Dostupni linkovi

Stocem i danas šeću ratni zločinci


Stolac
I nakon 18 godina još su bolna sjećanja na torture u logoru Koštana bolnica. Ne zna se tačan broj Bošnjaka Stoca koji su prošli kroz taj logor. No najmanje ih je sedam ubijeno, kažu preživjeli logoraši. Mnogi bivši logoraši i njihove porodice, posebno ubijenih, i danas nerado govore o torturama u Koštanoj bolnici.

Osman Eminović nerado se sjeća ljeta 1993. godine kada su muškarci bošnjačke nacionalnosti masovno hapšeni i zatvarani u prostorije Koštane bolnice u Stocu, a žene i djeca protjerivani s tog područja. Pokupljeni iz svojih domova, sedam Stočana nije preživjelo mučenja i torture kojima su bili podrgnuti tri dana, koliko su zadržani u Koštanoj:

„Nevjerovatna su događanja bila u Koštanoj bolnici, ono što kažu - krv tekla do koljen au podrumima ove zgrade. Ovdje su dovođeni ljudi, prebijani i slati u Dretelj, Heliodrom, Gabelu, ali ovdje je bio cilj što više ga prebiti, ubiti.“

Sličnu sudbinu doživjeli su Ismet Ovčina i Kenan Jolđo. Kažu uhapšeni od komšija u augustu 1993. godine i dovedeni u Koštanu bolnicu:

„Komšije, Hrvati, poznanici naši, dugogodišnji saradnici, oni su vršili torturu nad nama u logorima, bilo Gabela, bilo Dretelj, bilo Heliodrom.“

Suđenje Jadranku Prliću i ostalima za zločine u BiH, 2007.
„Ma grozno je bilo, nikako. Bili smo u podrumu dole dva dana. Izvodili su pojedince i premlaćivali.“

Koštana bolnica u Stocu sve do maja 1993. godine pružala je medicinsku pomoć osobama koje su imale koštana oboljenja. Kako se navodi u haškoj optužnici protiv šest bivših dužnosnika takozvane Herceg-Bosne na čelu sa Jadrankom Prlićem, 10. maja 1993., ili približno tog datuma, "organi vlasti Herceg-Bosne/Hrvatskog vijeća obrane (HVO)" iz tog objekta iselili su bolesnike i pretvorili ga u zgradu vojne policije.

Koštana bolnica je potom upotrijebljena za "kraća zatvaranja muškaraca Bošnjaka". Uslijed maltretiranja mnogi zatočeni su umrli ili zadobili teške povrede, tvrdi Tužilaštvo u Haagu.

Podjele i danas na svakom koraku

Milovan Rupar stanovao je blizu logora Koštana bolnica. Po noći se nije moglo spavati od jauka koji su dopirali iz bolnice. Milovan se i sam krio, kako kaže, od istih ljudi koje ponekad i danas sretne u Stocu:

„Ja sam odmah ovdje zgrada i stan do Koštane. Nijesmo mogli spavati od jauka i prebijanja.“

Članovi Udruženja logoraša Stolac početkom avgusta po četvrti put postavili su spomen ploču u znak sjećanja na žrtve Koštane bolnice. Ova ploča je u proteklim godinama uništavana već tri puta. Amer Medar, presjednik
„Kad neko treba da bude uhapšen, njemu se dojavi iz određenih izvora i on preko noći nestane", tvrdi Amer Medar.

Udruženja za obnovu građanskog povjerenja Stolac, kaže kako Stocem i danas šeću ratni zločinci:

„Kad neko treba da bude uhapšen, njemu se dojavi iz određenih izvora i on preko noći nestane. Gdje je Pero Marković? Gdje je čovjek koji je Tuđmanu raportirao:Predsjedniče, u Stocu nema više nijednog muslimana’, doktor Anđelko Marković, rođeni brat lokalnog katoličkog svećenika? Evo ga tu, on slobodno hoda gradom.“

Prije rata u Stocu je živjelo oko 19.000 stanovnika. Bošnjaci su činili nešto manje od polovine, trećina su bili Hrvati, a petina Srbi. Tokom posljednjeg rata više hiljada Bošnjaka, ali i Srba, uključujući i žene i djecu odvedeno je u logore Herceg-Bosne. Unatoč brojnim napadima na bošnjačke povratnike, u Stolac se nakon rata vratila polovina predratnih Bošnjaka. U stolačkoj općini danas živi i radi i veliki broj Hrvata srednje Bosne, i tek jedan posto prijeratnog srpskog stanovništva.

Podjele u gradu vidljive su na svakom koraku - od odvojenih skola, zdravstevnih ustanova do kafića u kojima se okuplja stolačka omladina. Ratni zločini su tabu temu o kojoj se rijetko govori. Medar kaže:

„Te priče teku normalno u određenim, zatvorenim krugovima. Kad treba istupiti javno, kad se treba ograditi, ljudi neće:’Nemoj, ne diraj ratne rane.’ Ali te ratne rane su još uvijek svježe, friške. Ovdje ljudi još uvijek traže svoje ubijene, svoje mrtve.“

Za zločine u Koštanoj bolnici prije dva mjeseca počelo je suđenje Vlatku Jarku, zvanom Doktor. Optuženog pripadnika Prve brigade HVO-a "Knez Domagoj" tereti se da je sudjelovao u zastrašivanju i prisilnom zatvaranju civila bošnjačke nacionalnosti u Koštanu bolnicu u Stocu, da bi potom neke od njih slao u logor Gabela u Čapljini, gdje su proveli i do pet mjeseci.

Podsjetimo, ranije su osuđeni i Petar Matić i Ante Krešić na po dvije i po godine zatvora. Nakon žalbe Vrhovnom sudu, presuda je preinačena na po dvije godine zatvora. Niko Obradović, također bivši pripadnik HVO-a, osuđen je pravomoćno na tri godine zatvora u februaru 2007. godine.

Koštana bolnica u Stocu danas je napušten objekat.

Pred licem pravde sa IWPR (april 2011)


Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Evropa i
Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).

Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.

Program uređuju Dženana Halimović, Marija Arnautović i Dženana Karabegović.

Tekstove svih priloga iz emisije možete naći ovdje.



  • Slika 16x9

    Tina Jelin - Dizdar

    Novinarstvom se počela baviti 1996. godine. Od 1998. radi za Radio Slobodna Evropa. Bila je i stalni suradnik Studija 88,  Radija101, Reuters-a. Višestruko nagrađivana novinarka.

XS
SM
MD
LG