Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Osumnjičeni za ratne zločine u državnim institucijama


U mnogim gradovima u BiH žrtve se svakodnevno susreću sa osumnjičenima za ratni zločin. Apsurd predstavlja činjenica, da veliki broj njih i pored te činjenice, radi u entitetskim i državnim institucijama. Primjera radi, 810 policajaca, osumnjičenih za genocid u Srebrenici, punih deset godina radilo je u policijskim strukturama. Pet godina od kada je dokazana njihova umiješanost u srebrenički zločin, nisu otpušteni, već samo suspendovani i dobijaju pola plate. Žrtve zločina su ogorčene zbog toga, tvrdeći kako pomirenja neće biti sve dok se i posljednji osumnjičeni za ratne zločin ne uhapsi.

Bivši glavni tužilac BiH optužio je vlasti da nisu dovoljno učinile da stvore uslove za procesuiranje ratnih zločina i pozvao ih da sačine i usvoje državnu strategiju o pravosuđu.

On je naveo da bi BiH trebala dodatno podržati privođenje ratnih zločinaca pred lice pravde, a u prilog toj konstataciji je naveo analizu Visokog sudskog i tužilačkog vijeća prema kojoj domaće pravosuđe nije kadrovski, tehnički, a ni novčano sposobno da se suoči sa problemom ratnih zločina.

Primjera radi, u tužilačkom sistemu BiH procesuiranjem tih zločina se bavi 12 tužioca. Oko 12.500 građana u zemlji je evidentirano kao mogući počinitelji, što znači da bi svaki tužilac trebao istražiti i pred licem pravde izvesti oko 200 njih.

Tužioci nisu stigli otvoriti istrage protiv njih, pa je većina na slobodi. Najviše evidentiranih je u Kantonu Sarajevo - preko 2-000, a ništa bolja situacija nije ni u Mostaru, Istočnom Sarajevu, Bihaću i sl. Problem je što Agencija za istrage i zaštitu, ali ni tužilaštva, nemaju dovoljno kadrova, pa tako u SIPI na tim slučajevima, umjesto 78, radi 21 službenik.

U entitetskim i državnim institucijama zaposlene su osobe koje se sumnjiče za ratni zločin. Iako zvaničnih podataka o tome koliko je takvih, niti u kojim institucijama rade nema, žrtve zločina ukazuju da se radi uglavnom o policijskum strukturama. Da je to tako potvrđuje i prošlogodišnje hapšenje Saše Zečevića, osumnjičenog za zločin protiv čovječnosti počinjen 1992. na lokalitetu Korićanskih stijena. Zečević je bio aktivni policajac u Policijskoj stanici za bezbjednost saobraćaja u Prijedoru.

Ono najstrašnije, to su bili oni školovani inspektori koji su bili isljednici u prijedorskim logorima.
Predstavnik prijedorskog Udruženja “Izvor” Edin Ramulić za RSE kaže da su i prije hapšenja ukazivali na Zečevićevu umiješanost u ratni zločin, ali bezuspješno. Saša Zečević nije jedini koji je bio državni službenik. Još uvijek u prijedorskim institucijama rade osobe koje su činile zločin na području opštine Prijedor, kaže Ramulić:

„Ono najstrašnije, to su bili oni školovani inspektori koji su bili isljednici u prijedorskim logorima. Jedan od njih je Mišo Rodić koji je trenutno šef Odjeljenja boračko-invalidske zaštite u Opštini Prijedor i kojem porodice žrtava i preživjele žrtve podnose zahtjev da bi ostvarile statusna prava i ne mogu ih ostvariti. On više od 400 zahtjeva drži u svojoj fioci. Ne znam šta bih mogao da nađem od ružnih riječi da kažem kako je to van pameti, kako je to strašno da su sada oni ti koji čuvaju sigurnost i bezbjednost svih nas, uključujući i žrtve. “

ZLOČINCI BEZ IMENA I PREZIMENA

Prijedor nije jedino mjesto u Bosni i Hercegovini u kojem se žrtve svakodnevno susreću za osumnjičenima za ratni zločin. Policijske strukture u Republici Srpskoj punih 10 godina krile su 810 policajaca umiješanih u srebrenički genocid. Istraga koja je okončana prije pet godina, osim te činjenice, nije završena na način da budu otpušteni - jer zakon u tom bh. entitetu to ne dopušta. Umjesto otkaza dobili su suspenziju i pola plate.

Neimenovani izvor u policiji Republike Srpske za RSE kaže da je policija od Tužilaštva BiH o cijelom slučaju tražila informaciju više:

„Oni su apsolutno to odbili. Čak je i onaj Barašin je bio dosta drzak, bezobrazan. Napisao je: ’Zašto tražite nešto što znate da vam se ne može u ovoj fazi dati?’ I tako te stvari.“

Predsjednica Društva za ugrožene narode Fadila Memišević ističe da je ta nevladina organizacija putem medija pokušala da objelodani imena policajaca koji se sumnjiče za genocid u Srebrenici, a koji su i poslije rata radili u policijskim strukturama. Iznošenje činjenica spriječio je tadašnji visoki predstavnik u BiH Kristijan Švarc-Šiling, koji to nije dozvolio. To je pravdao time da je svako nevin sve dok se ne dokaže njegova krivica. Od tada je prošlo pet godina, a da se ništa nije pomaklo sa mrtve tačke. Niti su imena objavljena, niti je pokrenut postupak:
Munira Subašić

„Mi u biti nemamo ni nekakvu političku elitu koja bi imala snage, koja bi imala civilnu kuraž da se uhvati sa tom problematikom. Zato gradimo kuću od krova, umjesto od temelja.“

Predsjednica Udruženja Majke Srebrenice i Žepe Munira Subašić:

„A kako ćemo živjeti zajedno ako nismo došli do istine i ako nismo došli do pravde, ako zločinci nisu odgovarali za svoj zločin, i ako zločinci nemaju svoja imena i prezimena, bez obzira kome pripadali i kako se zvali?“

ZABRINUTE SAMO ŽRTVE

Pored policije Republike Srpske, žrtve zločina u Bosni i Hercegovini tvrde kako je najveći broj osumnjičenih za ratni zločin zaposlen u Agenciji za istrage i zaštitu Bosne i Hercegovine. U toj agenciji kažu da im do sada niko nije poslao zvaničnu informaciju o tome, jer bi u suprotnom to i provjerili. Portparolka Željka Kujundžija:

„Na osnovu relevantnih podataka nadležnih organa, Državna agencija za istrage i zaštitu je u više navrata poduzimala zakonom propisane mjere prema pojedinim policijskim službenicima, odnosno izricala privremenu suspenziju iz policijskog organa.“

Tužilaštvo BiH ne raspolaže podacima koliko je optužnica podignuto u posljednjih nekoliko godina, a koje se odnose na osobe koje su nakon rata bile zaposlene u državnim institucijama. U toj sudskoj ustanovi kažu da daju informacije o mogućoj umiješanosti isključivo na zahtjev institucije koja traži te podatke. Portparol Boris Grubešić:

„Ono što treba znati je da svaka institucija ima niz internih podzakonskih akata kojima se regulira disciplinska odgovornost uposlenika te agencije.“

Uprkos tome što državne institucije mogu internim istragama utvrditi kakva je ratna prošlost kandidata koji se prijavljuju na otvorena radna mjesta, to se ipak ne dešava. Posljednji primjer koji govori u prilog toj konstataciji je pokušaj da se na mjesto člana Vijeća Regulatorne agencije za komunikacije imenuje Slobodan Bošković.

Nakon što mu je istekao jedan mandat od četiri godine, Parlament BiH se usprotivio njegovom ponovnom imenovanju. Razlog je Boškovićeva ratna prošlost. Za njega se sumnja da je bio jedan od bliskih saradnika optuženog za ratne zločine Radovana Karadžića. O tome svjedoči i presretnuti telefonski razgovor u kojem Karadžić moli Boškovića da ide i drži govore kako bi pokrenuo ljude na akciju i posebno odlazak na hrvatsko ratište. Protiv Boškovićevog imenovanja bio je i poslanik Šemsudin Mehmedović:

„I pisali su mediji, a imam i ja konkretnu informaciju vezano za njegovu ratnu prošlost, od Banje Luke, itd., - pa sve do danas, i njegov rad trenutno u Vijeću Regulatorne agencije.“

Šefica za odnose sa javnošću Regulatorne agencije za komunikacije Amela Odobašić:

„Mi nismo imali bilo kakvih indicija ili podataka da su postojale određene nedoumice ili određeni sporni momenti iz njegove prošlosti vezani za ratna dešavanja, niti smo od tog perioda od kada je zaustavljena procedura imenovanja članova Vijeća u Parlamentarnoj skupštini dobili bilo kakav dopis bilo od Tužilaštva, Ureda visokog predstavnika ili bilo koje druge institucije, u kojem nas oni pismeno obavještavaju da zaista postoje konkretni nalazi.“

Primjeri u kojima osumnjičeni za ratni zločin rade u državnim institucijama čini se da nikoga ne zabrinjavaju u Bosni i Hercegovini, osim žrtava. Kako je u ovoj zemlji sve politizovano, i to pitanje nema političku saglasnost. Jer da je bilo kom političaru u Bosni i Hercegovini stalo do suživota naroda, ovaj problem bio bi davno riješen. Ovako, žrtvama ostaje da, pored torture koju su preživjeli tokom devedesetih godina prošlog vijeka, trpe i dalje u miru. I to posebno u mjestima u koja su se vratili.

* * *

Pročitajte ostale priloge iz programa Pred licem pravde:


Tihić svjedočio na suđenju Stanišiću i Simatoviću

Uskoro optužnice za zločine u logoru Silos?

Ukidanje pritvora Stuparu skandalozno

Predlog Rezolucije o Srebrenici još nije stigao do poslanika

* * *
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Merdijana Sadović, Sabina Čabaravdić)
XS
SM
MD
LG