Nakon što mjesec dana nisu dolazili na posao u Sarajevo, ugroženi od beba i njihovih roditelja koji su tražili usvajanje Zakona o jedinstvenom matičnom broju, zastupnici i delegati iz Republike Srpske pojavili su se na sjednici Komisije za sigurnost. Izvjesno je da će, konačno, doći i na zasjedanje državnog Parlamenta sljedeće sedmice i opet će, kažu, u skupštinskim klupama razgovarati o 'pretrpljenom strahu', a demonstrantima ali i portalima prijete tužbama. U međuvremenu su uredno i na vrijeme primili platu za mjesec nerada, a nagrađeni su i regresom.
Sjednica parlamentarne Komisije za odbranu i sigurnost podsjećala je na sve osim na ozbiljan sastanak ljudi koji su dobro plaćeni da rješavaju važna pitanja. Iako, recimo, imaju pune ruke posla oko rješavanja pitanja vojne imovine u BiH, državni parlamentarci, prije svega oni iz Republike Srpske, bavili su se pretrpljenim strahom u noći između 6. i 7. juna, kada su prvi put za svog mandata ostali prekovremeno na poslu.
Sa vidljivo dogovorenim i usaglašenim stavovima, još jednom su ponovili sve ono što su kroz sebi bliske medije poručivali cijeli mjesec koji nisu radili. Od izjava da su nesigurni i ugroženi, da policija nije radila svoj posao, da se ništa nije naučilo iz primjera napada na američku ambasadu, iako jedno sa drugim nema nikakve veze, do tvrdnje da je demonstracije organizovao niko drugi do SDP.
Prednjačila je predsjedavajuća Komisije Dušanka Majkić, koja je poput tajnog agenta te noći uspjela čuti i šta je lider SDP-a telefonom naređivao svojim partijskim kolegama.
„Stav Denisa Bećirevića, da bez obzira što njegov šef diktira telefonski iz Rige da se krene sa sjednicom – Denis je znao da mi ne bismo učestvovali u radu sjednice i da bi to bila poruka demonstrantima da u obliku stampeda uđu u ovu zgradu", rekla je Majkić.
Kako je Lagumdžija organizovao demonstracije kad je i sam na transparentima bio prikazan poput vampira, čudio se njegov stranački kolega Mehmed Bradarić, delegat u Domu naroda državnog Parlamenta
„Zar neko misli da može Zlatko Lagumdžija biti iza tih protestanata? Dobro bi bilo da jeste, pošto bi to pokazalo snagu SDP-a“, ustvrdio je Bradarić.
Kad smo već kod vampira, pored beba, državni zastupnici uplašili su se jako i od karikatura koje su demonstranti nosili tokom protesta. Koliko ih je taj strah uznemirio, uzbuđeno je ispričao zastupnik SNSD-a Staša Košarac:
„Najmanje što mogu da očekujem da će neko od kolega da izrazi svoje nezadovoljstvo vulgarnim prikazivanjem nekih naših članova komisije na protestima koji su održani neki dan, a nisam ni vidio neke face koje danas ovdje tobože se prave lude da su bili na tim transparentima", rekao je Košarac.
A koliko srce ima predsjedavajuća Komisije Dušanka Majkić, može potvrditi i njena izjava da bi svoje kolege iz Federacije da se sve to desilo u Banjaluci lično svojim tijelom štitila.
„Ja bih bila prva koja bih vas izvela iz bilo kakve situacije", rekla je Majkić.
Zaključak je jednostavan - neki od bh zastupnika plaše se baš svega. Nije ih strah samo da ne čuju građane koji od njih nešto traže i da uzmu pare koje im isti ti građani plaćajući poreze obezbijede.
Da nije riječ o parlamentarcima iz BiH, bilo bi nevjerovatno da se državno tijelo koje se bavi pitanjem sigurnosti služi poluistinama, iznosi neprovjerene tvrdnje i priče o zavjerama upućenim protiv samo jednog naroda. Tako je zgradu zajedničkih institucija blokiralo čas tri, čas sedam auta, niko nema pojma koliko je policije bilo, niti ko štiti zastupnike i delegate u zgradi a ko na stepeništu i platou državnog Parlamenta. Strasti je tek pokušao smiriti zastupnik Šefik Džaferović:
„Mislim da bi pravo pitanje trebalo da bude: zašto smo mi čekali od 6. juna do danas, što nije bilo sjednica Predstavničkog doma, zašto je sjednica Komisije za odbranu, koja je nekoliko dana nakon toga bila zakazana, odložena, zašto su odložene sve aktivnosti ove komisije, i zašto smo mi čekali, evo, mjesec dana ovdje, a ništa nismo radili u Parlamentarnoj skupštini BiH?“, pita Džaferović.
Nije mu naravno uspjelo, jer su zastupnici iz Republike Srpske došli sa samo jednim ciljem - da strahom od cucli i beba opravdaju svoj nedolazak na posao, koji im je naravno plaćen. I tako su još jednom, uz demagogiju i politizaciju svega i svačega, državni zastupnici najbolje prošli – nisu radili, platu primili, a kako se izrekao Mehmed Bradarić, za nerad su nagrađeni i regresom.
„Dakle, svima nama je garantovana sigurnost i rečeno je da možemo svi neometano raditi i izvršavati svoje poslove za koje smo jučer primili platu, čak smo i regres dobili. Malo patetike, ali tako vam je, šta možemo", rekao je Bradarić.
U državi u kojoj je pola miliona siromašnih, a političari primaju plate i kada ne rade, komentari građana na to su očekivani. Evo šta su nam rekle Sarajlije:
„Sramotno! Stavimo se u njihovu poziciju, znači da mi ne dolazimo mjesec dana na posao, mi ne bismo dobili platu.“
„Pa, ja ne znam kako oni zamišljaju da živi omladina danas ovdje u Bosni.“
„Nije normalno. Kad neko ne radi od običnih ljudi, onda ne dobije plaću.“
Građani Banjaluke misle slično:
„Kako uredno nisu dolazili na posao, tako uredno ne trebaju ni da dobiju platu.“
„To je sve na nekom privatnom nivou, neki lični interesi. Nema ni P od parlamenta, a kamoli demokratije.“
„To je bruka, svjetska bruka da možeš sjedit' kod kuće, a platu primat'“
„Izgleda da je najljepše biti poslanik u državnim institucijama u Bosni i Hercegovini. Svaka njima čast, uspjeli su mjesec dana da uzmu plaćenog odmora. Ja im skidam kapu, zaista, ako to građani ne prepoznaju – onda, kako to kažu Englezi: shame on us.“
I u Tuzli su nam građani rekli:
„Fenomen i slučaj možda za Ginisovu knjigu.“
„Nas mnogo koče ljudi koji su na vlasti.“
„Znam da ne rade oni svoj posao, a ja vrlo dobro radim svoj posao, i da oni treba da odgovaraju za ovo što su uradili do sada. Inače što rade do sada, u našoj državi niko ništa ne odgovara.“
Skoro nikom od bh političara, naravno, ni na pamet nije palo da se odreknu dobrih primanja, niti da saslušaju šta građani od njih traže.
Sjednica parlamentarne Komisije za odbranu i sigurnost podsjećala je na sve osim na ozbiljan sastanak ljudi koji su dobro plaćeni da rješavaju važna pitanja. Iako, recimo, imaju pune ruke posla oko rješavanja pitanja vojne imovine u BiH, državni parlamentarci, prije svega oni iz Republike Srpske, bavili su se pretrpljenim strahom u noći između 6. i 7. juna, kada su prvi put za svog mandata ostali prekovremeno na poslu.
Sa vidljivo dogovorenim i usaglašenim stavovima, još jednom su ponovili sve ono što su kroz sebi bliske medije poručivali cijeli mjesec koji nisu radili. Od izjava da su nesigurni i ugroženi, da policija nije radila svoj posao, da se ništa nije naučilo iz primjera napada na američku ambasadu, iako jedno sa drugim nema nikakve veze, do tvrdnje da je demonstracije organizovao niko drugi do SDP.
Prednjačila je predsjedavajuća Komisije Dušanka Majkić, koja je poput tajnog agenta te noći uspjela čuti i šta je lider SDP-a telefonom naređivao svojim partijskim kolegama.
„Stav Denisa Bećirevića, da bez obzira što njegov šef diktira telefonski iz Rige da se krene sa sjednicom – Denis je znao da mi ne bismo učestvovali u radu sjednice i da bi to bila poruka demonstrantima da u obliku stampeda uđu u ovu zgradu", rekla je Majkić.
Kako je Lagumdžija organizovao demonstracije kad je i sam na transparentima bio prikazan poput vampira, čudio se njegov stranački kolega Mehmed Bradarić, delegat u Domu naroda državnog Parlamenta
„Zar neko misli da može Zlatko Lagumdžija biti iza tih protestanata? Dobro bi bilo da jeste, pošto bi to pokazalo snagu SDP-a“, ustvrdio je Bradarić.
Kad smo već kod vampira, pored beba, državni zastupnici uplašili su se jako i od karikatura koje su demonstranti nosili tokom protesta. Koliko ih je taj strah uznemirio, uzbuđeno je ispričao zastupnik SNSD-a Staša Košarac:
„Najmanje što mogu da očekujem da će neko od kolega da izrazi svoje nezadovoljstvo vulgarnim prikazivanjem nekih naših članova komisije na protestima koji su održani neki dan, a nisam ni vidio neke face koje danas ovdje tobože se prave lude da su bili na tim transparentima", rekao je Košarac.
A koliko srce ima predsjedavajuća Komisije Dušanka Majkić, može potvrditi i njena izjava da bi svoje kolege iz Federacije da se sve to desilo u Banjaluci lično svojim tijelom štitila.
„Ja bih bila prva koja bih vas izvela iz bilo kakve situacije", rekla je Majkić.
Zaključak je jednostavan - neki od bh zastupnika plaše se baš svega. Nije ih strah samo da ne čuju građane koji od njih nešto traže i da uzmu pare koje im isti ti građani plaćajući poreze obezbijede.
Da nije riječ o parlamentarcima iz BiH, bilo bi nevjerovatno da se državno tijelo koje se bavi pitanjem sigurnosti služi poluistinama, iznosi neprovjerene tvrdnje i priče o zavjerama upućenim protiv samo jednog naroda. Tako je zgradu zajedničkih institucija blokiralo čas tri, čas sedam auta, niko nema pojma koliko je policije bilo, niti ko štiti zastupnike i delegate u zgradi a ko na stepeništu i platou državnog Parlamenta. Strasti je tek pokušao smiriti zastupnik Šefik Džaferović:
„Mislim da bi pravo pitanje trebalo da bude: zašto smo mi čekali od 6. juna do danas, što nije bilo sjednica Predstavničkog doma, zašto je sjednica Komisije za odbranu, koja je nekoliko dana nakon toga bila zakazana, odložena, zašto su odložene sve aktivnosti ove komisije, i zašto smo mi čekali, evo, mjesec dana ovdje, a ništa nismo radili u Parlamentarnoj skupštini BiH?“, pita Džaferović.
Nije mu naravno uspjelo, jer su zastupnici iz Republike Srpske došli sa samo jednim ciljem - da strahom od cucli i beba opravdaju svoj nedolazak na posao, koji im je naravno plaćen. I tako su još jednom, uz demagogiju i politizaciju svega i svačega, državni zastupnici najbolje prošli – nisu radili, platu primili, a kako se izrekao Mehmed Bradarić, za nerad su nagrađeni i regresom.
„Dakle, svima nama je garantovana sigurnost i rečeno je da možemo svi neometano raditi i izvršavati svoje poslove za koje smo jučer primili platu, čak smo i regres dobili. Malo patetike, ali tako vam je, šta možemo", rekao je Bradarić.
U državi u kojoj je pola miliona siromašnih, a političari primaju plate i kada ne rade, komentari građana na to su očekivani. Evo šta su nam rekle Sarajlije:
„Sramotno! Stavimo se u njihovu poziciju, znači da mi ne dolazimo mjesec dana na posao, mi ne bismo dobili platu.“
„Pa, ja ne znam kako oni zamišljaju da živi omladina danas ovdje u Bosni.“
„Nije normalno. Kad neko ne radi od običnih ljudi, onda ne dobije plaću.“
Građani Banjaluke misle slično:
„Kako uredno nisu dolazili na posao, tako uredno ne trebaju ni da dobiju platu.“
„To je sve na nekom privatnom nivou, neki lični interesi. Nema ni P od parlamenta, a kamoli demokratije.“
„To je bruka, svjetska bruka da možeš sjedit' kod kuće, a platu primat'“
„Izgleda da je najljepše biti poslanik u državnim institucijama u Bosni i Hercegovini. Svaka njima čast, uspjeli su mjesec dana da uzmu plaćenog odmora. Ja im skidam kapu, zaista, ako to građani ne prepoznaju – onda, kako to kažu Englezi: shame on us.“
I u Tuzli su nam građani rekli:
„Fenomen i slučaj možda za Ginisovu knjigu.“
„Nas mnogo koče ljudi koji su na vlasti.“
„Znam da ne rade oni svoj posao, a ja vrlo dobro radim svoj posao, i da oni treba da odgovaraju za ovo što su uradili do sada. Inače što rade do sada, u našoj državi niko ništa ne odgovara.“
Skoro nikom od bh političara, naravno, ni na pamet nije palo da se odreknu dobrih primanja, niti da saslušaju šta građani od njih traže.
