Novi model za upravljanje obavještajnim službama i službama bezbjednosti, između ostalog predviđa, da premijer imenuje sekretara Vijeća za nacionalnu bezbjednost koji će na operativnom nivou kontrolisati i koordinirati službama zaduženim za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala.
Da li će novi koordinacioni centar pod Đukanovićevom kontrolom uticati na konkretno obračun sa organizovanim kriminalom u Crnoj Gori?
Zakonom o osnovama obavještajno - bezbjednosnog sektora premijer će voditi glavnu riječ na političkom nivou u Vijeću za nacionalnu bezbjednost koji čine članovi Vlade i šef agencije za nacionalnu bezbjednost. Na operativnom nivou koordinaciju i kontrolu nad službam bezbjednosti prema tom zakonu, kako pišu “Vijesti” nakon uvida u sadržaj, obavljaće sekretar Vijeća.
Dok u zemljama regiona Srbiji i Hrvatskoj Vijećem upravlja šef države, to crnogorskim zakonom nije predviđeno već će Vijećem upravljati premijer Milo Đukanović. Uz to, zakonom je predviđeno da premijer imenuje sekretara Vijeća koji će biti zadužen za vođenje Biroa za operativnu koordinaciju, koji će na operativnom nivou upravljati službama bezbjednosti. Članovi Biroa će biti direktori Agencije za nacionalnu bezbjednost, policije,
Uprave za sprječavanje pranja novca, načelnici Generalštaba i Odeljenja za vojnoobavještajne poslove i drugi.
Velizar Kaluđerović
Koga će Đukanović izabrati za sekretara Vijeća za sada nije poznato, a da li će nova institucija koja će objedinjavati sve bezbjednosne službe uticati da se država obračuna sa organizovanim kriminalom, pitali smo člana odbora za bezbdjednost Velizara Kaluđerovića. Uz ogradu da nije imao uvid u Zakon, za Kaluđerovića je sporno što će na čelu Vijeća biti premijer Đukanović, jer, kako kaže, onaj ko je uzrok problema ne može biti rješenje
“Mislim upravo na najodgovornije ljude u vlasti, prvenstveno na premijera. Ja mislim da je on najodgovornija ličnost zato što u Crnoj Gori imamo, između ostalog i vrlo visoki stepen korupcije i organizovanog kriminala i što se može navesti mnogo, mnogo osnova i razloga za osnovani i vrlo visok stepen sumnje da se radi i o pokroviteljstvu nad organizovanim kriminalom .Parlament mora da obezbijedi dovoljno demokratičnosti u tom postupku i nadziranje tih značajnih poslova u bezbjednosnom sektoru a ne da se pravi korak nazad kako mi se čine rješenjima koja se pominju u predlogu ovog zakona.“
Reforma na zahtjev NATO
Na drugoj strani, takođe član odbora za bezbjednost iz Demokratske partije socijalista Ljuiđ Ljubo Škrelja, ne vidi problem u činjenici da će Vijeće kontrolisati premijer i smatra da će bezbjednosni sektor biti reformisan:
“Sve je upućeno na to ako predsjednik Vlade bira tog koordinatora da tu nema ništa sporno. Mi imamo i slučaj da ministar unutrašnjih poslova bira direktora Uprave policije i sve je ok, i sve je u redu. Bez obzira što smo mi skloni da određene stvari vezujemo za određene pojedince ja smatram da nakon što budemo imali u rukama kompletan tekst predloga on može biti podložan amandmanskom djelovanju i smatram da eventualno poboljšanje teksta ne bi trebalo da bude smetnja. I ako se ima u vidu da se sve radi u cilju što uspješnije borbe protiv organizovanog kriminala ja mislim da će predlog naići na razumijevanje svih struktura, naročito parlamenta Crne Gore.”
Zakon je predložen zbog zahtjeva NATO alijanse za reformu obavještajno - bezbjednosnog sektora.
U Srbiji već desetak godina postoji slično tijelo na najvišem državnom nivou pod nazivom Savjet za nacionalnu bezbjednost čiji je sekretar potpredsjednik Vlade Aleksadar Vučić stvorio imidž borca protiv korupcije i organizovanog kriminala, što govori o važnosti te pozicije.
Profesor beogradskog Fakulteta za bezbjednost Zoran Dragišić kaže za RSE da se radi o veoma važnom tijelu, ali da njegova efikasnost u borbi protiv organizovanog kiminala zavisi od političke volje:
“Naravno ako nema političke volje da se to telo na pravi način koristi onda ne možete imati efikasnost kao ni u bilo kom drugom segmentu države. Inače, u teorijskom delu jako je važno da ovo telo objedinjuje sve bezbednosne službe, da se celokupan bezbednosno obaveštajni rad u državi objedinjuje i da se stvara obaveštajno bezbednosna zajednica preko koje bi najviše državno rukovodstvo bilo obavešteno o svim važnim bezbednosnim rizicima i pretnjama. Tako se na mnogo bolji način formuliše i vodi nacionalna politika. Ali opet se vraćam na pitanje političke volje. Kod nas tek kada je snažna politička ličnost preuzela to političko telo videli smo neke efekte od toga.”
