Kao svjedok tužiteljstva, na suđenju bivšem lideru bosanskih Srba Radovanu Karadžiću, optuženom za genocid i druge zločine protiv čovječnosti, s iskazom je nastavio njegov bivši stranački kolega Neđeljko Prstojević, ratni predsjednik Kriznog štaba srpske opštine Ilidža.
U višesatnoj raspravi s tužiteljem, Prstojević je nastavio osporavati dijelove svojeg iskaza sa suđenja ratnom predsjedniku skupštine bosanskih Srba Momčilu Krajišniku, koji, prema optužbi, potvrđuju da su sve lokalne ratne aktivnosti koordinirane s vrha vlasti kojoj je optuženi Karadžić stajao na čelu.
Prema svjedoku Prstojeviću, za proglašenje neposredne ratne opasnosti na Ilidži 1992. godine od strane Kriznog štaba, kojem je bio predsjednik, odgovorna je bošnjačka strana, a ne vrh Srpske demokratske stranke, kako, pak, tvrdi tužiteljstvo.
„Jer je muslimansko rukovodstvo proglasilo već 4. aprila (1992.) opštu mobilizaciju jedinica TO, jedinica MUP- a, jedinica civilne zaštite... I otimanje, oduzimanje, pljačku naoružanja od JNA i MUP-a. Praktično, to je bila objava rata i Srbima i Hrvatima. I zato je skupština naša (Ilidže) već sutra, kad smo čuli ovo, proglašava neposrednu ratnu opasnost“.
Prstojević je razlike u svom novom iskazu, te onom datom na suđenju Krajišniku objasnio greškama u prijevodu sa srpskog na engleski. Nakon tužiteljstva svog bivšeg stranačkog kolegu će tek naknadno unakrsno ispitati optuženi Karadžić koji se sam brani od optužbi za genocid i ostale zločine u Bosni i Hercegovini.
Pitajte stanovnike Sarajeva
Zaštićeni svjedok KDZ 182Suđenje je nastavljeno iskazom zaštićenog svjedoka pod pseudonimom KDZ 182. Kao bivši pripadnik UNROFOR-a u Sarajevu 1994. i 1995.godine svjedok je opisao strategiju napada na sarajevske civile od strane Vojske Republike Srpske, koja je, prema njemu kao i tužiteljstvu, posebno osmišljena i sprovođena svakodnevno:
„Uopće nisam imao osjećaj da se gađaju isključivo vojni objekti, nego da je i civilno stanovništvo cilj granatiranja. Po meni nije bilo selektivnosti u granatiranju.“
Tijekom unakrsnog ispitivanja optuženi, koji se brani sam, je za pogibiju brojnih Sarajlija okrivio Armiju BiH tvrdeći kako je po gradu imala niz položaja iz kojih je borbeno djelovala skrivajući se iza vlastitih civila. S tom tezom se zaštićeni svjedok tužiteljstva nije složio.
„Najbolje bi bilo pitati stanovnike Sarajeva je li im život bio podnošljiv“, odgovorio je bivši časnik UNPROFOR-a na uzastopne teze Karadžića kako je srpska strana poštivala primirja, a da je za stradanje tisuća Sarajlija između 1992. i 1995. godine kriva bošnjačka vlada u gradu:
„Gospodine svjedoče, vi ste tvrdili da srpska strana ima strategiju terorisanja građana Sarajeva. A srpska strana predlaže sastanke koji trebaju dovesti do olakšanje patnje građana, odnosno do unapređenja humanitarne situacije. Da li ste znali da srpska strana ima pozitivan stav o popravcima plina, struje, vode? Da srpska strana ima pozitivan stav u prolasku (UN-ovih) konvoja i da je to u suprotnosti sa zaključkom da srpska strana želi da teroriše građane?“
Svjedočenje o Grbavici
Protekli tjedan na suđenju je svjedočila još jedna zaštićena svjedokinja pod pseudonimom KDZ 354. Ona je već dala iskaz na suđenju Momčilu Krajišniku, predsjedniku skupštine Republike Srpske u vrijeme rata, pravomoćno osuđenom na 20 godina zatvora.
Veselin Vlahović Batko, ratni snimakZaštićena svjedokinja je sudu opisala progon i zlostavljanje koje joj se dogodilo, kao i drugom nesrpskom stanovništva na sarajevskoj Grbavici kad su je pod kontrolu stavile snage bosanskih Srba.
Svjedokinju i njezinu majku, u srpnju 1992. godine, silovao je zloglasni Veselin Vlahović zvan Batko, što je i prijavila vojnoj policiji Vojske Republike Srpske:
„Kad sam spomenula ime ovog zločinca, on je taj papir sa stola pred mojim očima stavio u ladicu, pogledao je drugog vojnog policajca i rekao - ovo nećemo pisati. To je bilo tada kada sam otišla u vojnu policiju i rekla što mi se to dogodilo. Vrlo šturo, rekla sam suštinu - da smo ja i majka bile žrtve jednog divljačkog iživljavanja čovjeka koji nas je pri tome vrijeđao, nazivao pogrdnim imenima itd.“
Zaštićena svjedokinja je opisala kako je vidjela brojne snajperiste sa snajperskim naoružanjem na Grbavici, što ide u prilog optužbi da su snajperski incidenti bili dio strategije izazivanja terora nad sarajevskim stanovništvom, suprotno od tvrdnji optuženog koji tvrdi da civili nisu namjerno gađani, nego da ginuli kao kolateralne žrtve.
Suđenje se nastavlja novim svjedokom optužbe za genocid i ostale zločine u Bosnu i Hercegovini.
U višesatnoj raspravi s tužiteljem, Prstojević je nastavio osporavati dijelove svojeg iskaza sa suđenja ratnom predsjedniku skupštine bosanskih Srba Momčilu Krajišniku, koji, prema optužbi, potvrđuju da su sve lokalne ratne aktivnosti koordinirane s vrha vlasti kojoj je optuženi Karadžić stajao na čelu.
Prema svjedoku Prstojeviću, za proglašenje neposredne ratne opasnosti na Ilidži 1992. godine od strane Kriznog štaba, kojem je bio predsjednik, odgovorna je bošnjačka strana, a ne vrh Srpske demokratske stranke, kako, pak, tvrdi tužiteljstvo.
„Jer je muslimansko rukovodstvo proglasilo već 4. aprila (1992.) opštu mobilizaciju jedinica TO, jedinica MUP- a, jedinica civilne zaštite... I otimanje, oduzimanje, pljačku naoružanja od JNA i MUP-a. Praktično, to je bila objava rata i Srbima i Hrvatima. I zato je skupština naša (Ilidže) već sutra, kad smo čuli ovo, proglašava neposrednu ratnu opasnost“.
Prstojević je razlike u svom novom iskazu, te onom datom na suđenju Krajišniku objasnio greškama u prijevodu sa srpskog na engleski. Nakon tužiteljstva svog bivšeg stranačkog kolegu će tek naknadno unakrsno ispitati optuženi Karadžić koji se sam brani od optužbi za genocid i ostale zločine u Bosni i Hercegovini.
Pitajte stanovnike Sarajeva
„Uopće nisam imao osjećaj da se gađaju isključivo vojni objekti, nego da je i civilno stanovništvo cilj granatiranja. Po meni nije bilo selektivnosti u granatiranju.“
Tijekom unakrsnog ispitivanja optuženi, koji se brani sam, je za pogibiju brojnih Sarajlija okrivio Armiju BiH tvrdeći kako je po gradu imala niz polo
„Najbolje bi bilo pitati stanovnike Sarajeva je li im život bio podnošljiv“, odgovorio je bivši časnik UNPROFOR-a na uzastopne teze Karadžića kako je srpska strana poštivala primirja.
„Najbolje bi bilo pitati stanovnike Sarajeva je li im život bio podnošljiv“, odgovorio je bivši časnik UNPROFOR-a na uzastopne teze Karadžića kako je srpska strana poštivala primirja, a da je za stradanje tisuća Sarajlija između 1992. i 1995. godine kriva bošnjačka vlada u gradu:
„Gospodine svjedoče, vi ste tvrdili da srpska strana ima strategiju terorisanja građana Sarajeva. A srpska strana predlaže sastanke koji trebaju dovesti do olakšanje patnje građana, odnosno do unapređenja humanitarne situacije. Da li ste znali da srpska strana ima pozitivan stav o popravcima plina, struje, vode? Da srpska strana ima pozitivan stav u prolasku (UN-ovih) konvoja i da je to u suprotnosti sa zaključkom da srpska strana želi da teroriše građane?“
Svjedočenje o Grbavici
Protekli tjedan na suđenju je svjedočila još jedna zaštićena svjedokinja pod pseudonimom KDZ 354. Ona je već dala iskaz na suđenju Momčilu Krajišniku, predsjedniku skupštine Republike Srpske u vrijeme rata, pravomoćno osuđenom na 20 godina zatvora.
Svjedokinju i njezinu majku, u srpnju 1992. godine, silovao je zloglasni Veselin Vlahović zvan Batko, što je i prijavila vojnoj policiji Vojske Republike Srpske:
„Kad sam spomenula ime ovog zločinca, on je taj papir sa stola pred mojim očima stavio u ladicu, pogledao je drugog vojnog policajca i rekao - ovo nećemo pisati. To je bilo tada kada sam otišla u vojnu policiju i rekla što mi se to dogodilo. Vrlo šturo, rekla sam suštinu - da smo ja i majka bile žrtve jednog divljačkog iživljavanja čovjeka koji nas je pri tome vrijeđao, nazivao pogrdnim imenima itd.“
Zaštićena svjedokinja je opisala kako je vidjela brojne snajperiste sa snajperskim naoružanjem na Grbavici, što ide u prilog optužbi da su snajperski incidenti bili dio strategije izazivanja terora nad sarajevskim stanovništvom, suprotno od tvrdnji optuženog koji tvrdi da civili nisu namjerno gađani, nego da ginuli kao kolateralne žrtve.
Suđenje se nastavlja novim svjedokom optužbe za genocid i ostale zločine u Bosnu i Hercegovini.
