Britanija je rekla da će isporučiti oklopnu municiju koja sadrži osiromašeni uranijum Ukrajini kako bi pomogla u uništavanju ruskih tenkova, što je korak za koji je predsjednik Vladimir Putin rekao da će iznuditi odgovor Moskve jer oružje ima "nuklearnu komponentu". Zašto?
O kakvoj se municiji radi?
Osiromašeni uranijum je gusti nusproizvod koji ostaje kada se uranijum obogaćuje za upotrebu u nuklearnim reaktorima ili nuklearnom oružju.
Osiromašeni uranijum je i dalje radioaktivan, ali ima puno niži stepen izotopa U-235 i U-234, daleko niži od stepena u prirodnoj rudi uranijuma, što smanjuje njegovu radioaktivnost.
Koristi se u oružju zbog svoje gustine, samozapaljivosti kod visokih temperatura i pritiska, i zato što postaje oštriji, tzv. "adijabatsko dijeljenje", dok probija oklopnu ploču, kako navodi Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA).
"Dok punjenje osiromašenog uranijuma u municiji pogađa metu, njegova površinska temperatura se dramatično povećava", prema navodima Muzeja za radijaciju i radioaktivnost Univerziteta Oak Ridge u saveznoj državi Tennessee u Sjedinjenim Državama.
"Ovo izaziva lokalizovano omekšavanje onoga što se zove "adijabatsko dijeljenje i ljuštenja dijelova površine projektila. Zbog toga vrh ostaje vrlo oštar i sprječava 'efekt stvaranja gljive' koji se javlja kod hemijskog elementa volframa."
"Kada osiromašeni uranijum probija ciljano vozilo, veliki fragmenti imaju tendenciju da samelju sve što se nalazi unutra dok pirofornost (svojstvo samozapaljivosti) uranijuma povećava vjerovatnoću da će gorivo i/ili municija u vozilu eksplodirati."
To znači da kada takva municija udari u oklop tenka, trenutno ga probije i prije nego što eksplodira u gorućem oblaku prašine i metala dok visoke temperature izazivaju eksploziju goriva i municije pogođenog vojnog vozila.
Ko posjeduje ovakvu municiju?
Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija, Rusija, Kina, Francuska i Pakistan proizvode uranijumsko oružje koje se ne klasifikuje kao nuklearno, prema Međunarodnoj koaliciji za zabranu uranijumskog oružja.
Poznato je da još 14 država svijeta skladišti ovakvno oružje.
Kakvi su rizici?
Bilo je mnogo proučavanja, ali i kontroverze u vezi efekata izlaganja oružju sa osiromašenim uranijumom, naročito na ratištu gdje je takva municija korištena u Zaljevskom ratu 1990-91. i 1999. u NATO bombardovanju u bivšoj Jugoslaviji.
Otprilike 340 tona osiromašenog uranijuma korišteno je u municiji tokom Zaljevskog rata 1991. i procjenjuje se 11 tona na Balkanu krajem 1990-ih prema navodima Royal Society, asocijaciji naučnika sa sjedištem u Londonu.
Gutanje ili udisanje čestica uranijuma, čak i osiromašenog uranijuma, je opsano: smanjuje funkciju bubrega i povećava rizik od razvoja niza karcinoma.
Protivnici oružja, kao što je Međunarodna koalicija za zabranu oružja s uranijumom, kažu da se prašina stvorena takvim oružjem može udisati dok municija koje promaši cilj može otrovati podzemne vode i tlo.
Države kao što su SAD i Velika Britanija kažu da je osiromašeni uranijum dobro sredstvo za uništavanje modernih tenkova. Velika Britanija u svojim smjernicama navodi da udisanje određene količine prašine osiromašenog uranijuma teško da može da izazove povrede.
Šta kaže nauka?
U izvještaju Royal Society iz 2002. godine stoji da je rizik po bubrege i druge organe zbog korištenja minicije sa osiromašenim uranijumom veoma nizak za većinu vojnika na ratištu kao i za one koji žive u konfliktnim područjima.
"U ekstremnim uslovima i pod najgorim pretpostavkama, vojnici koji su izloženi velikom unosu osiromašenog uranijuma mogu imati ozbiljne posljedice po bubrege i pluća", stoji u izvještaju Royal Society.
"Kontaminacija okoliša će dosta varirati, ali u većini slučajeva povezani rizici po zdravlje zbog osiromašenog uranijuma će biti vrlo mali. U najgorem slučaju visoki nivo osiromašenog uranijuma na lokalu mogao bi se naći u hrani i vodi što bi moglo da ima ozbiljne posljedice po bubrege."
Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) je rekla da je mali broj veterana koji su učestvovali u Zaljevskom ratu imalo neoperabilne fragmente osiromašenog uranijuma u tijelu što je dovelo do povišenih nivoa izlučivanja osiromašenog uranijuma putem urina, ali bez vidljivih zdravstvenih poteškoća.
Proučavanje vojnika su pokazale da veterani "pokazuju malo (tj. statistički neznačajano) povećanje stope smrtnosti, ali to povećanje je više posljedica incidenata prije nego bolesti", nevodi IAEA. "To se ne može povezati s bilo kakvim izlaganje osiromašenom uranijumu."
Izvještaj Programa za okoliš Ujedinjenih nacija o uticaju osiromašenog uranijuma u Srbiji i Crnoj Gori "nije otkrio značajnu i raširenu kontaminaciju".
Neki političari iz Srbije su ovo porekli i prijavili povećane incidente malignih bolesti u Srbiji kao i povećan broj smrti od malignih tumora.
Šta je rekla Rusija?
Putin je rekao da ako su dostavljene zalihe municije sa osiromašenom uranijumom, onda Rusija mora odgovarajuće da odgovori, bez iznošenja detalja šta bi značio takav odgovor. Rekao je da Zapad koristi oružje sa nuklearnom komponentom.
- Zaharova: Rusija bi razmotrila zahtev za pomoć Srbije oko tužbe protiv NATO-a
- Bombe i dalje prete građanima Srbije
Portparolka ministarstva inostranih poslova Rusije, Marija Zaharova je rekla da su granate sa osiromašenim uranijumom usmrtile ne samo one koje su ciljale već su dovele i do "kolosalne štete" i za one koji su koristili to oružje kao i za civile koji žive u ratnim zonama.
Zaharova je rekla da je u Jugoslaviji došlo do velikog porasta slučajeva oboljevanja od kancera nakon što je NATO koristio takvu municiju 1999.
Šta je rekla Velika Britanija?
Britanski ministar inostranih poslova James Claverly je rekao da ovakav potez ne znači nuklearnu eskalaciju.
"Važno je da svi shvate da samo zato što je riječ uranijum u imenu municije sa osiromašenim uranijumom, to nije nuklearna municija, to je obična konvencionalna municija", rekao je Clevery.
Portparol ministarstva odbrane Velike Britanije je rekao: "Britanska vojska je koristila koristila osiromašeni uranijum u artiljerijskim granatama decenijama".
Facebook Forum