Piše: M.Shah novinar u Pakistanu, Priredila: Dinka Jurković
Autor knjige "Tri šalice čaja" Greg Mortenson, poznatiji je u SAD-u nego u nekim planinskim predjelima u Pakistanu gdje pokreće osnivanje škola.
No ukoliko lokalno stanovništvo i ne prepoznaje njegovo ime, oni znaju za ime njegove dobrotvorne ustanove – Institut za centralnu Aziju.
I ova posjeta udaljenoj dolini na sjeverozapadu zemlje, u blizni granice sa Tadžikistanom i Kinom, pokazuje ne samo da ove škole postoje nego da i normalno funkcioniraju.
Naime u Americi je prošli mjesec, emitirana tv emisija u kojoj se tvrdilo da je ova, u Montani bazirana dobrotvorna ustanova, zasnovana na prevari.
CBS-ova emisija “60 minuta” citirala je jednu privatnu promatračku organizaciju koja tvrdi da Institut za centralnu Aziju troši više novca za svoj publicitet u Americi nego za izgradnju škola u inozemstvu.
Ovi promatrači su u nadgledanju rada američkih dobrotvornih ustanova, optužili Institut za centralnu Aziju da je imao samo jednu provjeru finansija u posljednjih 14 godina.
Istovremeno CBS je citirao jednog bivšeg Mortensonovog suradnika koji kaže da je ovaj najprodavaniji autor i planinar unio najviše energije u pronalaženju novca za gradnju škola u centralnoj Aziji.
Mortenson u svojoj priči objašnjava kako se oporavljao u jednom udaljenom pakistanskom selu, nakon što se izgubio silazeći sa K2, druge najveće planine na svijetu, te je u znak zahvalnosti prvu školu izgradio baš tamo.
Ali dvojica njegovih partnera, planinara koji su bili sa njim tada, na planinarenju 1993. su izjavila da se Mortenson u stvari nikada nije odvojio od njih, kao što tvrdi.
U tv emisiji se moglo čuti da je Institut za centralnu Aziju u dokumentima za povrat poreza za prošlu godinu naveo izgradnju 141 škole, u Pakistanu i Afganistanu.
Ali reporteri “60 minuta” kažu da su imali priliku da vide trideset škola i da su "neke od njih radile dobro, polovina je bila prazna ili potpomognuta drugim donatorima."
Mortenson je sve ove optužbe odbio ali je skandal povećao sumnje - koliko njegovih škola zaista postoji?
Mnoge su smještene u teško dostupnim oblastima sjevernog Pakistana i sjeveroistočnog Afganistana, pa je novinarima teško da provjeravaju istinitost podataka o njihovom postojanju.
Obrazovanje za žensku djecu
Jedna od takvih oblasti je pakistanska dolina Ishkoma koju su posjetili novinari RSE. Udaljena je 24 sata vožnje od glavnog grada Pakistana, Islamabada i nalazi se u planinskom regionu, koji zovu Krov svijeta.
Tamo smo pitali da li postoje škole koje je gradio Morteson? Mještanin nas je pogledao sa nerazumjevanjem i očigledno mu ime Mortenson nije ništa značilo.
Učitelji u školi u Majaweeru, april 2011.
Kada smo pitali za školu izgrađenu od strane Insituta za centralnu Aziju, odgovor je stigao odmah. Mještanin Shaukat Ali objašnjava:
“Znam za Institut već dvije godine. Grade škole u različitim oblastima i upravljaju njima dobro. Zapošljavaju najbolje učitelje i rade u interesu za ovaj region.”
U stvari škola koju smo tražili bila je tek malo dalje od nas, srednjoškolska zgrada sa 7 učionica, okružena zelenim travnjakom.
Glavni učitelj, Doulat Ali objasnio je da je škola izgrađena 2001. od strane donacija EU ali ju je 2010. Institut za centralnu Aziju proširio i tu osnovao dvogodišnji koledž, prvi te vrste u regiji.
Kombinacija srednje škole i koledža je revolucionarizirala obrazovanje u ovoj udaljenoj oblasti. Jedan od studenata Jehan Bibi nam je rekao da je to posebno dobrodošlo za žene.
“Naše sestre studiraju pred našim vratima, ranije to nije bilo moguće”, kaže Bibi.
Mnoge tradicionalne familije odbijaju da šalju žensku djecu u školu i u njihovom selu, a o drugim mjestima se ni nerazmišlja.
Činjenica da je koledž u blizini praktično znači da se ženska djeca mogu obrazovati.
"Ne možemo uzeti zemlju sa sobom kad umremo"
Učiteljica Khairuissa kaže da djevojke koje su najodlučnije nastavljaju škole ali da ostali jednostavno prestaju dolaziti kad završe mjesnu školu.
“Prije no što je ova škola postojala većina studenata je morala sjediti kod kuće i dolaziti samo na ispite u privatne škole. Sad je sve drugačije”, navodi ona.
Upravnik srednje škole, Fahra Khan kaže da je Institut za centralnu Aziju vrlo aktivan na tom planu, da je osnovao kompjutersku laboratoriju na koledžu i da plaća školarinu za najmanje 15 studenata. Upravnik takođe tvrdi da je Institut pristao da plaća školarine za još najmanje 100 studenata iz siromašnih familija.
Samo 10 kilometara dalje prema sjeveru stiže se u selo Majaff i odmah se vidi veliki, uočljivi znak o postojanju škole. Oko nje još je bilo gradilište, radnici su obavljali dodatne radove a grupa učitelja pila je čaj.
Učenika nema ali nam učitelji tvrde da su oni na raspustu, ima mnogo znakova o redovnoj upotrebi učionica. Na podu je tepih a na zidovima vise plakati sa temema iz nauke, umjetnosti i povijesti.
Jedan od učitelja Zar Wali Shah kaže da školu pohađa 82 učenika, dječaci i djevojčice.
Institut trebalo objezbijediti material za gradnju, knjige, plaće za učitelje dok mještani izgrade zgradu i obezbijede zemljište.
Sa takvim načinom rada Institut za centralnu Aziju motivira lokalno stanovništvo za veće učešće u edukaciji vlastite djece.
Asocijacija mještana upravlja školom, a prvi čovjek te asocijacije, Zardosh, kaže nam da su radili 5 dana da bi izgradili ovu zgradu.
“Mi ne možemo uzeti zemlju sa sobom kad umremo. Zato smo odlučili da je doniramo za budućnost novih generacija”, priča on.
Idemo 15 kilometara dalje u selu Tishnaloot nalazimo sličnu školu. I tu smo našli radnike kako nešto popravljaju oko zgrade dok su i ovdje đaci na raspustu. Školu pohađa 60 učenika, a imaju 2 učitelja koje plaća Institut.
Lanac povjerenja
Na povratku smo sreli regionalnog predstavnika Instituta za centralnu Aziju, čiji zadatak je da kontrolira izgradnju škola.
Saeedullah Baig nam pojašnjava da u ovom dijelu sjeverozapadnog Pakistana postoji 19 projekata izgradnje škola, koji su ili završeni ili su u toku.
Škola u Tishnalootu, april 2011.
Bio je šokiran viješću da CBS, izražava sumnju u rad Instituta:
“Mi ne radimo puno promocija ali sami ste se uvjerili da to što mi tvrdimo je istina.”
Potom je dodao da je za njega osobno Mortenson “anđeo za ovu regiju.”
Nije moguće za jednog novinara da posjeti sve škole sa liste, trebali bi nam dani, tjedni, mjeseci. Ovaj izvještaj CBS kompanije nije jedini oblak nad Institutom.
U Pakistanu naime na internetu se mogu naći izvještaji da je Institut u nevolji iz sličnih razloga iznesenih na američkoj televiziji.
Jedne dnevne novine su izvjestile da je jedan od prvih partnera Mortensona promijenio namjenu škole za svoje sopstvene potrebe.
Druge novine pišu o obavezi studanata da plate svoju školarinu iako je rečeno da je obrazovanje besplatno.
RSE nije mogla potvrditi ovakve izvještaje ali oni se slažu sa kritičarima Instituta za centralnu Aziju – da je struktura Instituta dezorganizirana te da joj nedostaje kontrola.
Da bi se došlo do pune istine trebalo bi puno više putovanja prema Krovu svijeta i istraživanja.
No ukoliko bi zaključivali prema onom što smo vidjeli izgleda da je Mortensonova priča puna uspjeha i promašaja.
Bez ikakve sumnje izgradio je nove škole u nepristupačnim oblastima. Da bi to uspio morao je stvoriti lanac povjerenja između sopstvenog Instituta, lokalnih partnera i donatora.
Ako Institut za centralnu Aziju ima problema u nadgledanju sopstvenih aktivnosti treba reći da ih ima i javnost u kontroli takvih organizacija.
Autor knjige "Tri šalice čaja" Greg Mortenson, poznatiji je u SAD-u nego u nekim planinskim predjelima u Pakistanu gdje pokreće osnivanje škola.
No ukoliko lokalno stanovništvo i ne prepoznaje njegovo ime, oni znaju za ime njegove dobrotvorne ustanove – Institut za centralnu Aziju.
I ova posjeta udaljenoj dolini na sjeverozapadu zemlje, u blizni granice sa Tadžikistanom i Kinom, pokazuje ne samo da ove škole postoje nego da i normalno funkcioniraju.
Naime u Americi je prošli mjesec, emitirana tv emisija u kojoj se tvrdilo da je ova, u Montani bazirana dobrotvorna ustanova, zasnovana na prevari.
CBS-ova emisija “60 minuta” citirala je jednu privatnu promatračku organizaciju koja tvrdi da Institut za centralnu Aziju troši više novca za svoj publicitet u Americi nego za izgradnju škola u inozemstvu.
Ovi promatrači su u nadgledanju rada američkih dobrotvornih ustanova, optužili Institut za centralnu Aziju da je imao samo jednu provjeru finansija u posljednjih 14 godina.
Istovremeno CBS je citirao jednog bivšeg Mortensonovog suradnika koji kaže da je ovaj najprodavaniji autor i planinar unio najviše energije u pronalaženju novca za gradnju škola u centralnoj Aziji.
Mortenson u svojoj priči objašnjava kako se oporavljao u jednom udaljenom pakistanskom selu, nakon što se izgubio silazeći sa K2, druge najveće planine na svijetu, te je u znak zahvalnosti prvu školu izgradio baš tamo.
Mortenson je sve ove optužbe odbio ali je skandal povećao sumnje - koliko njegovih škola zaista postoji?
Ali dvojica njegovih partnera, planinara koji su bili sa njim tada, na planinarenju 1993. su izjavila da se Mortenson u stvari nikada nije odvojio od njih, kao što tvrdi.
U tv emisiji se moglo čuti da je Institut za centralnu Aziju u dokumentima za povrat poreza za prošlu godinu naveo izgradnju 141 škole, u Pakistanu i Afganistanu.
Ali reporteri “60 minuta” kažu da su imali priliku da vide trideset škola i da su "neke od njih radile dobro, polovina je bila prazna ili potpomognuta drugim donatorima."
Mortenson je sve ove optužbe odbio ali je skandal povećao sumnje - koliko njegovih škola zaista postoji?
Mnoge su smještene u teško dostupnim oblastima sjevernog Pakistana i sjeveroistočnog Afganistana, pa je novinarima teško da provjeravaju istinitost podataka o njihovom postojanju.
Obrazovanje za žensku djecu
Jedna od takvih oblasti je pakistanska dolina Ishkoma koju su posjetili novinari RSE. Udaljena je 24 sata vožnje od glavnog grada Pakistana, Islamabada i nalazi se u planinskom regionu, koji zovu Krov svijeta.
Tamo smo pitali da li postoje škole koje je gradio Morteson? Mještanin nas je pogledao sa nerazumjevanjem i očigledno mu ime Mortenson nije ništa značilo.
Kada smo pitali za školu izgrađenu od strane Insituta za centralnu Aziju, odgovor je stigao odmah. Mještanin Shaukat Ali objašnjava:
“Znam za Institut već dvije godine. Grade škole u različitim oblastima i upravljaju njima dobro. Zapošljavaju najbolje učitelje i rade u interesu za ovaj region.”
U stvari škola koju smo tražili bila je tek malo dalje od nas, srednjoškolska zgrada sa 7 učionica, okružena zelenim travnjakom.
Glavni učitelj, Doulat Ali objasnio je da je škola izgrađena 2001. od strane donacija EU ali ju je 2010. Institut za centralnu Aziju proširio i tu osnovao dvogodišnji koledž, prvi te vrste u regiji.
Kombinacija srednje škole i koledža je revolucionarizirala obrazovanje u ovoj udaljenoj oblasti. Jedan od studenata Jehan Bibi nam je rekao da je to posebno dobrodošlo za žene.
“Naše sestre studiraju pred našim vratima, ranije to nije bilo moguće”, kaže Bibi.
Mnoge tradicionalne familije odbijaju da šalju žensku djecu u školu i u njihovom selu, a o drugim mjestima se ni nerazmišlja.
Činjenica da je koledž u blizini praktično znači da se ženska djeca mogu obrazovati.
"Ne možemo uzeti zemlju sa sobom kad umremo"
Učiteljica Khairuissa kaže da djevojke koje su najodlučnije nastavljaju škole ali da ostali jednostavno prestaju dolaziti kad završe mjesnu školu.
“Prije no što je ova škola postojala većina studenata je morala sjediti kod kuće i dolaziti samo na ispite u privatne škole. Sad je sve drugačije”, navodi ona.
Khairuissa: Prije no što je ova škola postojala većina studenata je morala sjediti kod kuće i dolaziti samo na ispite u privatne škole. Sad je sve drugačije.
Upravnik srednje škole, Fahra Khan kaže da je Institut za centralnu Aziju vrlo aktivan na tom planu, da je osnovao kompjutersku laboratoriju na koledžu i da plaća školarinu za najmanje 15 studenata. Upravnik takođe tvrdi da je Institut pristao da plaća školarine za još najmanje 100 studenata iz siromašnih familija.
Samo 10 kilometara dalje prema sjeveru stiže se u selo Majaff i odmah se vidi veliki, uočljivi znak o postojanju škole. Oko nje još je bilo gradilište, radnici su obavljali dodatne radove a grupa učitelja pila je čaj.
Učenika nema ali nam učitelji tvrde da su oni na raspustu, ima mnogo znakova o redovnoj upotrebi učionica. Na podu je tepih a na zidovima vise plakati sa temema iz nauke, umjetnosti i povijesti.
Jedan od učitelja Zar Wali Shah kaže da školu pohađa 82 učenika, dječaci i djevojčice.
Institut trebalo objezbijediti material za gradnju, knjige, plaće za učitelje dok mještani izgrade zgradu i obezbijede zemljište.
Sa takvim načinom rada Institut za centralnu Aziju motivira lokalno stanovništvo za veće učešće u edukaciji vlastite djece.
Asocijacija mještana upravlja školom, a prvi čovjek te asocijacije, Zardosh, kaže nam da su radili 5 dana da bi izgradili ovu zgradu.
“Mi ne možemo uzeti zemlju sa sobom kad umremo. Zato smo odlučili da je doniramo za budućnost novih generacija”, priča on.
Idemo 15 kilometara dalje u selu Tishnaloot nalazimo sličnu školu. I tu smo našli radnike kako nešto popravljaju oko zgrade dok su i ovdje đaci na raspustu. Školu pohađa 60 učenika, a imaju 2 učitelja koje plaća Institut.
Lanac povjerenja
Na povratku smo sreli regionalnog predstavnika Instituta za centralnu Aziju, čiji zadatak je da kontrolira izgradnju škola.
Saeedullah Baig nam pojašnjava da u ovom dijelu sjeverozapadnog Pakistana postoji 19 projekata izgradnje škola, koji su ili završeni ili su u toku.
Bio je šokiran viješću da CBS, izražava sumnju u rad Instituta:
“Mi ne radimo puno promocija ali sami ste se uvjerili da to što mi tvrdimo je istina.”
Potom je dodao da je za njega osobno Mortenson “anđeo za ovu regiju.”
Nije moguće za jednog novinara da posjeti sve škole sa liste, trebali bi nam dani, tjedni, mjeseci. Ovaj izvještaj CBS kompanije nije jedini oblak nad Institutom.
U Pakistanu naime na internetu se mogu naći izvještaji da je Institut u nevolji iz sličnih razloga iznesenih na američkoj televiziji.
Jedne dnevne novine su izvjestile da je jedan od prvih partnera Mortensona promijenio namjenu škole za svoje sopstvene potrebe.
Druge novine pišu o obavezi studanata da plate svoju školarinu iako je rečeno da je obrazovanje besplatno.
RSE nije mogla potvrditi ovakve izvještaje ali oni se slažu sa kritičarima Instituta za centralnu Aziju – da je struktura Instituta dezorganizirana te da joj nedostaje kontrola.
Da bi se došlo do pune istine trebalo bi puno više putovanja prema Krovu svijeta i istraživanja.
No ukoliko bi zaključivali prema onom što smo vidjeli izgleda da je Mortensonova priča puna uspjeha i promašaja.
Bez ikakve sumnje izgradio je nove škole u nepristupačnim oblastima. Da bi to uspio morao je stvoriti lanac povjerenja između sopstvenog Instituta, lokalnih partnera i donatora.
Ako Institut za centralnu Aziju ima problema u nadgledanju sopstvenih aktivnosti treba reći da ih ima i javnost u kontroli takvih organizacija.
