Odmazde nad uzbunjivačima u BiH: Samo sam radila svoj posao

Od skoro četiri miliona građana BiH samo je 30 uzbunjivača, ljudi koji su prijavili neregularnosti ili korupciju zarad javnog interesa. Ne čudi što ih je tako malo, s obzirom na posljedice sa kojima moraju da se nose nakon toga. Nakon što prijave poslodavce ili kolege, bh. uzbunjivači najčešće dobiju otkaz sa posla ili postaju žrtve mobinga. Nemaju nikakve zaštite, jer BiH još uvijek nema zakon koji bi štitio uzbunjivače. Međutim, i to bi se uskoro moglo promijeniti, jer parlamentarci iz sedam bh. stranaka učestvuju u izradi Nacrta Zakona koji bi štitio odgovorne poslodavce.

Nakon što je prijavila korupciju u KJP “Skenderija”, Višnji Marilović uručen je otkaz. Radila je u ekonomsko-finansijskom sektoru ovog javnog preduzeća. Više puta upozoravala je nadležne, no, nakon što su se oglušili o njena upozorenja, dokumente je predala sarajevskom Tužilaštvu. Osim što je dobila otkaz, Višnji su u nekoliko navrata i prijetili.

„Dobivala sam prijetnje po život mene i moje djece – citiram 'da će me provozati u gepeku do Darive, da imam dvoje djece – da li želim da imam jedno'. Zaista je stresno i jako teško naći se u poziciji uzbunjivača u Bosni i Hercegovini“, kazala je Marilović.

Slična iskustva ima i inspektorica Alzira Hota. Zaposlena je u Federalnoj upravi za inspekcijske poslove. Nakon što je prijavila određene nepravilnosti u radu Uprave, za Alziru počinje period odmazde na radnom mjestu.

„Nisam dobila otkaz, ali sam pet-šest godina žrtva kontinuiranog zlostavljanja, diskriminacije, mobinga na radnom mjestu. Ja sam samo radila svoj posao. Žrtva sam revanšizma zbog toga“, ističe Hota.

I dok čekaju da njihova prava zaštiti sud, obje se nadaju da će BiH uskoro imati usvojen Zakon o zaštiti uposlenika koji prijavljuju korupciju. Upravo na Nacrtima zakona rade državne i federalne institucije. Prije skoro šest mjeseci pokrenuta je Inicijativa za zaštitu uzbunjivača, a Nacrt zakona skoro je pri kraju na nivou BiH i FBiH.

„To što pravosuđe slabo funkcioniše nije nikakav argument da se prijavitelji zloupotreba ostave na cjedilu u bilo kom trenutku. Pa zašto onda ne donesemo zakone koji određuju državnu i entitetske institucije da ga u ime države brane od odmazde“, kaže Bojan Bajić, koordinator Inicijative, te predsjednik Centra za odgovornu demokratiju Luna.

Stvarna, a ne prividna zaštita

Uzbunjivači u svijetu otkrivaju oko 40 posto korupcije, interna revizija 17, a policija nešto više od jedan posto. Vodeći se statistikom, očigledna je potreba zaštite uzbunjivača u društvima koja su odlučna da se obračunaju sa korupcijom. Zaštita uzbunjivača predviđena je i Akcionim planom iz Strategije za borbu protiv korupcije Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije BiH. Direktor Agencije Sead Lisak ističe da je usvajanje zakona neophodno.

„Neophodno je osigurati zakonske mehanizme kako uzbunjivače, nakon što prijave korupciju poslodavac ne bi mogao otpustiti, ograničiti im napredovanje u karijeri ili na drugi način ugroziti njihovo pravo iz radnog odnosa“, naglašava Lisak.

Na državnom nivou za donošenje Zakona o zaštiti uzbunjivača bori se Demokratska inicijativa za Evropu, koju čine bh. parlamentarci. Azra Hadžiahmetović ističe kako će Zakon imati podršku većine bh. parlamentaraca, jer je u interesu bh. društva da smanji stepen korpucije koji je u BiH veoma visok.

„Ako dobro uredimo ovaj sistem, zaštitimo prijavljivače, javni interes i borba protiv korupcije biće podstaknuti, odnosno primarno profilirani na jedan poseban način. Neće se niko libiti da prijavi nepravdu ili nepravilnosti ukoliko zna i ukoliko je siguran da neće snositi bilo kakve posljedice“, kazala je Hadžiahmetović.

Premijer FBiH Nermin Nikšić ističe kako se, prije svega, mora promijeniti trend rada sudova u FBiH, koji godišnje izreknu maksimalno do tri osuđujuće presude, sa kaznom zatvora za krivična djela podmićivanja. Uskoro, prema njegovim riječima, na dnevnom redu Predstavničkog doma naći će se Zakon o zaštiti uzbunjivača FBiH.

„Da u praksi pruži stvarnu, a ne prividnu zaštitu osobama koje prijave korupciju, da djeluje stimulativno na građane da slobodno mogu iznijeti svoja saznanja bez straha od odmazde, da bude ekonomičan, što naš narod kaže – da ne bude skuplja pita od tepsije, i na kraju, da smanji mogućnost zloupotreba.“

Uposlenici koji prijave korupciju izloženi su osveti poslodavca. Najčešći vidovi osvete su degradiranje na niže radno mjesto, otkaz, mobbing i stvaranje neprijateljske atmosfere. Odmazda nad takozvanim uzbunjivačima identična je i u Srbiji.

„Umesto da zbog toga što štite javni interes budu mirni i nedirnuti, oni prolaze kroz različite oblike revanša. Dakle, imamo objektivan razlog, ne samo da zadovoljimo pravdu i pravičnost, i vi i mi, nego da angažujemo jedan resurs u borbi protiv korupcije koji, iskustvo drugih pokazuje, daje efekta“, rekao je povjerenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti Republike Srbije, Rodoljub Šabić.

Na kraju, čini se da cijelo društvo duguje osobama koje su smogle hrabrosti da prijave korupciju i da se stvorila povoljna klima, ali i politička volja da se ovakav zakon bez odlaganja stavi u parlamentarnu proceduru. Time će se spriječiti viktimizacija takvih osoba i poslati univerzalna poruka i javnosti, kao i osobama na pozicijama moći, da konačan obračun sa korupcijom nije pitanje nove izborne godine, nego sati i minuta.