Alvaro de Vasconcelos, direktor instituta za sigurnosne studije EU govori o perspektivama Bosne i Hercegovine, ulozi međunarodne zajednice u procesu približavanju Evropskoj uniji, kao i posljedicama izolacije po građane BiH ukoliko političke strukture ne prevaziđu etnonacionalni pristup.
De Vasconcelos: Postoji paradoks u kojem smo vjerovali da će nakon tragedije koja se devedesetih dogodila u BiH i nakon što je Sarajevo postalo simbol onoga što Evropa treba biti u smislu jedinstvenosti, raznolikosti, demokratije i fundamentalnih ljudskih prava, Bosna i Hercegovina postati prva zemlja na Balkanu članica Evropske unije. Ja sam jedan od onih koji smatra da je to bio dobar put naprijed. To sam mislio jer bi se dokazalo da su događaje koji su se zbili u prošlosti ozbiljno shvatili i da će iz tragedije koja je zadesila ljude u Bosni izaći nešto dobro, a to bi bila stabilna demokratija i integriranje u EU. Na nesreću, to se nije dogodilo. I vidimo da nekih od fundamentalnih vrijednosti koje uvjetuju članstvo još nema. To su one koje podrazumijevaju zajednički život, da se prevaziđu nacionalističke politike. Evropa je nakon Drugog svjetskog rata rođena tako što je delegitimizirala svaku formu nacionalizma. Mi smo shvatili šta je to nacionalizam i odlučili graditi Evropu u kojoj on neće biti dio našeg političkog života. Ovdje, što je čudno, nakon tragedije iz devedesetih i nakon što je nacionalizam donio dovoljno sramote zemlji i narodima BiH, to se još uvijek smatra legitimnim nastupom. I to je kontradiktorno sa vašom istorijom, ne onom ratnom već pozitivnom istorijom različitih kultura.
De Vasconcelos: Instrumenti EU u BiH više nisu oni kakvi su bili tokom rata, kada je to bilo naophodno. Sada ste ušli u period čudne normalizacije - nemate rat ali imate jake tenzije među ljudima. Nije realno da se ponovno dogodi rat, ali zajednički život se teško održava. U skladu s tim, EU ima malo instrumenata. Najjači koji ima jeste da kaže da ukoliko želite biti dijelom Unije i evropskih integracija i demokratskog svijeta morate prevazići etnopolitike i krenuti ka onima koje zbližavaju ljude i dijele iste vrijednosti, čak i ako imaju drugačije religijske ili kulturalne, pa i istorijske pozadine. Ono što Evropa može napraviti u smislu jače reakcije je da kaže da su vrata zatvorena dok ne napravite prave stvari. Još nešto što se može uraditi i što se radi, jeste medijacija između zajednica kako bi im se objasnile prednosti zajedništva. Postoji dobar primjer koji pokazuje da, ako nađemo zajednički cilj u kome su svi nagrađeni, to može funkcionisati – to je pitanje vizne liberalizacije. Svi građani su shvatili da je to u njihovom interesu, a političari ne mogu mimo njihove volje.
Vi ste bili Evropa prije Evrope
De Vasconcelos: Gube nekoliko stvari, ali možda je glavno to što gube osjećaj pripadnosti velikoj zajednici slobode i demokratije, ekonomskog i društvenog razvoja. Dijeljenje velikog kulturnog prostora, također. I to je velika stvar jer ono što vam treba u svakodnevnom životu nije da ste u kući ili blizu nje, već i da izađete van da budete s drugima. Što vam je veća komunikacija, to ste više dio svijeta i time mnogo dobijate.
De Vasconcelos: Nije Evropa ta koja će nešto dozvoliti ili ne. I ona i cijela međunarodna zajednica će se tome suprotstaviti. To nije dio vašeg evropskog procesa. Ne vidim da će, ukoliko dio BiH izolira sebe, biti vojne intervencije, jer nismo više tu. To bi vodilo u izolaciju. Ali pogledajte kako se Balkan kreće. Pogledajte Srbiju kako je evoluirala sa Mladićem na sudu, oni se kreću ka EU. Ni ona nema interesa za rastakanjem BiH jer to bi joj bilo problem.
De Vasconcelos: Glavnu odgovornost nosi ekstremni nacionalizam koji je ponikao ovdje, ali u prvim trenucima konflikta međunarodna zajednica je bila izuzetno slaba. Za Srebrenicu svakako glavnu odgovornost snosi Mladić i srpski ekstremisti, ali međunarodna zajednica nije mogla spasiti ljude. Danas to nije slučaj. Budućnost BiH je sve više u rukama Bosne i Hercegovine i njenih političara. Ne možete više biti poluprotektorat. Ovo će se završiti - jednog će dana otići i visoki predstavnik i sve će biti u rukama građana. Naravno, Evropska unija će igrati i dalje važnu ulogu, ali vaša je uloga u tome da podržite one koji žele ići u skladu s evropskim vrijednostima. I takvi će imati podršku i u Evropi.
De Vasconcelos: Nadam se da će se ovaj pokret kojim idu zemlje okruženja prenijeti i na Bosnu i Hercegovinu. Susjedi se kreću većom brzinom, iako je Bosna trebala biti avangarda tog procesa zbog sve raznolikosti. Vi ste bili Evropa prije Evrope. Ja sam optimista i radim projekat 'Balkan do 2030.' Nadam se da će prije toga sve zemlje biti u Evropskoj uniji.
Program Na vratima Evrope - svake nedjelje od 15 sati možete slušati u našem radijskom programu. Sadržaji iz ovog programa nalaze se i na našoj internet stranici.
(Autor programa: Gordana Sandić-Hadžihasanović)
RSE: Bosna i Hercegovina se već godinama bori sa svojim evroatlantskim putem. Čini se da ni nakon brojnih poruka koje dolaze, posjeta visokih zvaničnika, pa i upozorenja o izolaciji, pomaka nema. Kako vi vidite ovaj put?
De Vasconcelos: Postoji paradoks u kojem smo vjerovali da će nakon tragedije koja se devedesetih dogodila u BiH i nakon što je Sarajevo postalo simbol onoga što Evropa treba biti u smislu jedinstvenosti, raznolikosti, demokratije i fundamentalnih ljudskih prava, Bosna i Hercegovina postati prva zemlja na Balkanu članica Evropske unije. Ja sam jedan od onih koji smatra da je to bio dobar put naprijed. To sam mislio jer bi se dokazalo da su događaje koji su se zbili u prošlosti ozbiljno shvatili i da će iz tragedije koja je zadesila ljude u Bosni izaći nešto dobro, a to bi bila stabilna demokratija i integriranje u EU. Na nesreću, to se nije dogodilo. I vidimo da nekih od fundamentalnih vrijednosti koje uvjetuju članstvo još nema. To su one koje podrazumijevaju zajednički život, da se prevaziđu nacionalističke politike. Evropa je nakon Drugog svjetskog rata rođena tako što je delegitimizirala svaku formu nacionalizma. Mi smo shvatili šta je to nacionalizam i odlučili graditi Evropu u kojoj on neće biti dio našeg političkog života. Ovdje, što je čudno, nakon tragedije iz devedesetih i nakon što je nacionalizam donio dovoljno sramote zemlji i narodima BiH, to se još uvijek smatra legitimnim nastupom. I to je kontradiktorno sa vašom istorijom, ne onom ratnom već pozitivnom istorijom različitih kultura.
RSE: Ali imamo različito viđenje zemlje. Da li to otežava naš put i da li EU treba možda jače da nastupi prema bh. političarima kako građani ne bi bili njihovi taoci?
Sada ste ušli u period čudne normalizacije - nemate rat ali imate jake tenzije među ljudima. Nije realno da se ponovno dogodi rat, ali zajednički život se teško održava.
Vi ste bili Evropa prije Evrope
RSE: Šta građani gube izolacijom?
De Vasconcelos: Gube nekoliko stvari, ali možda je glavno to što gube osjećaj pripadnosti velikoj zajednici slobode i demokratije, ekonomskog i društvenog razvoja. Dijeljenje velikog kulturnog prostora, također. I to je velika stvar jer ono što vam treba u svakodnevnom životu nije da ste u kući ili blizu nje, već i da izađete van da budete s drugima. Što vam je veća komunikacija, to ste više dio svijeta i time mnogo dobijate.
Ono glavno što građani gube možda je osjećaj pripadnosti velikoj zajednici slobode i demokratije, ekonomskog i društvenog razvoja.
RSE: Rekli ste da nije vjerovatno da će se rat ponoviti, ali mnogi analitičari izražavaju bojazan za budućnost Bosne i Hercegovine kao cjeline, tim prije što postoje naznake o otcjepljenju jednog njenog dijela.
De Vasconcelos: Nije Evropa ta koja će nešto dozvoliti ili ne. I ona i cijela međunarodna zajednica će se tome suprotstaviti. To nije dio vašeg evropskog procesa. Ne vidim da će, ukoliko dio BiH izolira sebe, biti vojne intervencije, jer nismo više tu. To bi vodilo u izolaciju. Ali pogledajte kako se Balkan kreće. Pogledajte Srbiju kako je evoluirala sa Mladićem na sudu, oni se kreću ka EU. Ni ona nema interesa za rastakanjem BiH jer to bi joj bilo problem.
RSE: Ko je najviše pao na pitanju integracija Bosne i Hercegovine – svijet ili bh. političari?
De Vasconcelos: Glavnu odgovornost nosi ekstremni nacionalizam koji je ponikao ovdje, ali u prvim trenucima konflikta međunarodna zajednica je bila izuzetno slaba. Za Srebrenicu svakako glavnu odgovornost snosi Mladić i srpski ekstremisti, ali međunarodna zajednica nije mogla spasiti ljude. Danas to nije slučaj. Budućnost BiH je sve više u rukama Bosne i Hercegovine i njenih političara. Ne možete više biti poluprotektorat. Ovo će se završiti - jednog će dana otići i visoki predstavnik i sve će biti u rukama građana. Naravno, Evropska unija će igrati i dalje važnu ulogu, ali vaša je uloga u tome da podržite one koji žele ići u skladu s evropskim vrijednostima. I takvi će imati podršku i u Evropi.
RSE: Kada je riječ o podršci Bosni i Hercegovini, kada je vi vidite u Evropskoj uniji?
De Vasconcelos: Nadam se da će se ovaj pokret kojim idu zemlje okruženja prenijeti i na Bosnu i Hercegovinu. Susjedi se kreću većom brzinom, iako je Bosna trebala biti avangarda tog procesa zbog sve raznolikosti. Vi ste bili Evropa prije Evrope. Ja sam optimista i radim projekat 'Balkan do 2030.' Nadam se da će prije toga sve zemlje biti u Evropskoj uniji.
Na vratima Evrope
Program Na vratima Evrope - svake nedjelje od 15 sati možete slušati u našem radijskom programu. Sadržaji iz ovog programa nalaze se i na našoj internet stranici.
(Autor programa: Gordana Sandić-Hadžihasanović)
