SDA i HDZ BiH: Nova sporenja oko uređenja Mostara

Stranka demokratske akcije i HDZ BiH imaju svoje viđenje uređenja Mostara. SDA ne pristaje na rješenja koja mogu dovesti do ostvarenja, kako kažu HDZ-ove politike: Mostar, hrvatski stolni grad. S druge strane predstavnici hrvatskih stranaka ne prihvaćaju promjene kojima bi kako smatraju bili diskriminirani Hrvati.

Mostar je već dvije decenije podijeljen grad. Uoči ovogodišnjih lokalnih izbora ponovno su uzburkane strasti između dvije vladajuće političke stranke u Mostaru -SDA i HDZ BiH, koje do danas nisu uspjele postići koncenzus o tome kakav grad se zapravo želi.

Podsjetimo kako je Prijelazni statut grada Mostara prestao važiti nakon što je 2004. godine tadašnji visoki predstavnik Peddy Asdown nametnuo novo uređenje Mostara, čime je ukinuto šest općina, tri dominantno hrvatske i tri bošnjačke, te je grad uspostavljen kao jedinstvena cjelina.

Šest nekadašnjih općina postala su izborna područja iz kojih se u Gradsko vijeće bira po tri vijećnika, odnosno 17 sa jedinstvene gradske liste. Ovako uređen Izborni zakon u okviru novog statuta bio je svojevrsni politički kompromis na kojeg je SDA pristala nakon mjeseci pregovoranja.

Nakon što je Ustavni sud nedavno donio rješenje o prestanku važenja izbornih odredbi za Mostar, u ovoj stranci su poručili kako mogu pregovarati samo o rješenjima koja se temelje na starom, prijelaznom statutu - sve drugo bilo bi ostvarenje politike HDZ-a, koja Mostar vidi kao hrvatski stolni grad.

„Mi ćemo političkim dogovorom tragati za rješenjima grada Mostara na principima Prijelaznog statuta grada Mostara sa više općina“, kaže Sulejman Tihić, predsjednik SDA.

Mostar danas ima oko 120.000 stanovnika. Godinama nakon rata najviše je Hrvata. Najmanje je prijeratnih stanovnika grada, koji su svoj dom u ratu i nakon rata pronašli većim dijelom u skandinavskim zemljama, te Hrvatskoj i Srbiji. Pretpostavlja se da je u etničkom čišćenju najmanje 50.000 ljudi protjerano, ili izbjeglo, ponajviše Bošnjaka i Srba, dok je istovremeno grad sistematski naseljavan izbjeglicama i prognanim Hrvatima iz srednje Bosne i Konjica.

Dvije zasebne gradske cjeline nakon rata pokušala je objediniti evropska administracija, koja je Mostar stavila pod svoju upravu 1994. godine. Tada je donesen i Prijelazni statut grada Mostara, za koji Murat Ćorić, predsjednik Gradskog vijeća Mostara, podsjeća kako je bio rezultat posebnosti grada u odnosu na promijenjenu etničku strukturu.

„U temelju Vašingtonskog sporazuma, znači uspostava Federacije, jeste dio o Mostaru. Da nije bilo postavljenog režima Mostara u Vašingtonu, pitanje je kakva bi bila Federacija i da li bi je uopšte bilo“, kazao je Ćorić.

Građani postali ravnodušni

Dvije i više općina, odnosno rješenje na tragu Prijelaznog statuta, predstavnici hrvatskih političkih stranaka odbacuju. Njihov stav je da se mora do kraja provesti odluka Ustavnog suda, koji je odlučio kako odredbe Izbornog zakona kojima različiti broj birača u Mostaru bira jednak broj zastupnika nije u skladu s odredbama Ustava BiH.

Predsjednik HDZ 1990 Božo Ljubić kaže kako je apsurdno da se iz mostarskog izbornog područja Sjever, u kojem je 6.000 birača, većinom Bošnjaka, i izbornog područja Jugozapad sa 24.000 birača, uglavnom Hrvata, bira jednak broj vijećnika u Gradsko vijeće Grada Mostara.

„Ako se bilo koje rješenje instalira ili zadrži u Mostaru, rješenje u smislu promijenjenih demografskih odnosa usljed rata, onda takvo rješenje treba biti implementirano, odnosno instalirano u svakom gradu u BiH“, navodi Ljubić.

Gradsko vijeće Mostara čini 35 vijećnika prema popisu iz 1991, godine, 15 Bošnjaka, 15 Hrvata, četiri Srbina i jedan iz reda tzv. ostalih, što za nekadašnjeg suca Ustavnog suda Federacije Mirka Boškovića predstavlja garant da nijedan narod ne može dominirati kroz Vijeće. Bošković je s druge strane mišljenja da je odluka Ustavnog suda donesena u pogrešno vrijeme:

„Ja sumnjam da će se na vrijeme izvršiti izmjene i dopune Izbornog zakona, što dovodi onda u pitanje izbore za Gradsko vijeće Grada Mostara“, rekao je Bošković.

Iako je novi statut Mostara ukidanjem šest općina pretpostavljao racionalnu gradsku administraciju, status prekobrojnih zaposlenika u javnim ustanovama do danas nije riješen. Financiranje paralelnih ustanova, poput Vodovoda, Zavoda za zapošljavanje ili pak kulturnih institucija, godinama nagriza gradski budžet koji služi isključivo za preživljavanje prekobrojne administracije, zbog čega se postavlja pitanje što bi tek bilo da grad dobije više općina.

Iako se za posljednja događanja kaže kako su doprinijeli radikalizaciji odnosa u Mostaru, ugledna redateljica i kolumnistica iz Mostara Tanja Miletić Oručević je mišljenja da se gradu kojeg od naseljenog mjesta dijele samo semafori, desilo nešto mnogo gore - ravnodušnost da se bilo šta može promijeniti.

„U ovom gradu vi nemate kante za smeće na ulici - a očito nikome ne treba ta kanta za smeće, niti je želi. Vi imate nekoliko javnih pozorišta u kojima nema ni premijera ni repriza. Čini mi se da je ljudima postalo potpuno svejedno, da jednostavno više ništa ne očekuju“, primjećuje ona.