Nobelova nagrada za ekonomiju otišla je u ruke dvoje Amerikanaca. Elinor Ostrom prva je žena koja je dobila Nobela za ekonomiju, a podijelila ga je sa sunarodnjakom Oliverom Williamson za rad na organizaciji suradnje u ekonomskom upravljanju.
Ovogodišnja nagrada čekala se s posebnom pažnjom, jer je svijet u ozbiljnoj financijskoj krizi, najvećoj od Velike depresije iz 30 - tih godina prošloga stoljeća.
Ostrom je prva žena koja je dobila priznanje od kada je 1968., utemeljena Nobelova nagrada za ekonomiju. Po saznanju vijesti iz Stockoholma, novinarima je rekla da je bila i pomalo zbunjena.
“Prva reakcija je bila iznenađenje. Bilo je uistinu mnogo ljudi koji su se snažno borili da dobiju nagradu, koja je veliko priznanje. Još sam malčice u šoku.”
U obrazloženju Nobelovog komiteta se kaže da je dvojac pokazao kako ekonomska analiza može pomoći u raznim oblicima organizacije upravljanja.
Predsjednik komiteta Bertil Holmlund je istaknuo kako su Ostrom i Williamson pokazali kako ekonomska analiza može funkcionirati u radu netržišnih institucija.
Rad Elinor Ostrom je pokazao kako se može upravljati javnim vlasništvom funkcionalno, jer postoji uvriježeno mišljenje da se takvim poduzećima loše upravlja i da bi ona trebala biti privatizirana ili bi upravljanje trebalo biti centralizirano.
Williamson je analizirao ograničenja upravljana komercijalnim kompanijama. On smatra da hijerahijsko upravljanje kakvo postoji u tvrtkama jest paralelni oblik upravljačke strukture.
Dvoje nobelovaca smatra da je upravljanje u središtu sadašnje ekonomske krize. Neuspjeh korporacijskih vodstava da ograniči bonuse izvršnim direktorima dokaz je kako je bio neuspio način upravljanja u tim tvrtkama.
Nobelov komitet ove se godine našao pred velikim izazovom, ali i pozornosti javnosti, jer mnogi ugledni ekonomisti nisu upozoravali na razmjere krize koja će pogoditi svijet.
Nagrada za ekonomiju do sada je izazivala brojne kontroverze. Zamjeralo se da se nagrada dodjeluje ekonomistima koji su lijevo orijentirani.
Na primjer, 2008., nagradu je dobio Paul Krugman, koji je, ne samo sveučilišni profesor, već i kolumnist The New York Timesa koji je u svojim tekstovima često oštro kritizirao konzervativizam.
Mnogi su tvrdili da takvim pisanjem otišao u estradu i tako naštetio ugledu Nobelove nagrade.
Jaku kritiku naišla je i odluka iz 1994., kada je nagradu otišla, također, jednom Amerikancu, Johnu Nashu, čiji je život poslužio kao osnov za čuveni film “Kišni čovjek”.
Još ranije je dosta kontroverzi izazvala odluka iz 1976., kada je dobitnik postao Milton Friedman. Tokom predavanja u Čileu, susreo se sa diktatorom, generalom Augustom Pinochetom.
Nagrada za ekonomiju posljednja je u nizu Nobelovih nagrada. Počela se dodjeljivati 1968. godine.
Ovogodišnja nagrada čekala se s posebnom pažnjom, jer je svijet u ozbiljnoj financijskoj krizi, najvećoj od Velike depresije iz 30 - tih godina prošloga stoljeća.
Ostrom je prva žena koja je dobila priznanje od kada je 1968., utemeljena Nobelova nagrada za ekonomiju. Po saznanju vijesti iz Stockoholma, novinarima je rekla da je bila i pomalo zbunjena.
“Prva reakcija je bila iznenađenje. Bilo je uistinu mnogo ljudi koji su se snažno borili da dobiju nagradu, koja je veliko priznanje. Još sam malčice u šoku.”
U obrazloženju Nobelovog komiteta se kaže da je dvojac pokazao kako ekonomska analiza može pomoći u raznim oblicima organizacije upravljanja.
Predsjednik komiteta Bertil Holmlund je istaknuo kako su Ostrom i Williamson pokazali kako ekonomska analiza može funkcionirati u radu netržišnih institucija.
Rad Elinor Ostrom je pokazao kako se može upravljati javnim vlasništvom funkcionalno, jer postoji uvriježeno mišljenje da se takvim poduzećima loše upravlja i da bi ona trebala biti privatizirana ili bi upravljanje trebalo biti centralizirano.
Williamson je analizirao ograničenja upravljana komercijalnim kompanijama. On smatra da hijerahijsko upravljanje kakvo postoji u tvrtkama jest paralelni oblik upravljačke strukture.
Dvoje nobelovaca smatra da je upravljanje u središtu sadašnje ekonomske krize. Neuspjeh korporacijskih vodstava da ograniči bonuse izvršnim direktorima dokaz je kako je bio neuspio način upravljanja u tim tvrtkama.
Nobelov komitet ove se godine našao pred velikim izazovom, ali i pozornosti javnosti, jer mnogi ugledni ekonomisti nisu upozoravali na razmjere krize koja će pogoditi svijet.
Nagrada za ekonomiju do sada je izazivala brojne kontroverze. Zamjeralo se da se nagrada dodjeluje ekonomistima koji su lijevo orijentirani.
Na primjer, 2008., nagradu je dobio Paul Krugman, koji je, ne samo sveučilišni profesor, već i kolumnist The New York Timesa koji je u svojim tekstovima često oštro kritizirao konzervativizam.
Mnogi su tvrdili da takvim pisanjem otišao u estradu i tako naštetio ugledu Nobelove nagrade.
Jaku kritiku naišla je i odluka iz 1994., kada je nagradu otišla, također, jednom Amerikancu, Johnu Nashu, čiji je život poslužio kao osnov za čuveni film “Kišni čovjek”.
Još ranije je dosta kontroverzi izazvala odluka iz 1976., kada je dobitnik postao Milton Friedman. Tokom predavanja u Čileu, susreo se sa diktatorom, generalom Augustom Pinochetom.
Nagrada za ekonomiju posljednja je u nizu Nobelovih nagrada. Počela se dodjeljivati 1968. godine.
