Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Reporteri bez granica: Kina i Turska medijski zatvori


Novinari su bolje obučeni i zaštićeni u ratnim zonama nego ranije (ilustrativna fotografija)

Međunarodna organizacija Reporteri bez granica (RSF) saopštila je da je 65 profesionalnih novinara, građana-novinara i medijskih radnika ubijeno širom svijeta u 2017. Ova brojka je za 18 posto niža nego u 2016, a to je inače i najmanji broj stradalih novinara u posljednjih 14 godina.

Reporteri bez granica navode da bi razlog mogao biti to što su novinari bolje obučeni i zaštićeni u ratnim zonama.

Ratom, već sedmu godinu, razorena Sirija, te Irak i Meksiko najopasnija su mjesta za rad novinara, pokazao je izvještaj Reportera bez granica, međunarodne organizacije čije je sjedište u Parizu.

Od 65 ubijenih novinara, 39 je, kako se navodi, ubijeno direktno ili namjerno, dok su ostali bili "kolateralne žrtve, smrtonosnih situacija kao što su vazdušni udari, artiljerijsko bombardovanje, ili samoubilački napadi".

Od 65 ubijenih novinara, 39 je, kako navodi RSF, ubijeno direktno ili namjerno
Od 65 ubijenih novinara, 39 je, kako navodi RSF, ubijeno direktno ili namjerno

U Siriji je ubijeno 12 novinara, a u susjednom Iraku osam. Iako je generalno u svijetu opao broj ubijenih novinara, Meksiko je zabilježio najsmrtonosniju godinu ikad u jednoj zemlji koja nije u ratu, a u kojoj je stradalo 11 novinara.

RSF kaže da su oni koji u toj zemlji prate sistematsku korupciju ili organizovani kriminal veoma često "sistematski ciljani, prijećeno im je ili su upucani".

U Avganistanu su dva novinara i sedam medijskih djelatnika ubijeni u tri različita napada.

U jednom od napada meta je bila lokalno sjedište nacionalnog radija i TV u istočnom gradu Džalalabadu u maju. Druga dva napada izvedena su u maju i novembru u prijestonici Kabulu.

Na evropskom tlu su ove godine smrtno stadala dva novinara.

Malteška novinarka i blogerka Daphne Caruana Galizia koja se bavila istraživanjem korupcije 16. oktobra ubijena je u bombaškom napadu, podmetanjem bombe u njen automobilu Malteška je vlada raspisala nagradu za informacije o počiniocima, ali rezultata još nema.

Početkom avgusta je u Danskoj nestala švedska novinarka Kim Wall, da bi njeno tijelo u komadima u plastičnoj vreći bilo izvučeno iz mora u blizini Kopenhagena 7. oktobra.

Danski pronalazač kojeg je policija uhapsila i koji je više puta mijenjao iskaze, priznao je da je njeno tijelo isjekao na komade i bacio u more, ali tvrdi da je stradala u incidentu dok se ukrcavala na njegovu podmornicu.

Osim direktne životne ugroženosti u ratom zahvaćenim zonama ili navedenim incidentima, novinari su među omiljenim metama za hapšenje autoritarnih režima.

Tako su Reporteri bez granica evidentirali da je u ovoj godini, do 1. decembra, 326 profesionalnih novinara, građana-novinara i medijskih radnika uhapšeno i smješteno iza rešetaka širom svijeta. Poređenja radi, u 2016. je zatvoreno 348 novinara.

U Turskoj 42 reportera i jedan medijski radnik iza rešetaka
U Turskoj 42 reportera i jedan medijski radnik iza rešetaka

Ova medijska grupa navodi da Kina ostaje najveći zatvor za novinare, u svim kategorijama, dok kako kažu ”vlada nastavlja da poboljšava arsenal mjera za procesuiranje novinara i blogera.”

Ipak, Turska je najveći zatvor na svijetu za profesionalne novinare, sa 42 reportera i jednim medijskim radnikom iza rešetaka.

"Kritikovanje vlade, rad za ‘sumnjive‘ medije, kontaktiranje osjetljivih izvora ili čak korištenje šifrovanih servisa za poruke, sve navedeno stvara osnov za zatvaranje novinara po optužbi za terorizam", piše u izvještaju RSF.

Sirija i Iran su drugi na listi po broju zatvorenih novinara, sa 24, odnosno 23 medijska poslenika koji sjede iza rešetaka.

U istraživanju objavljenom prošle sedmice, Komitet za zaštitu novinara (CPJ), čije je sjedište u Njujorku, saopštio je da je broj novinara koje su vlade pritvorile širom svijeta do 1. decembra dosegao novi istorijski rekord.

Prema tim podacima, brojka, u koju nijesu uračunati novinari privedeni i pušteni tokom godine, pokazuje da 262 novinara sjede iza rešetaka širom svijeta zbog optužbi na račun onoga što rade.

Reporteri bez granica takođe navode da širom svijeta 54 novinara, građanina-novinara i medijska djelatnika drže kao taoce.

U Iraku i Siriji, njih 40 su i dalje taoci militantne "Islamske države” i drugih ekstremističkih islamističkih grupa, dok u Jemenu, pobunjenici Huti koji kontrolišu glavni grad Sanu, drže kao taoce 11 medijskih djelatnika.

Izvan Bliskog istoka jedina zemlja sa novinarima taocima je Ukrajina. RSF navodi da separatisti koje podržava Rusija "i dalje smatraju nekolicinu kritičkih novinara za špijune". Trenutno se u zatvoru u dijelovima istoka Ukrajine pod kontrolom separatista nalaze dva novinara.

"Znatno ih je manje nego što je to bilo na vrhuncu konflikta u 2014. godini, kada je više od 30 novinara kidnapovano", piše u izvještaju Reportera.

"Sa opadanjem intenziteta borbi, činjenicom da je linija fronta sada fiksirana i da u separatističkim zonama gotovo uopšte nema kritički orijentisanih ili stranih novinara, pomoglo je da se smanji praksa uzimanja taoca", dodaje se.

U Pakistanu i Bangladešu su tokom 2017. nestala dva novinara, o čijoj se sudbini i dalje ništa ne zna.

Pakistanski bloger Samar Abas otet je u januaru ove godine i nikada se više nije pojavio, niti je njegova porodica dobila bilo kakav glas o njemu. Abas je osnivač Civilne progresivne alijanse Pakistana u Karačiju, grupe koja se bavi zaštitom ljudskih prava i na svom sajtu postira nezavisne informacije.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG