Žarko Papić, direktor Inicijative za bolju i humaniju inkluziju iz Sarajeva, za ‘Zašto?’ analizira zbog čega u BiH nije došlo do formiranja alternative dugotrajnoj vladavini nacionalnih stranaka.
- Skretanje
Veoma je teško govoriti o ljevici u BiH jer ako pažljivo pogledate predizborne programe, prethodne izbore i ako pogledate praksu ovih stranaka koje sebe smatraju lijevom opcijom onda vidite da tu socijaldemokratske ili lijeve opcije de facto nema.
Buduće ujedinjenje takozvanih lijevih partija, govorim prije svega kada je riječ o BiH o Socijaldemokratama i Demokratkoj fronti, samo po sebi kao ujedinjenje, kao mehanički nastup ili koalicija neće značiti ništa.
Poenta je u tome da tim partijama treba ‘lijevo skretanje’ -- treba im fokus na socijalne probleme, na radništvo, na uništeno srednju klasu i tako dalje.
- Pristup
U mnogo čemu one prate nacionalne stranke pa onda ne znate ko više brani nacionlne interese i jednih i drugih i trećih.
Bojim se, dakle, da u BiH stvarne ljevice nema, da ne govorim o tome da su sindikati potpuno razbijeni, da ne govorimo o tome da se civilno društvo uvelike urušava, između ostalog zahvaljujući i vrlo pogrešnom pristupu međunarodnih donatora.
- Tendencije
Kad je reč o drugim državama, u Srbiji ponekad mi se učini da je situacija još gora jer opozicija Vučićevoj vladajućoj stranci ili koaliciji je toliko raznolika da vi definitivno ne možete identifikovati tu nikoga ko je blago rečeno bar malo pomaknut ulijevo, osim možda Rasima Ljajića.
A kad je riječ o Hrvatskoj, SDP i kada je bila na vlasti nije se ponašao kao socijaldemokratska stranka.
Uostalom, upravo u vrijeme njihove vlasti dešavale su se bukvalno obratne tendencije, kad je riječ o položaju siromašnih, radništa i tako dalje.
Dakle, bojim se da na Balkanu ljevice de facto nema.
- Vrijednost
Građanske opcije u BiH skoro da i nema.
Odmah nakon rata počela se suprotstavljati građanska opcija nacionalnom, suprotstavljati građanski identitet nacionalnom identitetu.
Na osnovu toga otvoran je front koji je građanska opcija morala da izgubi, ne samo obzirom na posledice rata, nego ne možete ukinuti dio nečijeg identiteta.
Građanska opcija je često zloupotrebljavana i njome se manipulisalo za pokušaje da se BiH rekonstruiše na unitaristički način.
Kad je riječ o regiji, imate u Srbiji građansku opciju koja je uglavnom, uslovno rečeno, van partijskih i van političkih struktura i to joj je najveća vrijednost.
- Kritika
Ja ne očekujem dramatične promjene, ocenjujem verovatnijim ono što se nekada šezdestih godina zvalo ‘hod kroz institucije’ -- promene unutar tih vladajućih partija koje su od nominalno socijaldemokratske orijentacije postale narodnjačke ili nacionalno orijentisane.
Postoje signali da se unutar ovih partija koje su na vlasti od rata do sada, govorim prije svega o Stranci demokratke akcije, počinju otvarati procesi koji bi značili reformisanje i demokratizaciju, što je veoma bitna pretpostavka za svježi vjetar i za mogućnosti neke vrste koaliranja sa ovim, nadajmo se, ojačanim socijaldemokratskim ili demokratskim opcijama.
Nacionalne stranke -- kada govorimo o Savezu nezavisnih socijaldemokrata u Republici Srpskoj -- će ostati dovijeka na vlasti s ovakvom opozcijom koju imaju, govorim o Savezu za promjene koja isto tako ne ide ni sa kakvim programskim opredjeljenjima, jednostavno se sve bazira na kritici kriminala a rezultat je uglavnom nikakav.
- Koalicije
Mislim da je bitan preduslov struktura i karakter bh. Ustava jer de facto ne možete očekivati da jedna partija pobijedi pa ima većinu u državnom parlamentu, dakle da pobijedi u oba entiteta.
Uvijek će se to svoditi na neprincipijelne koalicije i veoma je bitno da reformom ovih narodnjačko-nacionalnih partija se otvore mogućnosti da te koalicije postanu manje neprincipijelne a više programske što bi bilo na korist građana BiH.
