Piše: Victor Davidoff, pisac, novinar i bloger za Moscow Times (priredila: Mirjana Rakela)
„Nacionalizam je dječja bolest. To su ospice čovječanstva."
Ovaj citat Alberta Einsteina najbolje je objašnjenje za rastući nacionalizam u Rusiji. Post-sovjetska Rusija, „stara“ 20 godina je mlada država. Današnje migracije i demografske promjene su bez presedana u ruskoj povijesti. Po prvi put, strani jezici se mogu čuti na ulicama starih gradova, a Moskva je pretvorena u Babilon u kojem žive brojne nacije i rase.
Taj priliv doseljenika iz drugih kultura, naravno, izaziva dvojake reakcije lokalnog stanovništva. Rusko je društvo polarizirano između dviju krajnosti - one koja pozdravlja migracije i kulturnu raznolikost kao dobrodošle i one koja traži "Rusiju za Ruse", i želi deportirati migrante.
No, Einsteinova metafora izostavlja jedan faktor - državu. Ruska vlada nije angažirana na podržavanju nacionalnih raznolikosti. Upravo suprotno, u slučaju etničkih tenzija, koristi se čvrstim policijskim metodama koje su prije u funkciji razdora, nego pomirbe.
To se dodgodilo u gradu Čeljabinsku, gdje je policija poslala zahtjeve školama tražeći popis učenika koji su porijeklom s Kavkaza, zajedno s adresama i imenima roditelja. Zatražene su informacije kako za gradjane Rusije s Kavkaza, tako i za strance.
Direktor Matematičke gimnazije Aleksandar Popov na zahtjev policije je odgovorio objavljujući isti na Internetu i još dodajući. "U našoj školi postoji samo jedna nacionalnost - matematičar."
Popovljevo odbijanje policijskog zahtjeva je opravdano, i u skladu je sa zakonom o osobnim podacima. No, reakcije u ruskoj blog sferi su i te kako eksplozivne, s jedne strane mnoštvo je pohvala Popovu, a s druge, još više agresivnih uvreda.
Anonimni bloger je u „Komsomolskoj pravdi“ napisao: "Popove, uzmi svoju obitelj i odi na Kavkaz. Brzo ćeš biti cijepljen protiv tolerancije. Kada tamošnji luđaci budu ubijali tvoju obitelji ti ćeš sigurno vikati - draga, šuti, budi tolerantna“.
Štitimo djecu od gluposti odraslih
Blogeri koji podupiru zahtjev policije uglavnom navode problem etničkog kriminala. Istina je da su kriminalne grupe s Kavkaza jake, ali čak ni Sherlock Holmes ne bi mogao pronaći vezu između kriminala i srednje škole u Čeljabinsku koja se smatra trećom najboljom matematičkom školom u Rusiji. U posljednjih osam godina, 81 student iz te škole je osvojio „zlato“ na Matematičkoj olimpijadi. Popov kaže da njegovi učenici sada studiraju na sveučilištima diljem svijeta - u Sjedinjenim Državama, Europi i Izraelu.
"Posao nas nastavnika je da štitimo djecu od glupost odraslih ", rekao je u intervjuu za Moskovske novosti.
Popov je poznat u Čeljabinsku zbog svojih ekscentričnih nastavnih metoda, i to mu nije prvi put da se sukobljava s vlastima. Nakon što je jedan od učitelja u njegovoj školi dopustio policajcima da ispituju učenike petog razreda, Popov je poručio da će izazvati učitelja na dvoboj.
Slučajnost je da se Popovljeva najnovija polemika odvijala tijekom protestnih akcija u Moskvi.
No, akcije prosvjednika, ljutih zbog izbornih prijevara, i akcija Popova, kojima se brani zakon koji štiti privatnost građane, imaju iste korijene. To je nova generacija ruskih građana. Oni više ne vjeruju u stoljetna pravila da je vlada uvijek u pravu. Oni vjeruju u načelo vladavine prava.
To je ono što motivira ekološke aktiviste koji brane šume od ilegalnog uništenja, studente koji se bore za očuvanje povijesnih građevina i prosvjednike koji čitaju tekst Ustava u kojem piše da postoji sloboda okupljanja. Za te ljude zakon nije samo komad papira. Oni su spremni braniti ono što piše u dokumentu. Oni se ne plaše ustati protiv države, bilo da se radi o policajcima ili potkupljivim sucima koji presudjuju bez obzira na bilo kakav argument obrane ili činjnenicu.
Zahar Prilepin, pisac koji je vrlo kritičan prema aktualnom režimu na svom blogu je napisao: "Bilo bi neprocjenjivo kada bi samo jedan posto stanovništva Rusije bilo poput Popova."
Jedan posto vjerojatno nije dovoljno, ali trend je jasan. Rusi koji su stoljećima šutke podnosili kršenje svojih prava postali su aktivni u obrani osnovnih prava. Toga bi trebali svijesni i suci, i državni službenici, kao i lideri u Kremlju, zaključuje Davidoff.
„Nacionalizam je dječja bolest. To su ospice čovječanstva."
Ovaj citat Alberta Einsteina najbolje je objašnjenje za rastući nacionalizam u Rusiji. Post-sovjetska Rusija, „stara“ 20 godina je mlada država. Današnje migracije i demografske promjene su bez presedana u ruskoj povijesti. Po prvi put, strani jezici se mogu čuti na ulicama starih gradova, a Moskva je pretvorena u Babilon u kojem žive brojne nacije i rase.
Taj priliv doseljenika iz drugih kultura, naravno, izaziva dvojake reakcije lokalnog stanovništva. Rusko je društvo polarizirano između dviju krajnosti - one koja pozdravlja migracije i kulturnu raznolikost kao dobrodošle i one koja traži "Rusiju za Ruse", i želi deportirati migrante.
No, Einsteinova metafora izostavlja jedan faktor - državu. Ruska vlada nije angažirana na podržavanju nacionalnih raznolikosti. Upravo suprotno, u slučaju etničkih tenzija, koristi se čvrstim policijskim metodama koje su prije u funkciji razdora, nego pomirbe.
To se dodgodilo u gradu Čeljabinsku, gdje je policija poslala zahtjeve školama tražeći popis učenika koji su porijeklom s Kavkaza, zajedno s adresama i imenima roditelja. Zatražene su informacije kako za gradjane Rusije s Kavkaza, tako i za strance.
Direktor Matematičke gimnazije Aleksandar Popov na zahtjev policije je odgovorio objavljujući isti na Internetu i još dodajući. "U našoj školi postoji samo jedna nacionalnost - matematičar."
Popovljevo odbijanje policijskog zahtjeva je opravdano, i u skladu je sa zakonom o osobnim podacima. No, reakcije u ruskoj blog sferi su i te kako eksplozivne, s jedne strane mnoštvo je pohvala Popovu, a s druge, još više agresivnih uvreda.
Anonimni bloger je u „Komsomolskoj pravdi“ napisao: "Popove, uzmi svoju obitelj i odi na Kavkaz. Brzo ćeš biti cijepljen protiv tolerancije. Kada tamošnji luđaci budu ubijali tvoju obitelji ti ćeš sigurno vikati - draga, šuti, budi tolerantna“.
Štitimo djecu od gluposti odraslih
Blogeri koji podupiru zahtjev policije uglavnom navode problem etničkog kriminala. Istina je da su kriminalne grupe s Kavkaza jake, ali čak ni Sherlock Holmes ne bi mogao pronaći vezu između kriminala i srednje škole u Čeljabinsku koja se smatra trećom najboljom matematičkom školom u Rusiji. U posljednjih osam godina, 81 student iz te škole je osvojio „zlato“ na Matematičkoj olimpijadi. Popov kaže da njegovi učenici sada studiraju na sveučilištima diljem svijeta - u Sjedinjenim Državama, Europi i Izraelu.
"Posao nas nastavnika je da štitimo djecu od glupost odraslih ", rekao je u intervjuu za Moskovske novosti.
Popov je poznat u Čeljabinsku zbog svojih ekscentričnih nastavnih metoda, i to mu nije prvi put da se sukobljava s vlastima. Nakon što je jedan od učitelja u njegovoj školi dopustio policajcima da ispituju učenike petog razreda, Popov je poručio da će izazvati učitelja na dvoboj.
Slučajnost je da se Popovljeva najnovija polemika odvijala tijekom protestnih akcija u Moskvi.
No, akcije prosvjednika, ljutih zbog izbornih prijevara, i akcija Popova, kojima se brani zakon koji štiti privatnost građane, imaju iste korijene. To je nova generacija ruskih građana. Oni više ne vjeruju u stoljetna pravila da je vlada uvijek u pravu. Oni vjeruju u načelo vladavine prava.
To je ono što motivira ekološke aktiviste koji brane šume od ilegalnog uništenja, studente koji se bore za očuvanje povijesnih građevina i prosvjednike koji čitaju tekst Ustava u kojem piše da postoji sloboda okupljanja. Za te ljude zakon nije samo komad papira. Oni su spremni braniti ono što piše u dokumentu. Oni se ne plaše ustati protiv države, bilo da se radi o policajcima ili potkupljivim sucima koji presudjuju bez obzira na bilo kakav argument obrane ili činjnenicu.
Zahar Prilepin, pisac koji je vrlo kritičan prema aktualnom režimu na svom blogu je napisao: "Bilo bi neprocjenjivo kada bi samo jedan posto stanovništva Rusije bilo poput Popova."
Jedan posto vjerojatno nije dovoljno, ali trend je jasan. Rusi koji su stoljećima šutke podnosili kršenje svojih prava postali su aktivni u obrani osnovnih prava. Toga bi trebali svijesni i suci, i državni službenici, kao i lideri u Kremlju, zaključuje Davidoff.
