Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Funkcija za ugledne i zaslužne građane


Rajko Zelenika, počasni konzul Slovačke, 23. avgust 2010.
Počasni konzuli, kako im i samo ime kaže, su funkcije za odabrane, ugledne i zaslužne građane koji će je obavljati časno. Baš takvih ima na desetine u BiH, građana ove zemlje koji su počasni konzuli zemalja udaljenih hiljadama kilometara, ali i onih u susjedstvu. Ova funkcija obavlja se bez bilo kakve finansijske nadoknade i tek uz skromne privilegije. Najveća su upravo ukazani čast i povjerenje.

Australija, San Marino, Kongo, Bangladeš, Slovačka - samo se neke od zemalja čiji su počasni konzuli u BiH uspješni Bosanci i Hercegovci.

Počasni konzuli su najčešće akreditovani od zemalja sa kojima BiH nema jake diplomatske odnose, ni svoja predstavništva, ili onih zemalja koje žele dodatno pojačati privredne, kuturne i političke odnose. Sam naziv kaže da je riječ o počasnoj funkciji koju mogu obavljati samo ugledni i zaslužni građani.
Počasni konzuli imaju jednu specijalnu funkciju - da produbljuju prije svega gospodarske i kulturne veze između naroda jedne i druge države, objašnjava Rajko Zelenika.

Prvi počasni konzul u BiH, imenovan 2002. godine, je Rajko Zelenika. Ovaj uspješan biznismen iz Međugorja je počasni konzul Republike Slovačke, čiji državljani su česti gosti ovog svetilišta. Koliko titula počasnog konzula nosi privilegija, a koliko obaveza, Zelenika odgovara:

„Počasni konzuli imaju jednu specijalnu funkciju - da produbljuju prije svega gospodarske i kulturne veze između naroda jedne i druge države. Kao što samu ime kaže, u tom kontekstu čovjek koji dođe u poziciju da bude počasni konzul, svakako, osim što radi na produbljivanju tih veza i povezanosti, on je zadužen da i u operativnom smislu bude na svoj način produžena ruka veleposlanstva matične države - u slučajevima bilo kakvih potreba slovačkih građana da im bude tu, na licu mjesta, pri ruci. Dakle, jedna velika počasna uloga, ali i uloga s određenim obvezama.“


Doajen diplomatije


U Asocijaciji za Slovačku u BiH je svakako i nekadašnji visoki predstavnik Miroslav Lajčak, a kako saznajemo, ova zemlja bi uskoro trebala dobiti još jednog počasnog konzula u Banjoj Luci.

Počasni konzul to je u principu volonterska funkcija. Meni je obaveza pomoći njihovim građanima ako ambasador nije ovdje, kaže Sead Kreševljaković.
Projekat iz kulture koji je povezao San Marino i Sarajevo podario je BiH još jednog počasnog konzula. Iako su počasni konzuli uglavnom ljudi iz svijeta biznisa i ekonomije, a rijetko iz kulture, baš rad na tom polju donio je Seadu Kreševljakoviću titulu počanog konzula San Marina.

„Zahvaljujući baš projektu San Marino - Sarajevo i spomenuo bih, jednom filmu koji smo ja i brat, Nihad Kreševljaković, radili tamo o San Marinu. Zvao se U potrazi za zemljom slobode. San Marino je mala država. Kad šetamo tamo, i prije kad smo dolazili, vi sretnete pet bivših predsjednika dok prođete ulicom, tako da smo imali kontakte sa zanimljivim ljudima. I njima se svidjelo to što smo radili. Počasni konzul to je u principu volonterska funkcija. Meni je obaveza pomoći njihovim građanima ako ambasador nije ovdje. Međutim, ovdje je otvorena i Ambasada San Marina, tako da mi najviše trošimo vremena i energije u sklapanju raznih kulturnih projekata,“
kaže Kreševljaković.

Doajen bh. diplomatije Osman Đikić do svoje smrti bio je počasni konzul Finske u Sarajevu zbog svog ogromnog doprinosa u afirmaciji književnog blaga ove zemlje u bivšoj Jugoslaviji.

Pedestih godina Đikić je svoju diplomatsku karijeru započeo upravo u Finskoj, da bi se godinama poslije kao ambasador vratio u tu zemlju. Tih, kako kaže, zvjezdanih trenutaka njegove karijere, sjeća se danas supruga Vojka Đikić.
Vojka Đikić

„Taj njegov povratak u Finsku bio je očaravajući. Tamo su ga čekali na aerodromu pisci, kompozitori, prijatelji iz mladosti, što je sve izvan protokola bilo. Finska je bila vrlo obradovana njegovim imenovanjem. Ogromno je imao prijatelja. I, naravno, taj period od četiri godine dok smo živjeli u Finskoj on je ogromno radio. Pripremio je antologiju savremene finske peozije koju je poslije Prosveta objavila, antologija koja je imala veliki uticaj na jugoslavensko pjesništvo toga doba, to mogu pouzdano da kažem. I kad smo se vratili u Sarajevo on je objavio antologiju i objavio je Veija Merija, tu jednu čudesnu antiratnu knjigu Manila kejzi - Uže od manile, prekrasnu knjigu, Izbarane pjesme Saarikoskog, Izabrane pjesme Paavoa Haavikoa. I kao logičan nastavak svega toga došlo je da se predsjednik države, u to doba predsjednik države je bio Maino Koivisto, obratio jugoslavenskoj vladi sa molbom da Osman bude postavljen za počasnog konzula Finske u Sarajevu. On je, zapravo, već bio konzul kulture te zemlje,“
kaže Vojka Đikić.

I danas na vratima kuće u kojoj živi Đikićeva supruga, nalazi se štit finske republike.

„Naravno, na kući stoji, zabogamiloga. To je dio naše kuće. Ne mogu da zamislim našu kuću bez toga. Uvijek stoji taj prekrasan njihov štit, koji je likovno toliko lijep. U ratu je zbunjivao neke ljude, pa za vrijeme najvećih bombardovanja neki ljudi, izmučeni, jadni dolaze tu na vrata, kucaju, traže finsku vizu, možete misliti,“ priča ona.

Rat je prošao, a na kućama i stanovima širom BiH nalaze se grbovi nekih drugih zemalja, poput dalekog Bangladeša čiji je počasni konzul dugogodišnji diplomata Hajrudin Somun, ali Australije, Konga, Mađarske koja počasne konzule ima u Mostaru i Banjoj Luci.
XS
SM
MD
LG