ambasador u Beogradu ovih dana rekao je da Srbiju vidi kao člana evropske porodice i da su odnosi Srbije i Nemačke na najboljem nivou nego bilo kada. Koliko Srbiji znači pojedinačna podrška određenih zemalja Evropske unije, pogotovo Nemačke, koja je jedna od najjačih članica?

Delević: Izuzetno znači podrška svake zemlje. Podrška Nemačke je do sada bila velika, kako u finansijskom, tehničkom, tako i u političkom smislu. Najvažnije je da svim zemljama u Evropskoj uniji pomognemo da nam budu saveznici i da stvorimo svojim radom i političkim ponašanjem takvu situaciju da je svaka od njih spremna da glasa za napredak Srbije, ne doživljavajući ga kao nešto što je sporno i što ih međusobno deli. Zašto bismo jednu situaciju, koja je i za njih mnogo izazovnija nego što je bila ranije, otežavali time što bismo i mi postali faktor podele? Mnogo je bolje da postanemo faktor koji ih približava i čiji napredak je nesporan.
XS
SM
MD
LG