Dostupni linkovi

Portparol Vikiliksa: Promenili smo medijski pejzaž


Kristin Hrafnson
Kristin Hrafnson
“Vikiliks” (WikiLeaks), organizacija koja se zalaže za transparentnost, i sam je bio kritikovan zbog nedostatka transparentnosti o tome kako funkcioniše. Portparol “Vikiliksa” Kristin Hrafnson (Kristinn Hrafnsson) u intervjuu sa novinarom RSE Kristin Dizi (Deasy), odgovara na ove kritike i govori o ciljevima i metodama rada ove organizacije.

RSE: Pojedini kritičari “Vikiliksa” smatraju da u izvesnom smislu primenjuje duple standarde. S jedne strane, zahteva transparentnost od korporacija i zvaničnika. S druge, sam “Vikiliks” nije transparentan. Možete li reći šta se dešava u “Vikiliksu” iza scene? Da li se razgovara o moralnim argumentima za i protiv objavljivanja, odnosno neobjavljivanja dokumenata? Ili se sve objavljuje u ime transparentnosti?

Hrafnson: Pa, mi smo transparentni kada je reč o načinu na koji radimo i šta objavljujemo. Tačno je da se prikriva identitet dela našeg osoblja. Smatram da je to razumljivo imajući u vidu pretnje i napade na našu organizaciju. Pojedini ljudi moraju da misle o svojim porodicama i njihovoj bezbednosti. Neki od njih su angažovani sa skraćenim radnim vremenom. Osim toga, nezahvalno je porediti delimičnu tajnost operacija “Vikiliksa” sa tajnovitošću vojnih organizacija, vlada koje ima veliku moć, ili velikih korporacija. Ali, sve u svemu, mislim da se veoma dobro zna šta i kako “Vikiliks” radi.

RSE: Pojedini ljudi ističu da je “Vikiliks” moderni ekvivalent “braon koverti”. Reč je o anonimnom curenju, odnosno dojavama i podnescima koje su u prošlosti dobijali ključni mediji. Sada je tehnologija promenila situaciju, jer “Vikiliks” dobija i objavljuje informacije. No, razlika je u tome što ako bi, na primer, “Njujork tajms” (The New York Times) dobio takvu informaciju, on bi omogućio svim stranama kojih se to tiče, pravo na odgovor ili repliku. Ideja je da se pomogne u prezentovanju informacija na izbalansiraniji način. Da li bi i “Vikiliks” to trebalo da čini?

Hrafnson: Zašto je potrebna replika, šansa da se opovrgne material koji smo objavili, a koji sam po sebi sve govori. Reč je o autentičnom materijalu i niko to nije osporio. Dakle, publikovanjem materijala omogućava se ljudima da ga vrednuju onakav kakav je. Nema potrebe za pravom na odgovor kada je reč o ovakvim materijalima.
Informacije procenjujemo na isti način na koji bi to učinio bilo koji urednički tim bilo kog medija koji dobije material.

RSE: Očigledno je da ljudi imaju različite razloge da vam dostavljaju informacije. Možda imaju lični razlog da to učine, jer su nezadovoljni ili se osećaju povređenima. Možda zaista smatraju da je u javnom interesu da se takvi materijali objave. Kako ocenjujete ove motive? Da li postoji nešto što ne objavljujete, jer ne mislite da je u javnom interesu ili je poslato iz pogrešnih razloga?

Hrafnson: Informacije procenjujemo na isti način na koji bi to učinio bilo koji urednički tim bilo kog medija koji dobije material. Mislim da je to u osnovi novinarskog poziva.

“Vikiliks” nije uključen u hakersko delovanje

RSE: Da li to ide bilo kome u “Vikiliksu” na odobrenje ili procenu? Da li su to ljudi koji imaju ovlašćenja da kažu OK, to može biti objavljeno?

Hrafnson: Materijal ocenjuje grupa ljudi u “Vikiliksu”, ali na kraju, odlučuje urednik, slično kao u tradicionalnim medijima.

RSE: Nakon što je “Vikiliks” obelodanio hiljade depeša američkih ambasada, pojedini ruski listovi su počeli da objavljuju depeše za koje tvrde da su procurele iz vaše organizacije, ali ne postoji način da se to potvrdi. Možete li precizirati kako “Vikiliks” radi sa medijima? Postoji velika konfuzija da li je te depeše zaista objavio “Vikiliks”, ili su to samo glasine i na taj način su upakovane? Postoji li bilo koji način na koji jedna medijska organizacija može da utvrdi da je tačna tvrdnja druge medijske organizacije da sarađuje sa “Vikiliksom”.
Sajt Vikiliksa

Hrafnson:
Medijima širom sveta sa kojim sarađujemo, omogućavamo pristup delu depeša. Kada ih oni objave, mi ih postavimo na naš vebsajt. Dakle, tako funkcionišemo. Informacije koju objavljuju mediji se verifikuju postavljanjem depeša na našem vebsajtu.

RSE: Na početku ste zvanično sarađivali sa pet medija, kao što su “Njujork tajms”, “Gardijan” (The Guardian). Da li se situacija promenila, odnosno da li radite sa više medija?

Hrafnson: Da, ovo je projekat koji je imao dve faze. U prvoj, radili smo sa velikim kućama kao što su “Špigl” (Der Spiegel), “Gardijan”, “Njujork tajms”, “El Pais” i “Mond” Le Monde). U drugoj fazi, radimo više sa medijima na regionalnom i lokalnom nivou po celom svetu, sa većim naglaskom na regionalnim pitanjima. Ovaj projekat je, u stvari, u toku. Ne mogu tačno reći sa koliko medija sarađujemo, ali u ovom trenutku radi se o nekoliko desetina.

RSE: Da li “Vikiliks” samo prima informacije? Da li je počeo da deluje hakerski? Dakle, da li koristite proaktivne načine da dođete do informacija, ili je reč o pasivnoj ulozi i upotrebljavate samo ono što vam ljudi donesu?

Hrafnson: “Vikiliks” nije uključen u hakersko delovanje, nema proaktivnog prikupljanja informacija. Mi smo na kraju lanca informacija, odnosno mi smo njihovi pasivni primaoci. Proveravamo njihovu autentičnost, uklanjamo tragove koji bi otkrili izvor informacija. Onda ih direktno postavljamo na naš vebsajt ili ulazimo u direktnu saradnju sa ključnim medijima, kao što to činimo poslednjih meseci, u analiziranju materijala i objavljivanju storija koje sa njima zasnivaju.

RSE: Da li mediji u osnovi pogrešno shvataju ulogu “Vikiliksa” ?

Hrafnson: Ima mnogo nerazumevanja oko rada “Vikiliksa”, ali osećam da se to postepeno menja. Tradicionalni mediji sve više uviđaju da je “Vikiliks” dopuna koja je prilično promenila medijski pejzaš. To je otišlo toliko daleko, da pojedine velike medijske kuće čak razmatraju mogućnost otvaranja sličnog kanala na svojim vebsajtovima. Dakle, postepeno se sve više uviđa šta zapravo “Vikiliks” čini, odnosno potreba za povećanom transparentnošću.
XS
SM
MD
LG