Autor:Najla Dari (prevod: Ena Stevanović)
Kako bi se žene trebale odijevati za posao? U Iraku je to osjetljivo pitanje nakon što je vlada izdala nova pravila odijevanja za žene koje rade u državnim službama.
Iračanke koje rade u državnim službama su se oštro suprotstavile ovoj novoj odluci vlade koja im nalaže da se odijevaju „skromno“.
Odluka koja je stupila na snagu prošlog mjeseca (18.decembra) predstavlja popis „onoga što se ne smije nositi“, što uključuje pripijene majice, uske hlače, kratke suknje, sandale i provokativnu ili svjetlucavu odjeću općenito.
„Mi državni službenici smatramo odjeću osobnom stvari. Nijedna institucija i nijedno ministarstvo nema pravo da se miješa u to i službeno nameće određenu vrstu odijevanja. Mi to odbijamo“, kazala je Hamsa Salak zaposlenica u vladi.
Salah i mnoge druge službenice su nezadovoljne jer ovakvu vrstu odluke smatraju nepotrebnom.
Rijetko koja žena u Iraku se odijeva tako da privlači pažnju na sebe u društvu u kojem su mnogi muškarci radikalizirani nasiljem i u kojem samozvana „rodna policija“ zastrašuje žene na ulicama.
Međutim, najveća uvreda je upravo to da ovu odluku nisu donijele vjerske vlasti niti fundamentalisti. Donijela ju je komisija kojom je predsjedala iračka ministrica za ženska pitanja.
Državna službenica Razah Abdallah kaže da su je izdali upravo oni za koje je smatrala da će unaprijediti ženske slobode.
„Je li to stvarno ono što ministrica za ženska pitanja misli? Je li ovo doista politika ministarstva? Je li odijevanje stvarno problem s kojim se žene suočavaju? Postoje mnogi puno važniji problemi s kojima se žene suočavaju,“ kaže Abdallah.
Svakodnevno radeći riskiraju živote
Ibtihal Kasid al- Zaydi, ministrica za ženska pitanja kaže da je ova direktiva potrebna zbog pritužbi državnih ureda da neke zaposlenice nisu profesionalno odjevene.
Ona dodaje da se njen ured složio sa ostalim ministarstvima u tome kako bi se trebalo profesionalno odijevati.
„Mi zapravo ne lišavamo žene njihove slobode i nemamo pravo na to. Sloboda odijevanja i druge slobode su zagarantirane Ustavom i one postoje u Iraku. Međutim, mi nalažemo ženama u državnim službama da se trebaju odijevati u skladu sa njihovim specifičnim položajem, što je uobičajeno u cijelom svijetu,“ kaže al-Zaydi.
Međutim, ako uredi širom svijeta uvedu pravila odijevanja za zaposlenike, pisana ili nepisana, mnoge Iračanke smatraju da one zaslužuju popustljiviji odnos.
Niko ne treba sumnjati u ozbiljnost s kojom one obavljaju svoj posao.
„Dovoljno je što Iračanke idu na posao i riskiraju svoj svakodnevni život za obnovu svoje zemlje. Trenutno su žene glavni izdržavatelji u jedanaest posto iračkih porodica. U sedamdeset i četiri posto porodica žene su udovice i jedini izdržavatelj,“ kaže aktivistica Sundus Abbas.
Abbas vodi Women’s Leaderhip Institute, organizaciju koja nastoji mobilizirati žene i zaštititi njihova prava.
Ona poziva državne institucije da ne umanjuju važnost svojih zaposlenica zbog toga kako se odijevaju.
„Žene izlaze i rade kako bi sudjelovale u razvoju i obnovi zemlje, a ne da pokažu svoju ljepotu i odjevne predmete,“ zaključuje Abbas.
Kako bi se žene trebale odijevati za posao? U Iraku je to osjetljivo pitanje nakon što je vlada izdala nova pravila odijevanja za žene koje rade u državnim službama.
Iračanke koje rade u državnim službama su se oštro suprotstavile ovoj novoj odluci vlade koja im nalaže da se odijevaju „skromno“.
Odluka koja je stupila na snagu prošlog mjeseca (18.decembra) predstavlja popis „onoga što se ne smije nositi“, što uključuje pripijene majice, uske hlače, kratke suknje, sandale i provokativnu ili svjetlucavu odjeću općenito.
„Mi državni službenici smatramo odjeću osobnom stvari. Nijedna institucija i nijedno ministarstvo nema pravo da se miješa u to i službeno nameće određenu vrstu odijevanja. Mi to odbijamo“, kazala je Hamsa Salak zaposlenica u vladi.
Salah i mnoge druge službenice su nezadovoljne jer ovakvu vrstu odluke smatraju nepotrebnom.
Zaposlenica u Vladi: Nijedna institucija i nijedno ministarstvo nema pravo da se miješa u to i službeno nameće određenu vrstu odijevanja.
Rijetko koja žena u Iraku se odijeva tako da privlači pažnju na sebe u društvu u kojem su mnogi muškarci radikalizirani nasiljem i u kojem samozvana „rodna policija“ zastrašuje žene na ulicama.
Međutim, najveća uvreda je upravo to da ovu odluku nisu donijele vjerske vlasti niti fundamentalisti. Donijela ju je komisija kojom je predsjedala iračka ministrica za ženska pitanja.
Državna službenica Razah Abdallah kaže da su je izdali upravo oni za koje je smatrala da će unaprijediti ženske slobode.
„Je li to stvarno ono što ministrica za ženska pitanja misli? Je li ovo doista politika ministarstva? Je li odijevanje stvarno problem s kojim se žene suočavaju? Postoje mnogi puno važniji problemi s kojima se žene suočavaju,“ kaže Abdallah.
Svakodnevno radeći riskiraju živote
Ibtihal Kasid al- Zaydi, ministrica za ženska pitanja kaže da je ova direktiva potrebna zbog pritužbi državnih ureda da neke zaposlenice nisu profesionalno odjevene.
Ona dodaje da se njen ured složio sa ostalim ministarstvima u tome kako bi se trebalo profesionalno odijevati.
„Mi zapravo ne lišavamo žene njihove slobode i nemamo pravo na to. Sloboda odijevanja i druge slobode su zagarantirane Ustavom i one postoje u Iraku. Međutim, mi nalažemo ženama u državnim službama da se trebaju odijevati u skladu sa njihovim specifičnim položajem, što je uobičajeno u cijelom svijetu,“ kaže al-Zaydi.
Trenutno su žene glavni izdržavatelji u jedanaest posto iračkih porodica. U sedamdeset i četiri posto porodica žene su udovice i jedini izdržavatelj.
Niko ne treba sumnjati u ozbiljnost s kojom one obavljaju svoj posao.
„Dovoljno je što Iračanke idu na posao i riskiraju svoj svakodnevni život za obnovu svoje zemlje. Trenutno su žene glavni izdržavatelji u jedanaest posto iračkih porodica. U sedamdeset i četiri posto porodica žene su udovice i jedini izdržavatelj,“ kaže aktivistica Sundus Abbas.
Abbas vodi Women’s Leaderhip Institute, organizaciju koja nastoji mobilizirati žene i zaštititi njihova prava.
Ona poziva državne institucije da ne umanjuju važnost svojih zaposlenica zbog toga kako se odijevaju.
„Žene izlaze i rade kako bi sudjelovale u razvoju i obnovi zemlje, a ne da pokažu svoju ljepotu i odjevne predmete,“ zaključuje Abbas.
