Dostupni linkovi

Popoviću i Beari doživotni zatvor za genocid u Srebrenici


Autori: Goran Jungvirth i Dženana Karabegović

Haški sud je 10. juna donio prvostupanjske presude sedmorici vojnih i policijskih dužnosnika bosanskih Srba za genocid u Srebrenici. Osuđeni su na zatvorske kazne u rasponu od pet godina do doživotnog zatvora zbog sudjelovanja u udruženom zločinačkom pothvatu ubojstva gotovo 8.000 bošnjačkih dječaka i muškaraca.

U dosad najvećem po obimu suđenju za ratne zločine pred Haškim sudom protiv Vujadina Popovića i šestorice ostalih za suce nije bilo upitno da je u Srebrenici počinjen genocid. U svom obrazloženju s jedne strane visokih, a s druge nižih kazni zatvora, suci su najviše vodili računa o svijesti i namjeri optuženih da unište bošnjačku etničku skupinu.

Prvooptuženi Popović, obavještajni časnik vojske bosanskih Srba, osuđen je na doživotni zatvor budući da su, prema sudskom vijeću, dokazi pokazali da je voljno i svjesno stupio od početka napada na enklavu u izvršenje udruženog zločinačkog poduhvata. Predsjedavajući sudac Carmel Agius (riječima sudske prevoditeljice):

„Pretresno vijeće je zaključilo da je Popović znao za operaciju zarobljavanja muškaraca duž puta za Konjević Polje 13. jula. Te večeri Popović je nazvao telefonom Dragu Nikolića da bi ga obavijestio da će veliki broj zarobljenika biti odveden iz Bratunca za Zvornik kako bi bili pobijeni. On je od Drage Nikolića tražio da mu pomogne u toj operaciji.“


Sudsko vijeće je, također, osudilo na doživotan zatvor pukovnika Vojske Republike Srpske Ljubišu Bearu budući da se uvjerilo da je i on, također, sudjelovao na sastancima gdje su prije samog počinjenja zločini dogovarani:

„Pretresno vijeće se uvjerilo da je Beara prisustvovao tim sastancima na kojima se razgovaralo o logistici planirane operacije ubijanja, uključujući i o mjestima gdje će biti vršena ubijanja i pokopavanje, kao i o prevozu i o opremi. On je nabavio građevinske mašine, obezbijedio saradnju civilnih vlasti u pokopavanju i izvršio pregled potencijalnih zatočeničkih objekata ili stratišta.“

Vujadin Popović i Ljubiša Beara pre sudom u Hagu, 10. jun 2010.

Odmah iza Popovića i Beare, barem što se tiče dužine kazne, našao se obavještajni časnik zvorničke brigade Drago Nikolić, dobivši 35 godina zatvora za pomaganje i podržavanje genocida, budući da je prema dokazima koje su suci uzeli u obzir Nikolić bio zadužen za dostavu sve logistike potrebne za zločin:

„Popović je u razgovoru sa Nikolićem predvidio planska razdvajanja premještanja i ubijanja u enklavi. Rekao je Nikoliću da „sve balije treba pobiti“ i tražio od njega da mu pomogne u toj opreaciji.“


Manje kazne dobili su ostali iz slučaja budući da su suci zaključili da, iako su znatno doprinijeli počinjenju ubojstava, nisu mogli predvidjeti da će njihovi postupci doprinijeti tome u tako velikom rasponu. Zapovjednik postrojbe specijalne policije Ljubomir Borovčanin osuđen je tako na 17 godina zatvora za pomaganje i podržavanje ubojstva, istrijebljenja i progona. General Radivoje Miletić, pomoćnik zapovjednika Ratka Mladića, osuđen je na 19 godina, a general Vinko Pandurević na 13 godina zatvora za pomaganje i podržavanje ubojstava, progona i prisilnog premještanja stanovništva.

Umirovljeni general Milan Gvero prošao je s najlakšom kaznom od pet godina zatvora. Gvero bi se tako uskoro mogao naći na slobodi budući da suđenje traje od 2006., a vrijeme provedeno u pritvoru uračunava se u kaznu. Do drugostupanjske presude ostali ostaju u haškom pritvoru, nakon čega će se otpremiti na izdržavanje kazni zatvora u druge zemlje - sudionice u međunarodnoj pravdi.

"Bojim se umrijeću, a neću saznati"


Presudu pred Haškim tribunalom pomno su pratile žene koje su preživjele srebrenički genocid i izgubile nekoga od svoje porodice. Među njima je bila i Hajrija Selimović. Od jula 1995. traga za dvojicom sinova i mužem:

„U muža samo se glava našla, ništa više nema, tako da ne znam ni šta je sa njima, ni kako. I sve se bojim umrijeću, neću nikad ništa saznati.“


Memorijalni centar Pootočari - iz arhive
Presuda sedmorici oficira Vojske Republike Srpske, kako navode u Udruženju “Majke enklave Srebrenica i Žepa”, ima veliki značaj ne samo zbog pojedinačnih kazni koje su izrečene već i zbog toga što je potvrdila da je u Srebrenici počinjen genocid. Predstavnica Udruženja Kada Hotić:

„Bilo bi dobro da im dođe i Mladić tamo, pa da konačno završe sa tim - i da mu se sudi za genocid.“


Dosta članica Udruženja koje nije zadovoljno presudom:

„Naročito za ovoga Borovčanina što je na 17 godina, a znamo da je učesnik bio i kao navodno osiguravao taj koridor da se puštaju ti neki. Evo imamo ženu koja se predala njima sa ranjenom djecom. Njoj su djecu uzeli, a nju pustili.“

„Što ih nisu pustili majkama Srebrenice - da im mi sudimo?“


*****
Pročitajte i ostale priloge iz programa Pred licem pravde:

Zbog nedostatka podrške uskoro neće biti motivisanih svjedoka

Koliko se koristi sporazum o izvršenju sudskih odluka
Prvi sudski postupak za zločine u Čajniču
Hazim Mujčinović - glumac koji pomaže obiteljima stradalih Vlaseničana
Popoviću i Beari doživotni zatvor za genocid u Srebrenici
Beograd priznao da u BiH nije bio građanski rat

*****
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Merdijana Sadović, Sabina Čabaravdić)
XS
SM
MD
LG