Posude za biootpad, posebno odlaganje plastike, papira i metala i čipirane vrećice za ostali nerazgradivi otpad - to je projekt koji nova ministrica okoliša Mirela Holy planira realizirati u svom mandatu. Računi će biti niži, a količina otpada manja.
„U Hrvatskoj nemamo nikakvu kulturu razvrstavanja otpada i zbog toga trebamo uvesti taj sustav i na taj način doći do nižih računa za odvoz otpada“, tvrdi ministrica.
Uskoro se kreće sa izradom zakona koji bi regulirao ovu materiju, a zakon neće ići u proceduru dok se ne provede široka stručna i javna rasprava. Građani su malo skeptični:
„Kako će to tu biti – hoće li biti 8 kanti?“
„Ideja je simpatična, ako se može realizirati.“
„Ne bi bilo loše kada bi nam dali neke posude za to...“
„Nije to baš kod nas neki običaj, pa ne znam hoće li to biti sprovedeno.“
Vrlo snažna hrvatska ekološka nevladina scena u prvim reakcijama načelno podržava ministričin plan.
Mentalitet i primjena
Predsjednik udruge „Eko-kvarner“ Vjeran Piršić kaže za naš radio kako takav sustav postoji na njegovom rodnom Krku već pet godina i kako funkcionira vrlo dobro.
„Teorijski, vi doma možete razvrstati takozvanom primarnom selekcijom do 90 posto – izvadite papir, biomasu, plastiku i metal. Deset posto koje ne
Vjeran Piršić
možete razvrstati je naprosto opasni otpad koji država mora po definiciji zbrinuti. To je zapravo najlogičniji, najprihvatljiviji i najjeftiniji sustav zbrinjavanja otpada jer – kao prvo – smanjujete masu otpada koja je svugdje veliki problem, a – kao drugo – pretvarate smeće u korisni otpad. Tako da mi prodajemo papir (Hrvatska inače uvozi stari papir!), radimo humus od naše biomase, a da ne govorimo o prodaji metala i PET ambalaže“, naglašava Piršić.
Jedan od osnivača „Zelene akcije“, aktivist i sociolog Vladimir Lay podržava ministričin koncept, ali upozorava da zakon neće moći stupiti na snagu preko noći.
„To da bi profunkcioniralo na način kako se zamišlja po mojoj procjeni za ovaj mentalitet – neću ga dodatno ukrašavati pridjevima - treba bar dvije godine. To je moja procjena kao sociologa“, kaže Lay.
Lay se, a u tome nije usamljen, protivi ideji da se čak možda i prije uvođenja novog sustava prikupljanja otpada ukine dosadašnji vrlo uspješan model otkupa plastične i staklene ambalaže.
Takav je sustav rezultirao time da ulice velikih gradova, okolina prometnica i turistički zanimljivi dijelovi Hrvatske ljeti nisu zatrpani plastičnom ambalažom, a ljudima koji taj otpad skupljaju daje dobrodošao dodatak maloj plaći, mirovini ili socijalnoj pomoći. Njega posebno ljute argumenti kako to nije način da se vodi socijalna politika.
„Mogu razna gospoda misliti o tome što god hoće, ali to je ekološki učnikovit način, i – za najsiromašnije slojeve – ekonomski učinkovit način. Možda se može reći da ne treba provoditi socijalnu politiku kroz politiku zbrinjavanja otpada, ali ja ne vidim za ovako razumno dug prelazni period u tome problem. Pa na kraju – neka dosegnemo da mi svi te boce izdvajamo, ali do toga će proteći još puno Save...“, zaključuje Lay.
