Razgovarao: Mark Krutov
Medicinski stručnjaci u Njemačkoj utvrdili su da je ruski opozicijski političar Aleksej Navaljni, koji se liječi u bolnici u Berlinu nakon što mu je pozlilo 20. avgusta na letu iz Tomska za Moskvu, otrovan nervnim agensom novičok kojeg su razvili Sovjeti.
Otrov pronađen u Navaljniju iz iste je skupine otrova kao i onaj upotrijebljen u trovanju bivšeg sovjetskog obavještajca Sergeja Skripalja i njegove kćeri Julije u engleskom gradu Salisburyju u martu 2018. Oni su preživjeli napad i pušteni su nakon što su proveli sedmice u bolnici.
Dopisnik Ruskog servisa Radija Slobodna Evropa (RSE) Mark Krutov razgovarao je sa sovjetskim i ruskim kemičarom Vilom Mirzajanovom o ova dva incidenta.
Mirzajanov je radio od 1965. do 1992. u Državnom istraživačkom institutu za organsku kemiju i tehnologiju, kojim su upravljali vojska i KGB. Bio je dio tima koji je ranih 1970-ih razvio živčani agens novičok. Kad je 1992. napustio institut, bio je prva osoba koja je javno progovorila o toj skupini otrova, prenosi redakcija na engleskom jeziku Radija Slobodna Evropa.
RSE: Novičok koji je korišten u Velikoj Britaniji nanio je znatnu štetu okolišu. Svi se sjećamo da smo vidjeli djelatnike službe za vanredne situacije u zaštitnoj opremi na mjestima gdje su bili Sergej i Julija Skripalj. Jedan stanovnik Salisburyja umro je nakon što je došao u kontakt s bočicom parfema koja je sadržavala tragove novičoka. Govorilo se da bi se možda mogle evakuirati i uništiti cijele zgrade. Zašto se ništa slično nije dogodilo u slučaju Alekseja Navaljnog?
Mirzajanov: Ključno je koja se metoda koristila. Sergej i Julija Skripalj otrovani su kontaktom s novičokom preko kože... U Navaljnijevom slučaju, novičok je u njegov sistem ušao kroz probavni trakt. Vjerujem da je u ovom slučaju korištena druga verzija novičoka, ona s kodnim imenom A-261. Umjesto supstance iz amidne skupine, na molekulu novičoka su pričvrstili (kristalni) gvanidin. To je učinio tvorac novičoka, Pjotr Kirpičev. Kao prvo, to im je omogućilo da povećaju toksičnost sredstva za oko deset puta u odnosu na tvar koja je korištena u Salisburyju. Također, to je čvrsta supstanca. Može se pomiješati sa šećerom ili dodati u paketić s čajem. Treba vam samo nekoliko miligrama da nekoga ubijete.
RSE: Zašto Navaljni nije umro?
Mirzajanov: Uvijek se postavi to pitanje kad meta ne umre. Možda je dobio dozu koja nije bila smrtonosna. Možda cilj nije bio ubiti ga, već isključiti iz komisije i ostaviti ga onesposobljenim.
RSE: Ljekari u Njemačkoj kažu da ima naznaka da se Navaljni polako oporavlja. Kao što svi znamo, Skripalji su preživjeli trovanje. Ali, čini se, da mislite da bi učinci trovanja Navaljnija mogli biti trajni.
Mirzajanov: To je zato što nisam čuo ni za jedan slučaj potpunog oporavka nakon trovanja organofosfatnim kemijsko-ratnim sredstvom. Ljudi koji su dolazili u kontakt s takvim tvarima tokom sovjetskog razdoblja nikada se nisu vratili svom prethodnom radu. Ljekari kažu da će se Navaljni oporaviti. Sumnjam. (Neurotransmiter) acetilkolin odgovoran je za prijenos signala u mozgu koji kontroliraju mnoge funkcije - vid, mišiće, metabolizam. Kao rezultat ovakvog trovanja, te veze mogu biti nepovratno oštećene ili uništene.
RSE: Ako doista govorimo o drugom obliku novičoka, je li on manje opasan za prolaznike?
Mirzajanov: Da. Ako je čvrsta tvar, ima gotovo bezopasnu razinu isparavanja. Čak bih rekao da nema isparavanja. Nije mogao proći ni kroz list papira. To bi također bilo bezazleno za “operatera”, kako se obično naziva terorista. Može ga nositi i stavljati u nečiji čaj čak i golim rukama. Kirpičev je osmislio čvrsti oblik novičoka i isprobao ga u laboratoriju Šikani. Pokazalo se da je deset puta smrtonosniji od prethodno razvijenih oblika, A-230 i A-232. Nikad nisam vidio A-261, ali očito se može proizvesti u mnogim oblicima. U ovom slučaju, najvjerovatnije se radilo o prahu.
RSE: Dok je Navaljni još uvijek bio u bolnici u Omsku, govorilo se da ne dopuštaju da ga prebace u Njemačku kako bi se ostavilo vremena otrovu da se procesira u tijelu. Ima li to smisla ili se novičok može otkriti čak i nakon nekoliko sedmica?
Mirzajanov: Naravno, ljudsko se tijelo pokušava riješiti otrova. S tog gledišta, postupci ruskih vlasti imaju smisla. Što bi ga duže držali, više otrova bi se preradilo. Ali iz primjera Skripalja znamo da jednom kada je novičok ušao u tijelo, on ne nestaje brzo. Može se otkriti i nakon mjesec.
RSE: Što mislite, kako su njemački ljekari uspjeli otkriti novičok u Navaljnom?
Mirzajanov: U bolnici u Omsku najvjerojatnije nisu mogli napraviti potrebnu analizu. Najvjerojatnije, jednostavno nemaju potrebnu opremu i kvalificirano osoblje. To je vrlo skupa oprema - samo maseni spektrometar košta stotine hiljada dolara. Uz to, računala u svojim bazama podataka moraju imati poznate verzije novičoka. Te sam verzije opisao u svojoj knjizi koja je izvorno objavljena 2007. Pretpostavljam da su nakon objavljivanja sve napredne zemlje sintetizirale male količine i uvele ih u masenu spektrometriju.
RSE: Ljekari iz Omska rekli su da su Navaljnijeve nalaze poslali u Moskvu i da tamošnji laboratorij nije našao dokaze o otrovu. Može li biti da Moskva nije imala potrebnu opremu?
Mirzajanov: Naravno da Moskva ima takvu opremu koja je potrebna zbog njezinog sudjelovanja u Konvenciji o kemijskom oružju (CWC). U okviru CWC-a provode se inspekcije i analize. Naravno, druga je stvar bi li htjeli objaviti rezultate svojih analiza, ako bi ih uopće napravili. Sigurnosne službe to ne bi dopustile.
RSE: Bilo je izvještaja da je Njemačka zatražila pomoć od Engleske. A i od Bugarske, gdje se vjeruje da je trgovac oružjem Emilian Gebrev 2015. otrovan novičokom. Što mislite o ovome?
Mirzajanov: Pa, što više informacija imate, to bolje. Ali sumnjam da bi Bugari mogli Nijemcima puno pomoći u identificiranju otrova. Nijemci i Englezi imaju vrlo dobru opremu. Najvjerojatnije su s Bugarima razmjenjivali informacije o tretmanima.
RSE: Kako ste se lično osjećali kad ste saznali da je, samo dvije godine nakon trovanja Skripalja, i Aleksej Navaljni otrovan novičokom?
Mirzajanov: Kao neko ko je sudjelovao u stvaranju novičoka, uvijek osjećam određenu dozu krivnje u takvim slučajevima. To uvijek prilično negativno utječe na mene... Nikad nisam mislio da će stvari koje smo razvili i na koje smo potrošili toliko vremena i sposobnosti jednog dana postati oružjem terora. Uvijek smo mislili da je to potrebno za obranu zemlje. Ali, kasnije sam shvatio da je to naprosto oružje za masovno ubijanje koje utječe na bespomoćne ljude. Ne borce, već civile. Vojnici uvijek mogu nositi zaštitnu opremu i ništa im se ne bi dogodilo čak i kad bi bili izloženi novičoku. Međutim, čak i nakon što sam to shvatio, nikada nisam mislio da će stvari doći do tako sramotne tačke.
