Dostupni linkovi

Orozović: Film je divno jedinstvo pismenih i nepismenih


Kada se jednom zaraziš filmom, čitav život misliš samo u slikama: Ratko Orozović

Treći po redu Viva film festival počinje 13. septembra u Sarajevu. Festival je istovremeno i domaći i međunarodni i takmičarski filmski festival umjetničkih ostvarenja u oblasti dokumentarnog filma. Tokom festivala cilj je ukazati na iskonske ljudske vrijednosti, ali i otvoriti pitanje biološkog opstanka na zemlji. Ovaj festival se razlikuje od drugih jer prikazuje filmove koji se tiču religija, turizma i ekologije. Povod je to da ugostimo umjetničkog direktora Viva festivala, Ratka Orozovića.

RSE: Kako teku pripreme za Viva film festival, hoće li sve biti spremno?

Orozović: Sve treba da bude spremno, jer spremali smo se godinu dana, a festival traje četiri dana, u dvanaest gradova u BiH, od Orašja do Ljubuškog, Mostara, Prijedora, Vareša, Kaknja i tako dalje. Specifikum ovog festivala je da mi idemo paralelno u 12 gradova, da imamo na programu filmove iz religije, ekologije, turizma i omladinski program filmova.

Filmovi će biti iz 49 zemalja svijeta. Stiglo je 1.190 filmova iz 90 zemalja svijeta. Selekcija je urađena za 109 filmova, koji se takmiče u četiri kategorije za nagrade. Imamo 20 članova međunarodnog žirija, predstavnika pet zemalja. Među njima su kulturni atašei i ambasadori. Češki ambasador je predsjednik žirija u kategoriji turizam. Gospodin Soner je također u tom žiriju. Konzul iz Iranskog kulturnog centra, gospodin Ali Ameri, je žiri u kategoriji ekološkog filma. Od naših stručnjaka u žiriju je meterologa Željko Majstorović i Tarik Kupusović. Iz Srbije dolazi filmski kritičar Dejan Dabić. Žiri je meritoran da procjenjuje filmove.

Specifično je da će se festival otvoriti 13. uvečer u Pozorištu mladih, prikazivanjem filma, prošlogodišnjeg dobitnika zlatne medalje u kategoriji ekologija. Gospodin Mark dolazi iz Australije i on će biti na otvaranju Festivala.

Bitno je da se Festival svake godine širi. Krenuli smo sa tri grada, prošle godine je bilo šest gradova, sada ima dvanaest. Neke gradove smo morali i odbiti da budu festivalski centri. Recimo, grad Livno, nema projekcionih aparata, nema kino i ne mogu da se uklope u našu koncepciju. Poslije filmskih radionica, u devetnaest gradova, gdje su omladinci i omladinke napravili sjajne filmove, recimo Ljubuški, je pokrenuo inicijativu da se otvori kino u Ljubuškom. To je naša misija, da potaknemo mlade ljude da misle jezikom filma. Starijim želimo da na neki način malo putuju, naročito oni koji nemaju mogućnost putovanja, u ovom oskudnom vremenu. Kroz kategoriju turističkih filmova, imaju šansu da sa nama putuju po gradovima i zemljama svijeta. Mislim da je dobro da se filmska umjetnost širi.

Poslije rata je mnogo bioskopa bilo zatvoreno. Sada dolazi era kada se otvaraju multipleks bioskopi. Naš cilj je da festival traje cijelu godinu. Kada završimo, idu reprize nagrađenih filmova u Novom Sadu, u Nišu i u Splitu. Znači, širimo se. Pošto sam preko pedeset godina u filmu, za mene je film slatka zaraza. Kada se jednom zaraziš filmom, čitav život misliš samo u slikama i misliš na neki način koji je tebi pristupačan. Film je divno jedinstvo pismenih i nepismenih.

RSE: Tematika se uklapa u kategorije turizam, ekologija i religija.

Orozović: I omladinski. To su filmovi koje su napravili mladi. Dotakli su se raznih tema, od ljudskih prava, do mnogog toga. Na taj način shvatamo na koji način omladina vidi ovaj svijet i život oko sebe.

Jedna od selekcija festivala tiče se i ekologije
Jedna od selekcija festivala tiče se i ekologije

RSE: Zašto baš ove tri kategorije?

Orozović: Mislim da one pokrivaju praktično sve tematske cjeline u svijetu. Bez čiste ekologije, nema ni turizma, a religija bi trebala duhovno da objedinjuje ljude, da ih uči da budu dobri, da poštuju i cijene drugog. Kada sam smislio da religija bude kao tema, iskreno sam se bojao da li ću imati filmova i na tu tematiku. Na moje iznenađenje, već prve godine je bilo oko 50 filmova te tematike. Prošle godine smo imali 400 filmova, a ove godine preko 1.000. Od tih 1.000 filmova, preko 300 ih je bilo na temu religije.

To nije religija koja provocira, nego religija koja na neki način djeluje pozitivno na ljude i zbližava ih. Kažu da je jedan Bog, a ljudi su odgovorni da se ponašaju tako da budu humani, da ne čine nikome ono, što ne žele da se njima čini. Znači, svaka religija je u suštini pozitivna, samo što ima, kao i svagdje u životu, nekih iskrivljenja, nekih čudnih pogleda.

Film je način da ljudi misle na jedan pozitivan način, da se zbližavaju, da prave mostove između sebe, između naroda. Hajde neka bude poruka, jedan festival, svi gradovi, nema granica. Naša parola je - Veni, vidi vici, Viva fest.

RSE: Koliko je bitno, u postratnom društvu, kakvo jeste BiH, naročito mladima, govoriti o ovim temama?

Orozović: Mladi i te kako razumiju ovu tematiku i ovo što ih okružuje. Imali smo jedan film koji su mladi napravili u Stocu. Film je prepun ironije. Kažu kako je Stolac divan, u Stocu imamo sve. Imamo kafić hrvatski, imamo kafić muslimanski. Kroz jednu ironičnu vizuru su oni pokazali da Stolac ima problem koji je sličan problemu Mostara. Mislim da mladi i te kako kritično misle. Oni na neki način opominju.

Priroda uzvraća udarac, priroda nas kažnjava, ako je ne poštujemo, ako je ne cijenimo, ako je ne čuvamo, ona ima načina da nas kazni. Tu su cunamiji, zemljotresi i još mnogo toga. Siječemo šume, ali šta radimo u stvari, otvaramo klizišta. Na neki način, protiv-produktivno ponašanje, rezultira katastrofama.

RSE: Dugo godina ste u filmu. Šta je film bio prije, a šta je sada? Da li je došlo i u filmu do promjena?

Orozović: Došlo je do promjena. Promijenjene su teme. Uradio sam filmove "Vanbračna putovanja" i "Bračna putovanja", dvije komedije na temu studentskog i vojničkog života, imao sam preko milion gledalaca za "Vanbračna putovanja". Sada moje kolege ne mogu da imaju toliko gledalaca. U Ex-YU filmovi su se igrali po svim republikama. Sada smo se svi pomalo pocijepali i zatvorili u neke svoje granice. Zatvorili smo dosta bioskopa.

U svemu tome ima i neke pozitive. Filmska tehnika je uznapredovala i sada se sa manjim sredstvima mogu napraviti filmovi. Mogu se napraviti jeftini filmovi, ne samo po ulaganjima, nego i po kvaliteti. Tako imamo visoku produkciju, dosta srednje kvalitetnih filmova. Društvo se promijenilo, film se mijenja, filmski pogledi su drugačiji. Film stvarno ima mogućnost da spaja ljude. Ima mnogo nepismenih u ovoj našoj BiH, ali film mogu da gledaju i jedni i drugi, i pametni i glupi, i pošteni i nepošteni, svi filmom mogu da se poprave.

RSE: Kakva je podrška institucija BiH, kada je u pitanju organizacija Viva film festivala? Koliko je uopšte teško organizovati danas filmski festival, kada skoro svaki grad ima vlastiti?

Orozović: Kao pečurke poslije kiše, tako je kod nas puno festivala. Oni koji su jaki i moćni, traju dugo. Neki festivali budu jednu ili dvije godine, pa se ugase. Mala je podrška društvene zajednice u tom segmentu. Malo se odvaja za umjetnost i kulturu.

Dobio sam preko 50 međunarodnih nagrada, a od ove države imam penziju 385 KM. Sami procijenite iz toga koliko nas cijene. Mi smo ambasadori ove zemlje. Svakom nagradom, koju sam dobio vani, spomenula se i BiH. Kultura i umjetnost su sredstvo da se čuje za BiH i šire.

  • 16x9 Image

    Selma Boračić-Mršo

    Nakon sticanja prvih iskustava na u Balkanskim istraživačkim mrežama (BIRN) i BHT-u, od 2007. radi kao novinar-reporter za radijski program i TV magazin Liberty.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG