Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Pokrenuta još jedna istraga zbog zločina nad Srbima


Pred završetak dokaznog postupka u haškom suđenju hrvatskim generalima Gotovini, Markaču i Čermaku za ratne zločine u „Oluji“ i poslije nje, u Hrvatskoj je pokrenuta istraga za zločin u Gruborima. Istraga je pokrenuta petnaestak dana nakon završetka „Oluje“.

Do sada je privedeno pet osoba. Zagrebački sud ih sumnjiči da su nešto više od dvije sedmice nakon akcije „Oluja“, krajem augusta 1995. godine ubili više civila srpske nacionalnosti u selu Grubori nedaleko Knina.

Zagrebački sveučilišni profesor Žarko Puhovski, u vrijeme zločina zamjenik predsjednika Hrvatskog helsinškog odbora, komentirao je ocjene veteranskih udruga i branitelja uhićenih kako je zločin u Gruborima „navodni“:

„Ubijena je žena stara 90 godina, Marija Grubor. Ubijen je muškarac star 80 godina, Miloš Grubor. Još je četvero ljudi ubijeno u Gruborima, potpuno očito svi civili - nikakve bitke nije bilo! I još dvojica su ubijeni kraj jednog magarca dok su nosili vodu u selo, otprilike dva kilometra dalje. To su bitne činjenice, a sve drugo je po mom sudu nebitno. To znači da nije bilo 'navodnog' zločina, nego je bio težak zločin!“

Policijskom istragom je u svojstvu svjedoka ili osumnjičenika obuhvaćeno ukupno 17 osoba, a među pet osoba uhićenih zbog sumnje da su pred 14 godina počinili ovo kazneno djelo ima i sada aktivnih policijskih dužnosnika. U tom kontekstu, Puhovski se usprotivio ocjenama s desnog dijela hrvatske političke scene kako je ova istraga pokrenuta pod pritiskom Haga ili Bruxellesa.

Žarko Puhovski: Kada su vidjeli da se i te ljude može procesuirati, progovorili su i zato se sada kreće s postupkom.
„Obrnuto, pritisak je pao, jer su se ljudi koji godinama nisu htjeli ništa govoriti - npr. zato što je jedan od ljudi koji su bili u to upleteni imao kancelariju na istom katu kao i ravnatelj policije - prestali bojati. Naravno da onda niste mogli očekivati da ljudi slobodno govore, a sada kad su vidjeli da se i te ljude može procesuirati - progovorili su, i zato se sada kreće sa postupkom! Meni se to čini jako žalosnim za hrvatsko pravosuđe, ali – ljudski gledano – sasvim je logično.“

DUGO SE ČEKALO


Predstavnici srpske manjine u Hrvatskoj pozdravili su otvaranje istrage za zločin u Gruborima. Za naš radio govori predsjednik Srpskog demokratskog foruma Veljko Džakula:

„Dugo se čekalo na ovu istragu, jer u Hrvatskoj još nije bilo političke volje, niti je sazrela svijest ljudi da se svi ratni zločini moraju ravnopravno procesuirati jer to je minimum koji žrtve očekuju i koji smo svi mi prema njima obavezni učiniti. Ja znam da toga još ima mnogo u Hrvatskoj, ali neka to bude početak nakon mnogo godina, da svi shvate da se to mora riješiti, kako bismo sutra svi zajedno mogli normalno živjeti, a da se prije toga odreknemo onih koji su to činili, da ih osudimo, da ne mogu biti mirni ni slobodni da žive zajedno s nama.“

Veljko Džakula:Trebali bi odgovarati i svi koji su prikrivali ili odugovlačili sa postupcima za ratne zločine (Foto: Enis Zebić)
Džakula kaže kako bi trebali odgovarati svi oni koji su prikrivali ili odugovlačili sa postupcima za ratne zločine, pa ih se nije moglo procesuirati još u devedesetim godinama.

Zločin u Gruborima jedan je od tri ratna zločina koje se dokazuje na haškom suđenju za „Oluju“ Anti Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu Markaču. Pripadnici specijalne policije prošli su kroz Grubore 25. kolovoza 1995. u sklopu osiguravanja terena, jer je sljedećih dana preko tog prostora trebao željeznicom u Knin stići tadašnji hrvatski predsjednik Franjo Tuđman.

Što se tog dana zbilo u Gruborima i tko su ubojice pokazat će istraga i suđenje, ali odmah sljedećeg dana je tadašnji vojni zapovjednik Knina, također haški optuženik Ivan Čermak, pred kamerama Hrvatske televizije u Gruborima kazao kako je u tom selu došlo do sukoba hrvatske policije sa zaostalim pripadnicima srpske paravojske, i da su srpski civili stradali u tom sukobu.

Međunarodne organizacije od prvog trenutka kao glavne osumnjičene navode hrvatske specijalce, a djelomične istrage obavljane u Hrvatskoj proteklih godina pokazale su da nikakvog sukoba nije bilo, i da palež kuća u Gruborima i vrsta smrtnih povreda seljana nisu rezultat sukoba ili razmjene vatre sukobljenih strana.

SVJEDOCI ZA RSE


Danas 76-godišnja Draginje Đurić iz Plavna je neposredno nakon pokolja stigla u Grubore, o čemu je svjedočila i haškim istražiteljima. Pohitala je vidjeti brata Miću:

„Kako su ga ubili na krevetu, tako je on pa’ ovako. Zaklat! I na travu kako se mučio, nijesu ga dobro preklali, onako je on onu travu svu uništio...“


Krajem kolovoza 1995. Draginja Đurić je svjedočila i generalu Čermaku:

„Tu je bila i policija, tu su bili novinari, grobari - i jedan, brate, kršan čo’jek. Ja ga poznala, vidjela sam ga na televiziji, Čermak. Ispitiva nas jedno po jedno, šta će mu ko reći. Ja sjedim na jednome stočiću tronogu ’vako pred kućom. Ima nas, morebiti, desetero - što njijovije’ gori, što ovi’ što smo mi došli sa strane. I on pita tako, veli on: ’Ja vozim ove leševe u Knin, takvo je naređenje. Ja sam’, kaže, ’zapovjednik Čermak.’ To ja nijesam ižinjala, to sam ja slušala da je on to rekao. A nije samo ja, nego da ispitate sve one što su živi u Srbiji, svi će vam reći ’vako k’o i ja. Kaže on:’Ja sam zapovjednik, to se mora goniti u groblje u Knin.“

Zločin u Gruborima, u kojima je osim masovnog ubojstva zapaljeno i više od 20 kuća, predstavlja jednu od najtežih inkriminacija iz haaške optužnice protiv Ivana Čermaka i Mladena Markača.

Policijski koordinator za Knin u vrijeme "Oluje" Stjepan Buhin je svojevremeno svjedočio da mu je bilo čudno što je Željko Sačić nakon vijesti o zločinu stigao u Knin i rekao da će se „ubojstva u Gruborima tretirati kao posljedica Oluje“.

Kakve su "posljedice Oluje" bile po civilno stanovništvo govori nam danas 76-godišnji Jovan Grubor:

„Bili smo na mukama. Zavisi sve kako je koja vojska naišla. Bilo je i dobrih bilo je i loših.“


Stanovnici Grubora nisu imali sreće:

„Jedan je vod otišao ’vamo na Krivjesku previju, a jedan je otišao na Đurića previju. Ovi što su otišli na Krivejsku previju ti su Grubore spalili. A to Čermak bolje zna nego ja.“

Ubijeni su ljudi, ali je ubijeno i selo. Sedamdesetak stanovnika Grubora izbjeglo je u Srbiju, danas je to mjesto prazno. Hoće li se itko vratiti:

„Teško. Da bi se dvoje vratilo, možda bi došlo i treće, možda bi došlo i petero. Ali neće niko - zato što ubet taj je ubio.“

Draginja Đurić nije pobjegla, u vrijeme Oluje povjerovala je Tuđmanovom pozivu da ostane:

„A ja sam povjerovala. Ja sam rekla, ko računam, niko moj nije bio, ni puške nosio, pa neće memi niko ništa.“

Draginja Đurić ne bi svjedočila u Haagu u procesu Mladenu Markaču i Ivanu Čermaku koje se tereti i za Grubore:

„Ne bi’ ja išla. A ko će mi šta priznati, što ja idem. Ne bi’ ja išla, šta ću ići. Ja sam dala izjavu.“

Ne ide joj se u Haag, ali više ni u Grubore:

„Stah me, nikad ne idem. Idu ovi drugi kad orasi padaju, a meni to dolazi teško. Na žao mi dolazi. Meni je žao toga sela. I danas mi ga je žao. Tu sam imala silnu rodbinu, oni su bili složni između sebe, komšije - da je ne znam što, oni su svi jedno za drugo. Put je išao ’vako, ali vavijek je put bio popravljen da je mog’o svak doći nji’ovoj kući, tako su bili složni. I vavijek mi je žao toga sela.“

Jurišićev advokat zatražio odluku Tužilaštva BiH

Perković osuđen, žrtve zadovoljne priznanjem krivice


Žrtve gube povjerenje u Haški tribunal


Kuda sa haškim arhivama?

* * *

Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici. (Autori programa Pred licem pravde: Merdijana Sadović, Sabina Čabaravdić)

  • 16x9 Image

    Enis Zebić

    U novinarstvu od osnovne škole, profesionalno od uspostave političkog pluralizma. Nakon suradnje u nekoliko hrvatskih dnevnih novina, od veljače 1994. je na RSE u Zagrebu.

XS
SM
MD
LG