Grupa građana, njih deset, okupljena u udruženju Alternativa, gotovo tri mjeseca svakog dana u apsolutnoj tišini protestira ispred zgrade opštine Nikšić i na taj način iskazuje nezadovoljstvo zbog ukupnog stanja u društvu: nezaposlenosti, ukidanja radnih mjesta, zatvaranja fabrika... Posebnu pažnju javnosti imali su njihovi satirični performansi.
U proteklih 85 dana pripadnici "Alternative" su na simboličan i duhovit način ukazivali na sve tanji džep većine građana i sve veće državne namete, pa je prazni frižider iz sedamdesetih godina prošlog vijeka simbolično pokazao "kupovnu moć građana Nikšića".
Drugi preformans, u kome su Alternativci simbolično sahranili lokalnu upravu, uz prigodan posmrtni plakat, predstavljao je nezadovoljstvo radom nadležnih u nikšićkoj Opštini. Članovi Alternative su protestovali zbog posljednjeg u nizu nameta na osiromašeni džep građana - uvođenje naknade od sedam centi na litar goriva zbog gradnje auto-puta u Crnoj Gori, ali i posebno na izjavu premijera Mila Đukanovića, tim povodom, da je gorivo luksuz.
"Mi smo se samo onako malo šalili. Ne mislimo da je gorivo luksuz kod nas. Svako može da ga si priušti. To nije bilo zlonamjerno. Ovo je jedna vesela zemlja", kaže Vladimir Đapić.
Svi članovi Alternative su nezaposleni i godinama su na birou rada, pa su sa posebnom pažnjom analizirali izjavu ministarke rada, Zorice Kovačević, da za sve nezaposlene ima dovoljno posla na podgoričkim "Plantažama", bar tri mjeseca u sezoni, a ostalih devet, kažu iz "Alternative", neka se nezaposleni i gladni građani poglade po stomaku.
"Vesko, kao magistar, možeš da radiš na plantaži i ne moraš na ulicu svaki dan. Vjerujem da po cio dan može, ko hoće, da veže lozu. I to sve za jedno euro. Jedno euro može maksimalno da se iskoristi, recimo za pasulj koji je jedno euro u skupštinskom restoranu. A svi kažu kako ne može za jedno euro da se jede", ističe Đapić.
"Sram i stid da je naroda koji svašta priča. Može ova dnevnica na plantaži da bude i pasulj u Skupštini. Ministarka za rad i socijalno staranje je rekla da će lično da primi svakoga u Plantažama i da im donosi obrok – to baš i nije rekla, ali je pomislila", dodaje Budo Ratković.
Crnogorsko društvo je otvoreno za humor i satiru - jednoglasni su u "Alternativi", a primjer koji to potkrepljuje je činjenica da, i vlast i opozicija, vole da se šale, ali na račun naroda.
"Naročito opozicija voli, unutar partije, da se šali, pa kažu kolegi: 'Joj, kako me prodade na prošlim izborima'. On mu odgovara: 'Ja tebe prodao?! Ti si mene izdao za stan' ", kaže Vesko Pejak.
Njihov je zaključak da naši političari njeguju posebnu vrstu humora, i to, kažu, najbolje ilustruje jedan primjer iz Skupštine, kada je primjer Milo Đukanović odgovorio poslaniku Dritanu Abazoviću.
"Bitangice moja mu je rekao iz milošte. On nije iz Nikšića, on ima nikšićki smisao za humor i ima veliko srce. On kaže Savjetu za privatizaciju: 'Daj da privatizujemo ovaj KAP'. Onda se oni svi smiju. Onda se uključe radnici i kažu: 'Hoćemo li dobiti kakve otpremnine'. Onda se svi smiju zajedno. Radnici su u glas rekli da se zahvaljuju premijeru", kaže Pejak.
"Smatram da jedan čovjek ima baš specifičan smisao za humor u Crnoj Gori, to je narodni poslanik koji je rekao da će 400.000 ljudi da izađe na ulice", tvrdi Milko Kulidžan.
A oštrica Alternativine satire okrenuta je i prema briselskoj administraciji.
"Šale se sa svima. EU kaže da Crna Gora, iz dana u dan, napreduje ka EU, a svi smo svjesni da nazaduje. To je jedan jako dobar vic. Ismijavaju narod", ocjenjuje Nikola Bezmarević.
Komentarišući slobodu medija u Crnoj Gori i sve češće atake na imovinu i fizičku bezbjednost novinara, Vesko Pejak ironično primjećuje kako funkcioneri vole da se igraju.
"Mugoša je igrao zuje sa novinarima Vijesti. Novinar se okrenuo, a on ga udari po glavi i kaže: 'Ko je?' Ovaj veli: 'Mugoša'. Dođe njegov sin sa pištoljem i kaže: 'Nije tata, ja sam'. Svako ima po jednoga da dovede", priča nam Pejak.
Posljednjih godina u fokusu crnogorskog NVO sektora je zloupotreba službenih vozila u privatne svrhe, a javnost je naročito intrigirao poslednji u nizu slučaj ministra Suada Numanovića, kada je njegov vozač priznao tužiocu da je on mijenjao službene tablice privatnim na Numanovićevom automobilu i to bez znanja ministra. Vesko Pejak smatra da ministri i poslanici vole da se od napornog posla odmaraju igrajući popularnu dječiju igru - žmurka.
"Igrali su u Vladi žmurke. To je bila fora ko će bolje sakriti auto. Neko je sakrio iza Vlade, neko iza kuće, neko na primorje na plaži, a Numanović se sjetio najpametnije - on je promijenio tablice. Đukanović krenuo da nađe njegovo auto. Đukanović nije mogao da ga nađe, pa krenuo preko sudstva da ga traži. Sada mora opet da žmuri. Ovaj se sjetio druge fore - više nije on mijenjao tablice, nego njegov vozač. Žmurka i dalje traje", zaključuje Vesko Pejak.
