Ugledni novinar Roger Cohen u New York Timesu ističe da je svijestan činjenice da SAD imaju prioritete, kao što su borba protiv jihada i popravljanja stanja američke ekonomije. Ipak, zanemarivanje Evrope je potpuno krivi pristup. To je kratkovidno i opasno, upozorava Cohen.
Neki dan sam bio u Bijeloj kući na ugodnom razgovoru sa Denisom McDonoughom, šefom ureda Nacionalnog vijeća za sigurnost, piše Cohen. Bio sam iznenađenim crvenim digitalnim satovima na zidu koji pokazuju vrijeme u kritičnim točkama svijeta.
Prije dvadesetak godina, što i nije neko drugo razdoblje, sat na zidu pokazivao bi vrijeme u Londonu, Parizu, Berlinu, Moskvi, Pekingu i Tokiju, i po mogućnosti u važnim regionalnim centrima, poput Caira ili New Delhia.
McDonoughova lista počinje s Washingtonom, a potom slijedi Stillwater (gradić u Minnesoti) pa Kabul, Bagdad, Sana, Jeruzalem Teheran.
Naravno, uvrštavanje Stillwatera je šala.
„ I ja i obitelj moje bivše supruge žive u tom gradu i mogu garantirati da je to epicentar apsolutno ničega značajnog“, kaže McDonough.
Roger Cohen ističe da upravo satovi na zidu pokazuju prioritete američke strategije u 21. stoljeću i kako se mijenjala politika Washingtona
Sana je mali gradić u Jemenu koji je ključan za novi pristup administracije američkog predsjednika Baracka Obame u borbi protiv terorizma - hvatanje Al Qaedinih operativaca, umjesto rata.
Druge strane metropole govore same za sebe. To su glavni gradovi država gdje se vodi rat, gdje su aktualni sukobi ili raste nuklearna napetost.
Ono što je upečatljivo, i to samo dva desetljeća nakon završetka Hladnog rata, je izostanak jednog evropskog grada.
Europa je prvi put u stotinu godina, postala strateški nezanimljiva. Europa je povijest, konstatira Cohen.
Sana nije London
Od preuzimanja dužnosti, predsjednik Obama je fokusiran na islamski svijet, na Kinu, Tursku i Iran, i nije uložio mnogo u ozbiljniju diplomatsku energiju prema Europi.
Barack ObamaNa mnogo načina, on je prvi predsjednik koji je usredotočen na neke druge dijelove svijeta.
"Europa je objekt blagog zanemarivanja Sjedinjenih američkih država", rekla je Camille Grand, ugledna analitičarka iz Pariza.
"Obama nije stvorio ili ponovno uspostavio strateško partnerstvo s bilo kojom europskom zemljom ili s Europom u cjelini”, upozorava Grand.
Obama je i dalje popularan među Europljanima – ali vrijeme vrtoglave zaljubljenosti je prošlo, piše Cohen, a evropski političari su očekivali daleko više. Nadali su se da će Obama popraviti ono što je Bush unazadio.
Istina, posla je bilo dosta. Pokrenute su nove bliskoistočne mirovne inicijative, usvojena nova strategija za Afganistan, ali evropski centri nisu konzultirani, kao da i ne sudjeluju u ratu u Afganistanu, i kao da ne ginu u misiji ISAF-a.
Francuska se ljuti. Nicolas Sarkozy je najviše pro-američki predsjednik Pete Republike. On je vratio Francusku u vojno zapovjedništvo NATO-a, otklonio stari cinizam Francuza kada su u pitanju Amerikanci, i stigao je do Obame. Za sve to je dobio – ništa. Cohen primjećuje da Sarkozy noću siguno čuje šaputanje de Gaullovog duha koji mu ponavlja “ To sam ti govorio”.
U Londonu, Britanci vrte glavama. Premijer David Cameron, traži put za obnavljanje posebnih odnosa prilično narušenih ratom u Iraku. No, u Washingtonu nailazi na mlak odgovor.
“Posebni odnosi su u stvarnoj nevolji", rekao je Julian Lindley-French, stručnjak za obranu na nizozemskoj Kraljevskoj vojnoj akademiji.
Ja mogu razumjeti stav SAD, naglašava on
“Europa je u miru i nerado troši na obranu. Oko 2.000 nizozemskih vojnika je napustilo Afganistanu u krtičnom trenutku. NATO u potrazi za relevantnom doktrinom je predmet stručnih analiza. Francuska i Britanija su omanje države čak i ako pune 43 posto vojnog budžeta EU. Ono što je realnost je sveti rat- jihad – i popravljenje američke ekonomije. Ipak, zanemarivanje Evrope je potpuno krivi pristup. To je kratkovidno i opasno," rekao je Lindley-French.
Euro-atlantski odnosi i dalje su kamen temeljac svjetske stabilnosti. Amerika treba “britansko-francusko-njemačku obrambenu trojku” i kao značajan dio NATO saveza.
“Ima li uz EU, ijedna drugu skupina država koje su spremne svuda zajedno sa Sjedinjenim državama, funkcionirati radi očuvanju globalne i regionalne sigurnosti," pita se Wolgang Ischinger bivši njemački ambasador u Washingtonu.
“Volio bih da to Obama shvati”, kaže ovaj diplomat.
Zamrzvanje odnosa može biti recipročno, a onda to prerasta u malignu bolest. Sana nije London, pa zaboga nije čak ni Stillwater, zaključuje Cohen tekst u New York Timesu.
Neki dan sam bio u Bijeloj kući na ugodnom razgovoru sa Denisom McDonoughom, šefom ureda Nacionalnog vijeća za sigurnost, piše Cohen. Bio sam iznenađenim crvenim digitalnim satovima na zidu koji pokazuju vrijeme u kritičnim točkama svijeta.
Prije dvadesetak godina, što i nije neko drugo razdoblje, sat na zidu pokazivao bi vrijeme u Londonu, Parizu, Berlinu, Moskvi, Pekingu i Tokiju, i po mogućnosti u važnim regionalnim centrima, poput Caira ili New Delhia.
McDonoughova lista počinje s Washingtonom, a potom slijedi Stillwater (gradić u Minnesoti) pa Kabul, Bagdad, Sana, Jeruzalem Teheran.
Naravno, uvrštavanje Stillwatera je šala.
„ I ja i obitelj moje bivše supruge žive u tom gradu i mogu garantirati da je to epicentar apsolutno ničega značajnog“, kaže McDonough.
Roger Cohen ističe da upravo satovi na zidu pokazuju prioritete američke strategije u 21. stoljeću i kako se mijenjala politika Washingtona
Sana je mali gradić u Jemenu koji je ključan za novi pristup administracije američkog predsjednika Baracka Obame u borbi protiv terorizma - hvatanje Al Qaedinih operativaca, umjesto rata.
Druge strane metropole govore same za sebe. To su glavni gradovi država gdje se vodi rat, gdje su aktualni sukobi ili raste nuklearna napetost.
Ono što je upečatljivo, i to samo dva desetljeća nakon završetka Hladnog rata, je izostanak jednog evropskog grada.
Europa je prvi put u stotinu godina, postala strateški nezanimljiva. Europa je povijest, konstatira Cohen.
Sana nije London
Od preuzimanja dužnosti, predsjednik Obama je fokusiran na islamski svijet, na Kinu, Tursku i Iran, i nije uložio mnogo u ozbiljniju diplomatsku energiju prema Europi.
"Europa je objekt blagog zanemarivanja Sjedinjenih američkih država", rekla je Camille Grand, ugledna analitičarka iz Pariza.
"Obama nije stvorio ili ponovno uspostavio strateško partnerstvo s bilo kojom europskom zemljom ili s Europom u cjelini”, upozorava Grand.
Obama je i dalje popularan među Europljanima – ali vrijeme vrtoglave zaljubljenosti je prošlo, piše Cohen, a evropski političari su očekivali daleko više. Nadali su se da će Obama popraviti ono što je Bush unazadio.
Istina, posla je bilo dosta. Pokrenute su nove bliskoistočne mirovne inicijative, usvojena nova strategija za Afganistan, ali evropski centri nisu konzultirani, kao da i ne sudjeluju u ratu u Afganistanu, i kao da ne ginu u misiji ISAF-a.
Francuska se ljuti. Nicolas Sarkozy je najviše pro-američki predsjednik Pete Republike. On je vratio Francusku u vojno zapovjedništvo NATO-a, otklonio stari cinizam Francuza kada su u pitanju Amerikanci, i stigao je do Obame. Za sve to je dobio – ništa. Cohen primjećuje da Sarkozy noću siguno čuje šaputanje de Gaullovog duha koji mu ponavlja “ To sam ti govorio”.
U Londonu, Britanci vrte glavama. Premijer David Cameron, traži put za obnavljanje posebnih odnosa prilično narušenih ratom u Iraku. No, u Washingtonu nailazi na mlak odgovor.
“Posebni odnosi su u stvarnoj nevolji", rekao je Julian Lindley-French, stručnjak za obranu na nizozemskoj Kraljevskoj vojnoj akademiji.
Ja mogu razumjeti stav SAD, naglašava on
“Europa je u miru i nerado troši na obranu. Oko 2.000 nizozemskih vojnika je napustilo Afganistanu u krtičnom trenutku. NATO u potrazi za relevantnom doktrinom je predmet stručnih analiza. Francuska i Britanija su omanje države čak i ako pune 43 posto vojnog budžeta EU. Ono što je realnost je sveti rat- jihad – i popravljenje američke ekonomije. Ipak, zanemarivanje Evrope je potpuno krivi pristup. To je kratkovidno i opasno," rekao je Lindley-French.
Euro-atlantski odnosi i dalje su kamen temeljac svjetske stabilnosti. Amerika treba “britansko-francusko-njemačku obrambenu trojku” i kao značajan dio NATO saveza.
“Ima li uz EU, ijedna drugu skupina država koje su spremne svuda zajedno sa Sjedinjenim državama, funkcionirati radi očuvanju globalne i regionalne sigurnosti," pita se Wolgang Ischinger bivši njemački ambasador u Washingtonu.
“Volio bih da to Obama shvati”, kaže ovaj diplomat.
Zamrzvanje odnosa može biti recipročno, a onda to prerasta u malignu bolest. Sana nije London, pa zaboga nije čak ni Stillwater, zaključuje Cohen tekst u New York Timesu.
