Osuđeni za ratne zločine se žalio Strazburu

Abduladhim Maktouf, koga je Sud BiH osudio na pet godina zatvora zbog ratnog zločina u Travniku, podnio je Evropskom sudu za ljudska prava apelaciju jer smatra da su mu zbog primjene novog zakona povrijeđena ljudska prava.

Naime, na svim sudovima, izuzev državnog, primjenjuje se zakon koji je preuzet iz bivše Jugoslavije koji je blaži za počinioce.

Odluka koju će donijeti Evropski sud za ljudska prava mogla bi biti orijentir za buduća suđenja u predmetima ratnih zločina, ali i dovesti do mogućnosti vanrednih pravnih lijekova u nekoliko desetina pravosnažno okončanih predmeta.

Advokat Makroufa Adil Lozo naglašava da se u ovom slučaju radi o tri povrede Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava - prva ona koja se tiče nemogućnosti pristupa Sudu - jer smatraju da Sudsko vijeće nije izvelo dokaze odbrane.

Potom se postavlja i pitanje mandata sudija, u ovom slučaju stranih, jer svaki mandat manji od šest godina je neprimjeren. Ukoliko bude pozitivna, odluka Suda mogla bi značajno promijeniti buduće procese, smatra Lozo.

„Sigurno je da bi nastao jedan zaokret u primjeni materijalnih propisa na Sudu BiH, što bi imalo svoj pozitivan efekat iz razloga poštivanja pravde i pravičnosti općenito u pravnom sistemu, jer je naše mišljenje da ovakva primjena zakona, kako se to radi na Sudu BiH, izaziva općenito nesigurnost u pravnom sistemu“, ocjenjuje on.

U Sudu BiH kažu kako se drže standarda humanitarnog prava, te da je njihova procjena ispravna.

„Netačna je tvrdnja da se presude pred Sudom BiH donose bez upuštanja u ocjenu o vremenskom važenju zakona. To je obavezan dio apsolutno svake presude za ratne zločine. Također je netačno i da je retroaktivna primjena Krivičnog zakona BiH iz 2003. godine neobjašnjiva u pravnoj praksi. Naprotiv. Brojni su primjeri zemalja Evrope u kojima se za djela počinjena za vrijeme Drugog svjetskog rata sudilo devedesetih godina po novim zakonima, iako ta djela nisu bila propisana domaćim zakonom u vrijeme počinjenja“, kaže glasnovornica Manuela Hodžić.

Ipak, pitanje dvostruke prakse prije nekoliko godina dovelo je i do štrajka osuđenika koji su također smatrali kako se radi o nepravednom principu.

Postojanje jednog Vrhovnog suda ujednačilo bi sudsku praksu

Advokat Duško Tomić kaže kako je odavno upozoravao na ovo pitanje jer nije u redu da na jednom sudu važi jedan, a tri kilometra dalje drugi zakon.

„Jako je opasno bilo uvesti u praksu da Sud BiH sudi po zakonu koji nije važio u vrijeme činjenja krivičnih djela. Očekujemo reakciju Suda u Strazburu, koji će bez ikakve dvojbe stati na stanovište da to nije održivo i imaćemo velike probleme. To će povući neminovno reviziju svih krivičnih postupaka koji su bili tretirani po Krivičnom zakonu BiH“, smatra Tomić.

Zakon SFRJ je povoljniji po optužene, smatra predsjednik Vrhovnog suda RS Želimir Barić. Pojasnio je kako se prema Krivičnom zakonu BiH za ratni zločim mogu izreći kazne od 10 do 40 godina, a onom iz SFRJ od 5 do 20 – jer smrtna kazna više ne postoji.

Zakon BiH se primjenjuje samo na državnom Sudu, a kada je riječ o eventualnom ponavljanju postupka, treba čekati mišljenje Suda u Strazburu, napominje Barić.

„Krivični postupak završen pravosnažnom presudom može se ponoviti u korist osuđenog ako Evropski sud za ljudska prava, kakav imamo sada slučaj, utvrdi da su kršena ljudska prava. Sudija Haškog tribunala Antonio Kaseze je naveo da sudovi u Bosni i Hercegovini, tako i Sud BiH, trebaju uvijek primijeniti lakšu kaznu kad god postoji razlika između stare i nove krivične odredbe“, rekao je on.

Od principa primjene zakona koji je bio na snazi u vrijeme izvršenja djela u BiH se dosta odstupilo, kaže predsjednik kantonalnog Suda u Mostaru Mladen Jurišić.

Uz napomenu da je upravo u slučaju Maktouf i Ustavni sud BiH utvrdio kako nema povrede prava, navodi i primjer slučaja Grabovica, u kojem je Vrhovni sud FBiH naložio da se ubuduće sudi po novom zakonu iako je nepovoljniji što izaziva dilemu i kod sudija. Rješenja zasad nema jer se svaka priča o njemu svodi s pravnog u domen politike, napominje Jurišić.

„Postojanje jednog Vrhovnog suda bi sigurno dovelo do ujednačavanja sudske prakse. Svi sudovi u Bosni i Hercegovini bi trebali i morali da slijede pravna stanovišta tog suda. Međutim, mi to nemamo i zato imamo ovakvu praksu da svak praktički tumači zakone kako on misli da je to najbolje. Po meni, to bi bilo jedno rješenje, jer vidimo kakvi su problemi. Uopće, svako javno zagovaranje formiranja tog suda izaziva određene burne reakcije“, kaže on.

Ukoliko Evropski sud za ljudska prava donese rješenje u korist Maktoufove apelacije, njegov će postupak pred Sudom biti ponovljen. No, to neće važiti za druge osuđene ukoliko i sami ne podnesu apelaciju. A ukoliko to i učine onda bi se bh. pravosuđe našlo u velikim finansijskim problemima, kao i onima koji se tiču njegovih kapaciteta.