Jedna od osnovnih poluga kritičara američkog predsjednika Baracka Obame u ocjeni njegove prve godine u Bijeloj kući je njegova "naivnost" i bezuslovno pružanje ruke onima sa kojima postoje ozbiljne razlike. Da li se, međutim, u američkoj spoljnoj politici ipak nešto mijenja. Ako pažljivije pogledate nekoliko vijesti koje su stigle proteklih tjedana onda izgleda da američka spoljna politika počinje da upotrebljava i drugačiji rječnik od onih koji su značili pružanje ruke. Evo najprije dvije vijesti vezane za odnose SAD i Rusije.
"Njet" za Rusiju
U Kalinjingradu je nedavno desetak tisuća ljudi protestiralo tražeći poštovanje ustavom zajamčenih sloboda okupljanja. Ruske vlasti su odgovorile hapšenjem 100 demonstranata i represijom. Američki State Department, tim povodom, upotrebljava oštriju terminologiju nego inače: “Sjedinjene Države izrazavaju zabrinutost zbog represije ruskih vlasti protiv mirnih prosvjeda građana u Moskvi u nedjelju 31. siječnja, upozorivši da je to novi udar protiv slobode govora i okupljanja u Rusiji”, piše u saopćenju.
Druga je vijest vezana za raketni štit koji je po planu predsjednika Busha trebao biti postavljen u Češkoj i Poljskoj. Rusija je protestirala, Obama je bio izabran, ponudio obnavljanje odnosa sa Rusijom i suštinski odustao od raketnog štita. Ali, evo vijesti iz Rumunjske:
Predsjednik Rumunjske Trajan Basesku sazvao je Vrhovni savjet za državnu odbranu koji je odobrio učešće Rumunije u sistemu antiraketnog štita. Ova odluka je donijeta nakon što je američki predsednik Barack Obama pozvao Rumuniju da učestvuje u kolektivnom sistemu antiraketne odbrane. Basesku je izjavio da će na rumunskoj teritoriji biti smješteni nadzemni presretači američkog antiraketnog odbrambenog sistema, koji će u potpunosti biti operativni 2015. godine.
"Da" za Dalaj Lamu i oružje Tajvanu
Sljedeće vijesti su vezane za odnose SAD i Kine. Najprije je Obama objavio da je odobrena prodaja oružja Tajvanu, Kina je protestirala. Onda je Obama najavio “stalan pritisak” na Kinu sa ciljem poštivanja trgoviskog sporazuma. Kina reagira ovako: Portparol kineskog Ministarstva inostranih poslova Ma Žaosu optužio je SAD "za pogrešne optužbe i pritisak”. Kina je također "upozorila SAD da bi bilo kakav susret predsjednika Baracka Obame i Dalaj Lame ugrozio odnose dvije zemlje”.
Bijela kuća je, međutim, ipak ugostila Dalaj lamu prošlog tjedna.
Iran postaje vojna diktatura
Krajem prošlog mjeseca je objavljeno da su SAD odlučile da u četiri zemlje arapskog svijeta postave sistem odbrambenih raketa zvanih PATRIOT sa cljem odbrane od mogućeg napada iz Irana. O kojim se zemljama radi nije objavljeno ali je promatračima sasvim jasno da politika režima u Teheranu ne nailazi na odobravanje u arapskom svijetu, da nuklearno oružje koje bi Teheran eventualno dobio izaziva strah u mnogim arapskim zemljama, pa će rakete tamo i biti smještene. Državni sekretar, Hillary Clinton, je u definiranju vlasti u Iranu bila neuobičajeno oštra i izjavila: "Vidimo da su vlada Irana, vrhovni vođa, predsjednik, parlament sve manje bitni i da se Iran kreće prema vojnoj diktaturi."
Obama ne dolazi na samit EU
Konačno, četvrti primjer je vezan za Evropu. Naime, čelnici EU su se našli u čudu kada je objavljeno da predsjednik Obama nema namjeru da prisustvuje samitu EU i SAD koji se treba održati krajem petog mjeseca. Bijela kuća je saopćila da je Obamin raspored prenatrpan. Španski premijer Joze Luis Zapatero, čija zemlja predsjedava Evropskom unijom, pokušava da umanji štetu i kaže:
"Posljednja stvar koju Evropljani treba da pomisle, a to niko ne čini, jeste da se predsjednik Obama ne interesira za EU. Upravo je suprotno, znamo da je on veoma zainteresiran.”
U komentarima se međutim pojavilo i nekoliko izjava nižih službenika američke vlade, koje novinari ne imenuju ali prenose poruku koja glasi otprilike ovako: “Mi volimo Evropu ali naši odnosi sa Evropom nisu zasnovani samo na ljubavi.” Drugim riječima – mi jesmo na istoj strani ali to se mora potvrđivati i na djelu, a ne samo na riječima.
Oštro da, ali koliko oštrije
Sve ove vijesti naznačavaju novi kurs spoljne politike predsjednika Obame, bez sumnje oštriji. Ruka je dakle bila pružena ali kako to nije dalo rezultate – Obama pokazuje da može zauzeti i oštrije stavove. Pitanje ostaje - koliko oštrije. Ili, još ozbiljnije – koliko SAD uopće mogu biti oštrije u svojoj politici kad trebaju Rusiju u politici protiv Irana, Kinu za svoje ekonomske probleme, Centralnu Aziju za rat u Afganistanu…
Od koga god danas nešto tražite – dobijate račun za protuuslugu.