Stanovnici sela Žulja i okolnih mjesta Nevesinja, obilježili su 20. godišnjicu progona i stradanja Bošnjaka tog kraja. Vojne jedinice JNA i Vojske RS-a su, povlačeći se iz doline rijeke Neretve, napale ova sela 14. juna 1992. godine. Brojni još traže svoje najmilije. Apeliraju na sve koji mogu dati više podataka da im pomognu da nađu svoje mrtve.
Na području Hercegovine i dalje se traga za 700 nestalih osoba, a najveći broj nestalih je sa područja istočne Hercegovine, Gacka i Nevesinja.
Bahrija Trebović ni danas, 20 godina nakon ubistva svog supruga Redžepa, ne zna gdje se nalaze njegovi posmrtni ostaci. Redžepa je na pragu porodične kuće u Nevesinju upucao Krsto Savić, bivši načelnik CJB Trebinje. Na putu za bolnicu Redžep je preminuo. Gdje je zakopan, Savić nije želio priznati ni u sudskom procesu u kojem je je osuđen na 17 godina zatvora.
„Kad ti odeš na mezarja u Nevesinje, znaš da su tu pokopani, a njega nema. A odeš na to mezarje. To je jako teško“, kaže Bahrija Trebović.
Nakon zatvora, Bahrija je sa sinovima našla utočište u Mostaru. Svoje kuće se danas sjeća samo sa starih fotografija i umjetničkih slika.
„Ja sam rođena Nevesinjka, moj muž je isto tako rođen Nevesinjac. Ja za Nevesinje više nikako ne znam. Ne vjerujem više nikom“, priča ona.
Na području Hercegovine i dalje se traga za velikim brojem nestalih osoba, a najveći broj je sa područja istočne Hercegovine, Gacka i Nevesinja. Za zločine u selu Žulje i okolnim mjestima pored Nevesinja do sada niko nije odgovarao. U junu 1992. godine u tom je mjestu ubijena je 61 osoba, dok se za 34 još traga.
„Ja sam izgubio majku i nanu u Žuljima. Nanu sam našao 1996., poslije reintegracije ovih područja. Našli smo je ubijenu, ubačenu u čatrnju. Majku još nisam pronašao“, kaže predratni stanovnik sela Žulje, Ibrahim Čatić.
U mjestu Prijeki Grm, također nevesinjska općina, nedavno je, na 20 godišnjicu stradanja civila, podignuto i spomen-turbe poginulim mještanima. Brojni još traže svoje najmilije. Jedan od njih je Nazif Voloder.
„Najstarija žrtva imala je 92 godine, a najmlađa je bila 17 godina“, rekao je on.
Sanja Mulać iz Instituta za traženje nestalih BiH navodi:
„Ono što nas koči u našem procesu, to je nedostatak informacija. Jako slabo dobijamo informacije baš iz opštine Nevesinje. Moraju znati za Ćatiće, za Kaminiće koji su nestali iz Žulja, moraju znati za dvadesetero djece nestale na području opštine Nevesinje, za Boljčiće... Ne mogu da shvatim zašto ljudi ne iskorače, zašto ljudi jednostavno sami ne pomognu sebi tako što će istinu iznijeti na vidjelo, a pomoći ovim porodicama da nađu svoj smiraj.“
Život još uvijek stoji
Procesuiranje zločinaca pomoglo bi masovnijem povratku u ovaj dio Hercegovine. Naime, od prijeratnih 13 posto stanovništva bošnjačke nacionalanosti, na područje nevesinjske općine vratilo se svega njih 80, uglavnom starijih mještana.
„Vratio mi se samo čovjek ovdje, pošto imamo stoku, nabavili. Bio je on u vojsci, skinut iz vojske, onda smo to nabavili stoke, tako da se tim bavimo. I drugo ništa.“
Pitamo ih da li teško žive:
„Nije, sine, kad imaš svoju penziju, nije teško. I posadiš ovo zeleni i krtole – mi ne sijemo žita, ne oremo – i nama fino. Što je najglavnije – mirni smo.“
Nevesinjski imam Mehmed efendija Čopelj priča:
„Ovdje su obnovljeni svi vjerski objekti koji su postojali. Čak smo i neke vjerske objekte nanovo napravili. Znači, naši međuljudski odnosi – kao što je poznato, ima sela koja su miješana – bez ikakvih strahova, bez ikakvih nekih stvari da moramo ili preda se gledati ili da se ne smijemo okrenuti. A kada je u pitanju ova tema, ovdje, ono što kažu – nailazi se na zid ćutnje. Mnogi govore da ili ne znaju o tome ništa ili kažu 'Nisam ja tu bio, nisam bio učesnik rata'. Ne vole da pričaju – iz kojih razloga, to oni najbolje znaju.“
Okružni sud u Trebinju do sada je procesuirao svega šest osoba za ratni zločin protiv civilnog stanovništva u Istočnoj Hercegovini. Alterantivni klub Trebinje u nekoliko navrata je ukazivao na propuste u zaštiti svjedoka koji su mogli pomoći u otkrivanju mjesta zločina i lokacije tijela.
„Sve je isto kao '91. Potpuno. Identično. Znači, policijsko-pravosudni sistem je identičan. '91. je život stao i ono – još uvijek stoji“, ocjenjuje Blažo Stevović, predsjednik Kluba.
Ostalo je bez reakcije i pismo koje je Klub nedavno uputio na adresu CJB Trebinje i MUP-a RS, zbog svjesnog negiranja i zataškavanja masakra nad Bošnjacima u Nevesinju i Gacku.
*********
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Na području Hercegovine i dalje se traga za 700 nestalih osoba, a najveći broj nestalih je sa područja istočne Hercegovine, Gacka i Nevesinja.
Bahrija Trebović ni danas, 20 godina nakon ubistva svog supruga Redžepa, ne zna gdje se nalaze njegovi posmrtni ostaci. Redžepa je na pragu porodične kuće u Nevesinju upucao Krsto Savić, bivši načelnik CJB Trebinje. Na putu za bolnicu Redžep je preminuo. Gdje je zakopan, Savić nije želio priznati ni u sudskom procesu u kojem je je osuđen na 17 godina zatvora.
„Kad ti odeš na mezarja u Nevesinje, znaš da su tu pokopani, a njega nema. A odeš na to mezarje. To je jako teško“, kaže Bahrija Trebović.
Nakon zatvora, Bahrija je sa sinovima našla utočište u Mostaru. Svoje kuće se danas sjeća samo sa starih fotografija i umjetničkih slika.
„Ja sam rođena Nevesinjka, moj muž je isto tako rođen Nevesinjac. Ja za Nevesinje više nikako ne znam. Ne vjerujem više nikom“, priča ona.
Na području Hercegovine i dalje se traga za velikim brojem nestalih osoba, a najveći broj je sa područja istočne Hercegovine, Gacka i Nevesinja. Za zločine u selu Žulje i okolnim mjestima pored Nevesinja do sada niko nije odgovarao. U junu 1992. godine u tom je mjestu ubijena je 61 osoba, dok se za 34 još traga.
„Ja sam izgubio majku i nanu u Žuljima. Nanu sam našao 1996., poslije reintegracije ovih područja. Našli smo je ubijenu, ubačenu u čatrnju. Majku još nisam pronašao“, kaže predratni stanovnik sela Žulje, Ibrahim Čatić.
U mjestu Prijeki Grm, također nevesinjska općina, nedavno je, na 20 godišnjicu stradanja civila, podignuto i spomen-turbe poginulim mještanima. Brojni još traže svoje najmilije. Jedan od njih je Nazif Voloder.
„Najstarija žrtva imala je 92 godine, a najmlađa je bila 17 godina“, rekao je on.
Sanja Mulać iz Instituta za traženje nestalih BiH navodi:
„Ono što nas koči u našem procesu, to je nedostatak informacija. Jako slabo dobijamo informacije baš iz opštine Nevesinje. Moraju znati za Ćatiće, za Kaminiće koji su nestali iz Žulja, moraju znati za dvadesetero djece nestale na području opštine Nevesinje, za Boljčiće... Ne mogu da shvatim zašto ljudi ne iskorače, zašto ljudi jednostavno sami ne pomognu sebi tako što će istinu iznijeti na vidjelo, a pomoći ovim porodicama da nađu svoj smiraj.“
Život još uvijek stoji
Procesuiranje zločinaca pomoglo bi masovnijem povratku u ovaj dio Hercegovine. Naime, od prijeratnih 13 posto stanovništva bošnjačke nacionalanosti, na područje nevesinjske općine vratilo se svega njih 80, uglavnom starijih mještana.
„Vratio mi se samo čovjek ovdje, pošto imamo stoku, nabavili. Bio je on u vojsci, skinut iz vojske, onda smo to nabavili stoke, tako da se tim bavimo. I drugo ništa.“
Pitamo ih da li teško žive:
„Nije, sine, kad imaš svoju penziju, nije teško. I posadiš ovo zeleni i krtole – mi ne sijemo žita, ne oremo – i nama fino. Što je najglavnije – mirni smo.“
Sve je isto kao '91. Potpuno. Identično. Znači, policijsko-pravosudni sistem je identičan. '91. je život stao i još uvijek stoji, ocjenjuje Blažo Stevović, predsjednik Alternativnog kluba Trebinje.
Nevesinjski imam Mehmed efendija Čopelj priča:
„Ovdje su obnovljeni svi vjerski objekti koji su postojali. Čak smo i neke vjerske objekte nanovo napravili. Znači, naši međuljudski odnosi – kao što je poznato, ima sela koja su miješana – bez ikakvih strahova, bez ikakvih nekih stvari da moramo ili preda se gledati ili da se ne smijemo okrenuti. A kada je u pitanju ova tema, ovdje, ono što kažu – nailazi se na zid ćutnje. Mnogi govore da ili ne znaju o tome ništa ili kažu 'Nisam ja tu bio, nisam bio učesnik rata'. Ne vole da pričaju – iz kojih razloga, to oni najbolje znaju.“
Okružni sud u Trebinju do sada je procesuirao svega šest osoba za ratni zločin protiv civilnog stanovništva u Istočnoj Hercegovini. Alterantivni klub Trebinje u nekoliko navrata je ukazivao na propuste u zaštiti svjedoka koji su mogli pomoći u otkrivanju mjesta zločina i lokacije tijela.
„Sve je isto kao '91. Potpuno. Identično. Znači, policijsko-pravosudni sistem je identičan. '91. je život stao i ono – još uvijek stoji“, ocjenjuje Blažo Stevović, predsjednik Kluba.
Ostalo je bez reakcije i pismo koje je Klub nedavno uputio na adresu CJB Trebinje i MUP-a RS, zbog svjesnog negiranja i zataškavanja masakra nad Bošnjacima u Nevesinju i Gacku.
*********
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
