Piše: Sayedjyan Sabawoon, novinar afganistanskog servisa RSE (Priredila: Mirjana Rakela)
Osam posto Afganistanaca su ovisnici o drogama. Najčešće se upotrebljavaju opijum i heroin. Svaki dan stotine ovisnika okuplja se ispod mosta u Kabulu.
Heroinski ovisnici sastaju se na skrovitim mjestima. Najčešće u napuštenim kućama, starim kontejnerima, mjestima, gdje ih dileri mnogu naći i gdje se mogu bez problema drogirati.
Kako raste broj ovisnika, tako raste broj mjesta gdje ih se može naći. Jedno od najvećih okupljališta je ispod most u blizini Kabulskog sveučilišta.
Kada sam prvi put put došao na to mjesto, dileri su me potjerali, bacajući kamenje za mnom. Drugi put sam išao u pratnji policije, i tako sam uspio stići među te ljude.
Svijet ispod mosta je tamna strana Afganistana. Sve zaudara po urinu i izmetu, puno je prljavštine, raznog otpada. No, ovisnici kao da me nisu primjećivali. Svi su se usredotočili na to kako se drogirati.
Afganistan - Ovisnik o drogama pod hladnim tušem kao dio tretmana protiv ovisnosti, Kabul
Uspjelo mi je razgovarati se jednim od ovisnika. Ispod mosta je vjerojatno bio satima, i između dva drogiranja.
Trideset osam mu je godina. Bivši je profesionalni nogometaš. Počeo se drogirati dok je bio izbjeglica u Iranu.
Dileri su tamo mlađima davali opijum ili heroin besplatno, sve dok ne bi postali ovisnici.
„Pokušao se se skinuti s droge. Bio sam na lječenju mjesec dana. Bježao bih iz bolnice i ponovno se vraćao. Lječnik mi je rekao da moram prestati pušiti. Prestao sam. No, onda sam počeo povraćati. Dobio sam dijareju. No, lječnik mi nije mogao pomoći. Nemamo krevet za tebe. Njegov jedini savjet je bio: tuširaj je se hladnom vodom. Kasnije me pitao da li se osijećam bolje. Što sam mu mogao odgovoriti. Bolje mi je, a on mi je hladno zapovjedio da uzmem krpu i metlu i počnem čistiti bolnicu. Da li sam ovdej pacijent ili čistač? Pogledao me i hladno rekao – ne učiniš li to prebiti ćemo."
Izbrisali živote
Saydjyan ističe da je imao osjećaj da je čovjek izgubio svaku nadu da bi se mogao osloboditi ovisnosti.
Nažalost, to potvrđuju i statistički podaci.
Samo jedan od deset ovisnika primi neki tretman. Prema prošlogodišnjoj studiji UN-ova ureda za kontrolu droga preko 700 tisuća ovisnika bi željelo na lječenje No, nemaju pristup bolnicima, lječenje metadodima je dugotrojno, vrlo često skupo, i nedostupno.
Ovisnici puše heroin ispod mosta u Kabulu
Stanovnici koji žive u susjedstvu mosta su ustrašeni. Jedan od njih Hamidullah javio se u program našeg radija.
„Svega nam je dosta. Naša djeca i žene su prestrašeni, uostalom kao i vlasnici dućana. Ovi ljudi kradu, napadaju nam djecu kada se vraćaju iz škole. Svaki dan ih je sve više. Većinom se radi o tinejdžerima. Nagovaraju mlade ljude da im se priključe“.
Hamidullah kaže da policija samo promatra što se događa. Rijetko intervenira.
Nastavi li se ovako, sve kuće u ovom dijelu grada ostati će prazne, morati ćemo se iseliti, a u njih će se useliti ovisnici.
Razlog porasta broja ovisnika leži u sve većoj stopi nezaposlenosti u Afganistanu, post ratnim traumama, ali i činjenici da se u Afganistanu proizvede više od 90 posto heroina i opijuma kojim se opskrbljuje svjetsko tržište.
Seljaci kažu da samo uzgojem maka mogu prehraniti obitelji.
Ovisnicima je za drogu potrebno tek dolar ili dva dnevno. Naravno, tako je samo u početku. Kada se navuče na drogu, treba mu više novca.
Naš novinar kaže da su ljudi koji se okupljaju ispod mosta izbrisali su svoje ranije živote. Neki su rasprodali sve što su imali, neki su obitelji odveli u dugove. A čovjek s kojim sam razgovarao samo je molio novac, za još jednu dozu heroina. Ostalo mu je bilo nevažno.
Osam posto Afganistanaca su ovisnici o drogama. Najčešće se upotrebljavaju opijum i heroin. Svaki dan stotine ovisnika okuplja se ispod mosta u Kabulu.
Heroinski ovisnici sastaju se na skrovitim mjestima. Najčešće u napuštenim kućama, starim kontejnerima, mjestima, gdje ih dileri mnogu naći i gdje se mogu bez problema drogirati.
Kako raste broj ovisnika, tako raste broj mjesta gdje ih se može naći. Jedno od najvećih okupljališta je ispod most u blizini Kabulskog sveučilišta.
Kada sam prvi put put došao na to mjesto, dileri su me potjerali, bacajući kamenje za mnom. Drugi put sam išao u pratnji policije, i tako sam uspio stići među te ljude.
Svijet ispod mosta je tamna strana Afganistana. Sve zaudara po urinu i izmetu, puno je prljavštine, raznog otpada. No, ovisnici kao da me nisu primjećivali. Svi su se usredotočili na to kako se drogirati.
Trideset osam mu je godina. Bivši je profesionalni nogometaš. Počeo se drogirati dok je bio izbjeglica u Iranu.
Dileri su tamo mlađima davali opijum ili heroin besplatno, sve dok ne bi postali ovisnici.
„Pokušao se se skinuti s droge. Bio sam na lječenju mjesec dana. Bježao bih iz bolnice i ponovno se vraćao. Lječnik mi je rekao da moram prestati pušiti. Prestao sam. No, onda sam počeo povraćati. Dobio sam dijareju. No, lječnik mi nije mogao pomoći. Nemamo krevet za tebe. Njegov jedini savjet je bio: tuširaj je se hladnom vodom. Kasnije me pitao da li se osijećam bolje. Što sam mu mogao odgovoriti. Bolje mi je, a on mi je hladno zapovjedio da uzmem krpu i metlu i počnem čistiti bolnicu. Da li sam ovdej pacijent ili čistač? Pogledao me i hladno rekao – ne učiniš li to prebiti ćemo."
Izbrisali živote
Saydjyan ističe da je imao osjećaj da je čovjek izgubio svaku nadu da bi se mogao osloboditi ovisnosti.
Nažalost, to potvrđuju i statistički podaci.
Samo jedan od deset ovisnika primi neki tretman. Prema prošlogodišnjoj studiji UN-ova ureda za kontrolu droga preko 700 tisuća ovisnika bi željelo na lječenje No, nemaju pristup bolnicima, lječenje metadodima je dugotrojno, vrlo često skupo, i nedostupno.
Stanovnici koji žive u susjedstvu mosta su ustrašeni. Jedan od njih Hamidullah javio se u program našeg radija.
„Svega nam je dosta. Naša djeca i žene su prestrašeni, uostalom kao i vlasnici dućana. Ovi ljudi kradu, napadaju nam djecu kada se vraćaju iz škole. Svaki dan ih je sve više. Većinom se radi o tinejdžerima. Nagovaraju mlade ljude da im se priključe“.
Hamidullah kaže da policija samo promatra što se događa. Rijetko intervenira.
Nastavi li se ovako, sve kuće u ovom dijelu grada ostati će prazne, morati ćemo se iseliti, a u njih će se useliti ovisnici.
Razlog porasta broja ovisnika leži u sve većoj stopi nezaposlenosti u Afganistanu, post ratnim traumama, ali i činjenici da se u Afganistanu proizvede više od 90 posto heroina i opijuma kojim se opskrbljuje svjetsko tržište.
Seljaci kažu da samo uzgojem maka mogu prehraniti obitelji.
Ovisnicima je za drogu potrebno tek dolar ili dva dnevno. Naravno, tako je samo u početku. Kada se navuče na drogu, treba mu više novca.
Naš novinar kaže da su ljudi koji se okupljaju ispod mosta izbrisali su svoje ranije živote. Neki su rasprodali sve što su imali, neki su obitelji odveli u dugove. A čovjek s kojim sam razgovarao samo je molio novac, za još jednu dozu heroina. Ostalo mu je bilo nevažno.
