Rusija je za godinu, od početka invazije, na teritoriji Ukrajine počinila više od 31.000 raznih vrsta mučenja i neophodno je žrtavama i njihovim porodicama donijeti pravdu, poručila je u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) dobitnica Nobelove nagrade za mir, Ukrajinka Oleksandra Matvijčuk.
Centar za civilno društvo, na čijem je čelu, jedan je od tri organizacije kojima je dodijeljena Nobelova nagrada za mir za 2022. godinu.
Dvadeset četvrtog februara navršava se godina otkako je Rusija počela vojnu agresiju na Ukrajinu, a fokus rada Centra je upravo dokumentovanje ruskih ratnih zločina počinjenih u tom periodu.
Zalažu se za formiranje specijalnog međunarodnog tribunala za suđenje Rusiji za zločin agresije.
Tridesetdevetogodišnja Oleksandra je već dvije decenije borac za ljudska prava. Prije ruske invazije na Ukrajinu, dokumentovala je kršenja ljudskih prava na Krimu i u Donbasu koje je okupirala Rusija.
U njenom stanu često nema struje, vode, interneta. Kaže nam da ne može da isplanira ni narednih nekoliko sati, a kamoli dan unaprijed. Uprkos čestim vazdušnim napadima odbija da ide u sklonište. Kaže, tako osjeća da ima makar malo kontrole nad životom.
Govor za Nobelovu nagradu napisala je uz plamen svijeće.
Za RSE priča o, kako kaže, teškom i traumatičnom radu na dokumentovanju ratnih zločina i o tome koji su putevi do pravde.
"Ne morate biti Ukrajinac da biste se solidarisali sa Ukrajinom. Dovoljno je da budete čovjek", naglasila je Oleksandra u govoru za Nobelovu nagradu.
To je ujedno i prvi put da se čuo ukrajinski jezik na dodjeli ove prestižne nagrade.
RSE: Centar za građanske slobode je uključen u ukrajinsku kampanju za formiranje specijalnog međunarodnog tribunala za suđenje Rusiji za zločin agresije. Da li je to jedan od načina da se žrtvama rata donese pravda?
Matvijčuk: Predsjednik Rusije Vladimir Putin i najviše rusko rukovodstvo počinili su zločine agresije. Međutim, ne postoji nijedna međunarodna instanca koja bi krivce za ovakav zločin mogla da privede na odgovornost. Čak ni Međunarodni krivični sud nema nadležnost nad zločinom agresije. Neophodno je da se osnuje poseban tribunal za privođenje na odgovornost Putina, Lukašenka i drugih ratnih zločinaca. Ali ni to nije dovoljno.
Pored zločina agresije, počinjeni su i drugi međunarodni zločini - ratni zločini, zločini protiv čovječnosti i genocid. Organi za sprovođenje zakona i sudovi u Ukrajini su preopterećeni ogromnom količinom zločina. Međunarodni krivični sud će ograničiti istrage samo na nekoliko odabranih slučajeva.
Ko će doneti pravdu stotinama hiljada žrtava čiji slučajevi ne budu odabrani?
Zato treba da ojačamo sposobnost ukrajinskog pravnog sistema i uspostavimo hibridni mehanizam, koji bi omogućio saradnju domaćih i međunarodnih istražitelja i sudova.
Zakon je jedini način da se žrtvi vrati dostojanstvo i razbije krug nekažnjivosti ratnih zločinaca.
RSE: Kako izgleda vaš rad? Kakav materijal prikupljate?
Matvijčuk: Od početka invazije u punom obimu nekoliko desetina organizacija i mi smo udružili naše napore u inicijativu pod nazivom "Tribunal za Putina".
Uspostavili smo mrežu volontera širom Ukrajine, koji dokumentuju svaki ratni zločin počinjen u bilo kom, čak i najmanjem selu u svakoj oblasti Ukrajine. Samo tokom 11 mjeseci agresije smo dokumentovali više od 31.000 ratnih zločina. Jednostavno, prenosimo bol tih ljudi, prikupljajući direktna svjedočenja žrtava i svjedoka.
Naši volonterski timovi ih snimaju u video formatu i onda analiziramo svaki slučaj kako bismo utvrdili šta bi moglo biti pravno valjano, a šta još treba da se završi da bi se ispunili međunarodni standardi.
RSE: Kakve ste sve primjere zabilježili?
Matvijčuk: Hiljade žrtava sa kojima razgovaramo prenose nam teška iskustva. Opisuju kako su bili tučeni, silovani, mučeni, osakaćeni. I sve je to jako potresno.
Tu su i oni civili koji su ubijeni na ulicama. Njih je nekoliko hiljada. Takođe, namjerna bombardovanja stambenih zgrada, škola, vrtića, bolnica, koridora za evakuaciju. Da ne pominjem slučajeve kidnapovanja, prisilnih deportacija u Rusiju.
Nedavno je Rusija raketom pogodila stambenu zgradu u Dnjipru. Srednji dio zgrade se srušio, a na desetine ljudi ostalo je zarobljeno ispod ruševina. Među njima je bila i djevojčica, koja je samim čudom izbjegla smrt, jer je bila u jednoj od soba, dok su njeni roditelji bili u kuhinji i tu poginuli.
Dalje, spasioci su satima kopali po ruševinama, tražeći preživjele. Na rukama su iznijeli mladu majku, koja je tog dana izgubila i muža i jednogodišnju bebu.
Dvije doktorice, inače prijateljice, poginule su tog dana, kada su prolazile pored zgrade. Sin jedne od njih napisao je majci dirljivo pismo. Napisao je da mu je majka najbolja, da je otac i on nikada neće zaboraviti a da Rusima nikada neće oprostiti što su mu oduzeli majku.
RSE: Govor za Nobela ste napisali uz svijeću. Pod kakvim okolnostima, kako ste se osjećali?
Matvijčuk: Govor za Nobelovu nagradu sam napisala kod kuće, na stolu u kuhinji, pod svjetlosti svijeće. Pisala sam na kompjuteru, sve dok je trajala baterija. Za ovih godinu, otkad traje invazija na našu zemlju, naučili smo da čim dobijemo struju napunimo sve moguće uređaje. I, naravno, svi imamo mnogo eksternih punjača.
RSE: Ne idete u sklonište?
Matvijčuk: Ne, ne idem u sklonište kada se oglase sirene kao upozorenje na opasnost od bombardovanja. I svjesna sam da je to opasno. Ali ta odluka je moj način da povratim bar neku vrstu kontrole nad životom. Zamislite samo taj osjećaj kada ste svjesni da ne možete da planirate svoj sledeći dan, ne možete čak ni da planirate sledećih nekoliko sati. Nikada se ne zna kada počinju vazdušni udari, ili kada će nestati struja.
RSE: Dok čekate pravdu za koju se borite da li je ovo značajno priznanje, Nobelova nagrada, potvrda vaše borbe?
Matvijčuk: Dugo se na našim prostorima nije čuo glas branitelja ljudskih prava. Nobelova nagrada za mir učinila je uočljivim naš glas, glas branitelja ljudskih prava.
Država koja ubija novinare, zatvara aktiviste i rastjeruje mirne demonstracije prijetnja je ne samo za Ukrajince i svoje građane već i za cio svijet.
Međutim, civilizovani svijet je uprkos svemu nastavio da se rukuje sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom i vodi poslove sa Rusijom kao i obično.
Facebook Forum