Dostupni linkovi

Pisma iz Donbasa: 'Sve je opljačkano i uništeno'


Sklonište u severnom delu Donjecka
Sklonište u severnom delu Donjecka

Skoro 1,2 miliona ljudi je napustilo svoje domove od početka rata na istoku Ukrajine pre više od godinu dana. Neki od njih su se vratili. Neki su sve vreme ostali na svojim ognjištima. Od nastavnika, preko radnika, do penzionera, porodice sa decom nastoje da organizuju svoj život u haotičnoj i neizvesnoj situaciji.

Radio Slobodna Evropa objavljuje neka od svedočenja. Imena autora pisama su promenjena iz bezbednosnih razloga.

Debaljcevo nakon pada

Nadežda, sociološkinja iz Gorlivke

Ovo je priča moje poznanice, koja je na brzinu napustila Debaljcevo i uspela da se domogne teritorije pod kontrolom vlasti u Kijevu. Strahote su stigle kasnije kada su separatisti zauzeli grad:

"Ostala sam u gradu sve do kraja, čak i tokom evakuacije. Debaljcevo je zamrlo. Bilo je srušeno do temelja. Međutim, još sam pokušavala da pronađem način da opstanem u okolnostima nepogodnim za normalan život. Moji sugrađani su nastojali da obnove svoje domove nakon granatiranja kao i da izvuku imovinu koja je ostala u ruševinama. Međutim, to je bilo nemoguće. Sve je bilo opljačkano i uništeno.

Ljudi čekaju u dugim redovima za humanitarnu pomoć, čak i za vodu. Veoma često prikupljaju vodu direktno iz barica na ulicama.

Ljudi čekaju u dugim redovima za humanitarnu pomoć, čak i za vodu. Veoma često prikupljaju vodu direktno iz barica na ulicama. Na sreću sneg se otapa. Međutim, veliki je rizik od infekcija. Sve zgrade u centru grada su zauzeli militanti, ili su oštećene i uništene - po mojoj proceni više od 80 odsto zgrada je sravnjeno sa zemljom. Da bi se procenila humanitarna situacija, dovoljno je pogledati ispijena i izgladnela lica građana koji nemaju gde da žive. Smešteni su mahom u podrumima, razboljevaju se i umiru.

Sve zgrade u centru grada su zauzeli militanti, ili su oštećene i uništene - po mojoj proceni više od 80 odsto zgrada je sravnjeno sa zemljom.

Nema lekova. Dečja obdaništa i druge institucije su zatvorene. Oni obećavaju od 25. februara da će otvoriti centralnu bolnicu. Druga bolnica u blizini železničke stanice je u potpunosti uništena.

Grad je prepun mina, tako da je opasno hodati. Nema struje. Nove vlasti svaki dan distribuiraju besplatno hleb i čaj. Kažu da to stiže od Međunarodnog crvenog krsta. Dok je grad bio pod kontrolom ukrajinskih snaga, dobijali smo konzeviranu hranu, žitarice i krompir.

Moji sugrađani žive u nehigijenskim uslovima; gladni su i smrzavaju se. U Debaljcevu se problem ne završavaju sa nestašicom struje - nema ni gasa niti vode.

Mali broj ljudi je ostao - između šest i osam hiljada, odnosno oko 30 odsto od nekadašnjeg broja. Obično oko njih 200, svi su stari, stoji u redovima da prime humanitarnu pomoć.

Pre povlačenja ukrajinske armije, stanovnici Debaljceva su masovno napustili grad, odlazeći pre svega u Harkov.

Preostali građani uglavnom su se smestili u svoje podrume jer je hladno u stanovima. Pripremaju hranu u obližnjem prolazima na vatri.

Preostali građani uglavnom su se smestili u svoje podrume jer je hladno u stanovima. Pripremaju hranu u obližnjem prolazima na vatri. Ja sam živela u podrumu u kome je bilo mračno i vlažno. U sredini je bio sto i sveća na kome su žene sedele i hranile svoju decu. Većina je potpuno bez novca zbog čega ne mogu da odu iz grada. Verovatno bi svi napustili grad čim im bi se ukazala prilika, kao što sam ja učinila."

Izbeglički kamp, Donjeck
Izbeglički kamp, Donjeck

Bekstvo iz Donjecka

Olga Astakov, antropološkinja

"Neću pominjati sve detalje kroz kakve sam sve muke prošIa kada sam podnela zahtev za dozvolu (za prelazak granice između samoproklamovane Narodne republike Donjeck i ostatka Ukrajine), jer ima dosta takvih slučajeva. Svi oni koji su aplicirali još krajem januara i dalje čekaju odgovor.

Nedavno je rođaka mog prijatelja, koja živi u Zaporožju, završila u bolnici u Donjecku. Teško je izaći iz grada bez dozvole. Zbog toga je morala da otputuje u Rusiju a odatle da uđe u Zaporožje.

Nedavno je rođaka mog prijatelja, koja živi u Zaporožju, završila u bolnici u Donjecku. Naravno, veoma je teško izaći iz grada bez dozvole. Zbog toga je morala prvo da otputuje u Rusiju a odatle da uđe u Zaporožje u Ukrajini.

Da li je to logično?

Sistem dozvola je sve vreme na snazi u zoni koju kontrolišu separatisti. To znači, na primer, da je nemoguće proći kontrolni punkt Volnovaka bez dozvole, osim ako ne idete zemljanim putevima, koji se ilegalno koriste za transport lakovernih putnika plaćajući za to ogromne sume novca.

Registracija košta između 300 i 800 grivni. Da li je to malo ili mnogo za penzionerku koja želi da putuje a mesečno prima hiljadu grivni (oko 40 evra)?

Na taj način ljudi bivaju prepušteni sami sebi. Za one koji žele da se registruju u gradovima koji su pod kontrolom ukrajinskih snaga, otvoreni su šalteri za izdavanje neophodnih dokumenata.

Ovakva situacija komplikuje poslovanje prevoznika. Sistem dozvola značajno je smanjio broj putnika a time i prihode putničkih kompanija.

Prevoznici koji rade i na područjima pod kontrolom proruskih pobunjenika, prinuđeni su da plaćaju dvostruke takse - separatističkim i ukrajinskim vlastima. Zbog toga se snalažljivi prevoznici prilagođavaju novonastaloj situaciji.

'Pre nego što prodamo karte, proveravamo da li putnici imaju dozvole. Ne prihvatamo potvde o izbegličkom statusu niti o prebivalištu u Donjecku', kaže jedan od vozača. Promenila se i struktura putnika. Ranije su to uglavnom bili penzioneri i mladi ljudi, a sada se njihov broj drastično smanjio.

Oni koji nemaju neophodni dokument za putovanje moraju da plate 20 do 30 odsto više od regularne cene karte.

Pre nego što autobusi krenu, mnogi prevoznici proveravaju da li putnici imaju dozvole i nakon toga im prodaju karte - po različitoj ceni. Oni koji nemaju neophodni dokument za putovanje moraju da plate 20 do 30 odsto više od regularne cene karte. Ta praksa je uvedena pre svega na deonici od Donjecka do Kijeva.

I drugi faktori utiču na povećanje troškova putovanja. Zbog haotičnog kursa između domaće valute i američkog dolara - nafta i gas koštaju u Donjecku između i do 9 grivni (oko 0,4 dolara) više nego u ostatku Ukrajine.

Zbog svega toga, znatno je smanjen broj autobiskih linija, pa putnici čekaju satima da bi otišli iz Donjecka. Cena prevoza za sada nije povećana, ali prevoznici uglavnom ne primaju više ukrajinski novac u metalu.

U ovakvoj situaciji samo je jedna stvar dobra - transportna infrastruktura još nastoji da opstane u ovim užasnim ratnim vremenima. Pojedini prevoznici čak pomažu ljudima da besplatno napuste ovu opasnu zonu."

Izbeglice iz istočne Ukrajine čekaju u redu za hranu
Izbeglice iz istočne Ukrajine čekaju u redu za hranu

Kako to nazvati?

Ukrajinski učitelj iz Donjecka

" 'Donbasivci' (stanovnici Donbasa) - tako se pojedini moji đaci međusobno oslovljavaju. Odrasli pak koriste druga imena - Novorusi, naprimer.

Ne mogu da objasnim zašto ne vole prihvatljivije ime 'Donjetcan' (stanovnici Donjecka), mada ponekad upotrebljavaju tu reč. Možda revolucionarni talas koji ih je obuzeo, traži od njih da sve stvore iz temelja, čak i nešto što je veoma netaktično.

Kovanje novih reč je generalno pozitivno: to odslikava promene u životu nacije i njenom duhu.

Šta se može reći o ljudima koji sebe nazivaju imenima okupiranih geopolitičkih regiona? Psiholozi bi verovatno u tome videli tinejdžerski kompleks sa opsesivnom iluzijom uzvišenosti. Filozofi mogu da ukažu na crte ljudi lenjih duhom koji nastoje da uveličaju svoja dostignuća u cilju afirmacije svog postojanja.

Novi termin 'Donbasivci' podseća me na ljude koji su stavili kontaktna sočiva u boji i instistiraju da su njihove oči uvek bile svetlo smaragdne.

Znam da su vaše oči sive, kao i vaša duša. Izdali se vaše pretke i smisao vašeg postojanja jer tolerišete zlo.

Dragi 'Donbasivci', možete pokušati da ubedite druge u to i oni će vam verovatno poverovati. Udvorice će horski veličati vaše 'prirodno zelene oči'; čak možete i sami sebe uveriti u to. Međutim, ne možete promeniti sopstvenu prirodu. Znam da su vaše oči sive, kao i vaša duša. Izdali se vaše pretke i smisao vašeg postojanja jer tolerišete zlo.

Izneli ste mnoge primedbne na račun Ukrajine kao države koje bi, umesto toga, trebalo uputiti konkretnim institucijama. Vlada se sastoji od konkretnih ljudi, što znači da specifične probleme treba da rešavaju konkretna lica. Zašto optužujete vašu domovinu i distancirate se od nje?

Ako bi istorija imala osećaj za humor, dala bi vam vreme: za 100 godina mogli biste da čak postanete nacija izdajnika. Ima više odgovora na pitanja: ko su 'Donbasivci'? Oni su bivši Ukrajinci, koji osporavaju sopstveni narod; oni su bivši Rusi, koji ne znaju sopstvene običaje; oni su Tatari, Jermeni i Grci koji su zaboravili ko su.

Međutim, istorija je fer ali oštar sudija koji neće šansu takvim ljudima.

Vaša sloboda sa oružjem u vašim rukama onemogućava pristup ukrajinskim medijima i činite sve moguće da građani ne napuste kontrolisane podrume.

Tvrdite da činite pravu stvar. Osvrnite se oko sebe i videćete da to što nazivate zakonima vaše nove 'republike' samo su patetična kopija zakonodavstva druge države. Vaša sloboda sa oružjem u vašim rukama onemogućava me da nazovem svoju (i vašu) domovinu pravim imenom i da komuniciram sa njom, jer ne dozvoljavate pristup ukrajinskim medijima i činite sve moguće da građani ne napuste kontrolisane podrume.

Vaš 'prosperitet' se ogleda u praznim rafovima supermarketa, zatarabljenim prozorima i opustošenim pijacama. Primate mrvice, samo da biste ćutali.

Vaš 'prosperitet' se ogleda u praznim rafovima supermarketa, zatarabljenim prozorima i opustošenim pijacama. Primanja su vam nalik na mrvice, samo da biste ćutali.

Vi - odričući se mnogih građanskih prava, svih povlastica, socijalne zaštite, mogućnosti da planirate budućnosti - i dalje ćutite. Ne možete da gledate kroz ružičaste naočare uništeno zdravstvo - koje se održava na tankoj niti samo zahvaljujući svakodnevnom herojstvu lekara i medicinskih sestara - ili haos u obrazovanju, zatvorena preduzeća, nezaposlenost. Da li je ovo život o kome ste sanjali?

Kažete da je preživljavanje vaš trenutni cilj. Kakvi ljudi želite da postanete da biste opstali? Kakva će biti vaša deca?

Oni koji su do juče bili Ukrajinci (ako ste zaboravili, pogledatje vaše izvode iz knjige rođenih i pasoše na kojima piše 'državljanin Ukrajine' na dva jezika), sada sebe nazivaju 'Donbasivci' jer su čuli da nije vredno biti Ukrajinac - bilo iz vaših usta ili zbog vašeg nelegetimnog ćutanja.

Ne povređuje vas Ukrajina, već vaša uspavana savest. Probudite se!

Kažete da vas boli kada čujete reči 'Ukrajina' i 'Ukrajinac', jer su vaši supružnici poginuli u ratu sa Ukrajinom. Ali, vi ste ga započeli! Zar niste shvatili da oružje u vašim rukama može da ubije?"

XS
SM
MD
LG