Među posljednjima koji vode svoju 17,5 godina dugu bitku je porodica Nikolovski, koja je nekad živjela u Splitu, u stanu od 56 kvadrata u Spinutu.
Danas 73-godišnji Boro Nikolovski, bio je u zastavnik u JRM. No, nije zato ostao bez stana. Godine 1991. je radio za Hrvatsku vojsku:
"Ne znam da li je dobro da Vam kažem, ja sam radio za Hrvatsku vojsku."
Nesreća dolazi kasnije, kad krajem 1992. godine odlazi, zajedno sa suprugom Verom, u Makedoniju, u posjet umirućem bratu. Ušli su mu u stan, i ne samo to:
"Oni koji su ušli u moj stan, preko telefona su mi prijetili da će mi mojim pištoljem probiti mozak ako dođem, da će mi rasturiti mozak. Pištolj sam ostavio kod kuće."
Ljiljana Nikolovska, kćerka Nikolovskih i bivša pjevačica Magazina.
Kasnije je Boro Nikolovski bio pretučen pred pragom svoga stana. Slučaj Nikolovski je došao na sud, ali oni su imali još i manje sreće nego tisuće drugih - predmet je došao u ruke sutkinji, čiji rođak se uselio u njihov stan:
"A oni me tuže da šest mjeseci nisam bio u stanu, a od tih prvih šest mjeseci ja sam bio 101 dan u Splitu."
Boro i Vera Nikolovski su živjeli kod prijatelja, bezuspješno nastojeći da se vrate u svoj stan. Kroz to vrijeme, četvero stanara se promijenilo u njemu. I uspomene porodice Nikolovski, posebno njihove kćeri Ljiljane, bivše pjevačice grupe Magazin, letjele su kroz prozor:
"Znam da su se četiri stanara izmijenjala i da je sve opljačkano i otišlo. Čak i Ljiljanine slike i Zlatne ploče. Bilo ih je 20 i nešto. Sudski je to sve evidentirano. Bacali su to preko balkona, lomili, sve je to odneseno."
Nikolovski nisu imali kud. Njihov sin je bio u Nizozemskoj, kći u Americi, a oni su otišli u Skopje. Da su drugačiji ljudi, svjedoči nam Vera Nikolovski, mogli su se skrasiti u stanu pilota koji je otišao u Hrvatsku:
"Onda smo mi rekli - Ne, hvala. Taj stan morate vratiti tom čovjeku, kao što su ga i vratili. Mi hoćemo naš stan, a taj stan pripada čovjeku koji je otišao i koji će se vratiti u Skopje. I odbili smo. Mislim da smo pošteno postupili. Ne bih mogla spavati u tuđem stanu."
Danas Nikolovski imaju nekakav smještaj u Beogradu:
"Nije to nužni smještaj, to je kolektivni smještaj. Tu živi 150 obitelji. Tu je zajedničko WC i kupatilo na 10 soba, to je strašno. Mi tu ne možemo živjeti. Mi bježimo odatle. Odemo u Makedoniju, dođem kod sina u Cavtat, idemo u Ameriku, dođem kod prijatelja."
Sedamnaest godina traženja pravde rezultiralo je najnovijim oprečnim presudama Općinskog suda u Splitu. Po jednoj, Ministarstvo oružanih snaga Republike Hrvatske ne može dokazati da oni nemaju pravo na stan, a po drugoj, Sud odbija tužbu Nikolovskih zbog ometanja posjeda i njihovo traženje da se isele nelegalni stanari.
Semina Lončar sa Verom i Borom Nikolovskim, Foto: Goran Vežić
S ovim slučajem se posebno bavi Semina Lončar, predsjednica Centra za razvoj demokracije:
"Centra za razvoj demokracije je već u nekoliko navrata zatražio od Državnog odvjetništva i od Sabora da provede postupak revizije za 25.000 preuda, koje su u diskriminirajućim sudskim postupcima otkazali stanarska prava za 25.000 obitelji."
A dok se to ne dogodi, Vera Nikolovski, dok nabraja gdje je sve živjela posljednje skoro dvije decenije privremenog života, može gorko pjevušiti veliki hit svoje kćerke Ljiljane - Put putujem:
"Prvo smo živjeli u Skopju. Onda smo otišli kod moje rodice u Beograd. Opet smo se vratili u Skopje. Pa smo išli u Ameriku. Pa smo iz Amerike otišli u Makedoniju na selo, 100 kilometara od albanske granice, kod Struge. To je bila neka stara svekrvina kuća, koju dijele tri brata. Jedno vrijeme odemo opet u Beograd, pa se vratim u Makedoniju. To su te relacije. Taj smještaj što smo dobili u Beogradu je užas. To je kolektivni smještaj. To nije za živjeti."
Danas 73-godišnji Boro Nikolovski, bio je u zastavnik u JRM. No, nije zato ostao bez stana. Godine 1991. je radio za Hrvatsku vojsku:
"Ne znam da li je dobro da Vam kažem, ja sam radio za Hrvatsku vojsku."
Nesreća dolazi kasnije, kad krajem 1992. godine odlazi, zajedno sa suprugom Verom, u Makedoniju, u posjet umirućem bratu. Ušli su mu u stan, i ne samo to:
"Oni koji su ušli u moj stan, preko telefona su mi prijetili da će mi mojim pištoljem probiti mozak ako dođem, da će mi rasturiti mozak. Pištolj sam ostavio kod kuće."
Kasnije je Boro Nikolovski bio pretučen pred pragom svoga stana. Slučaj Nikolovski je došao na sud, ali oni su imali još i manje sreće nego tisuće drugih - predmet je došao u ruke sutkinji, čiji rođak se uselio u njihov stan:
"A oni me tuže da šest mjeseci nisam bio u stanu, a od tih prvih šest mjeseci ja sam bio 101 dan u Splitu."
Boro i Vera Nikolovski su živjeli kod prijatelja, bezuspješno nastojeći da se vrate u svoj stan. Kroz to vrijeme, četvero stanara se promijenilo u njemu. I uspomene porodice Nikolovski, posebno njihove kćeri Ljiljane, bivše pjevačice grupe Magazin, letjele su kroz prozor.
"Znam da su se četiri stanara izmijenjala i da je sve opljačkano i otišlo. Čak i Ljiljanine slike i Zlatne ploče. Bilo ih je 20 i nešto. Sudski je to sve evidentirano. Bacali su to preko balkona, lomili, sve je to odneseno."
Nikolovski nisu imali kud. Njihov sin je bio u Nizozemskoj, kći u Americi, a oni su otišli u Skopje. Da su drugačiji ljudi, svjedoči nam Vera Nikolovski, mogli su se skrasiti u stanu pilota koji je otišao u Hrvatsku:
"Onda smo mi rekli - Ne, hvala. Taj stan morate vratiti tom čovjeku, kao što su ga i vratili. Mi hoćemo naš stan, a taj stan pripada čovjeku koji je otišao i koji će se vratiti u Skopje. I odbili smo. Mislim da smo pošteno postupili. Ne bih mogla spavati u tuđem stanu."
Danas Nikolovski imaju nekakav smještaj u Beogradu:
"Nije to nužni smještaj, to je kolektivni smještaj. Tu živi 150 obitelji. Tu je zajedničko WC i kupatilo na 10 soba, to je strašno. Mi tu ne možemo živjeti. Mi bježimo odatle. Odemo u Makedoniju, dođem kod sina u Cavtat, idemo u Ameriku, dođem kod prijatelja."
Sedamnaest godina traženja pravde rezultiralo je najnovijim oprečnim presudama Općinskog suda u Splitu. Po jednoj, Ministarstvo oružanih snaga Republike Hrvatske ne može dokazati da oni nemaju pravo na stan, a po drugoj, Sud odbija tužbu Nikolovskih zbog ometanja posjeda i njihovo traženje da se isele nelegalni stanari.
S ovim slučajem se posebno bavi Semina Lončar, predsjednica Centra za razvoj demokracije:
"Centra za razvoj demokracije je već u nekoliko navrata zatražio od Državnog odvjetništva i od Sabora da provede postupak revizije za 25.000 preuda, koje su u diskriminirajućim sudskim postupcima otkazali stanarska prava za 25.000 obitelji."
A dok se to ne dogodi, Vera Nikolovski, dok nabraja gdje je sve živjela posljednje skoro dvije decenije privremenog života, može gorko pjevušiti veliki hit svoje kćerke Ljiljane - Put putujem:
"Prvo smo živjeli u Skopju. Onda smo otišli kod moje rodice u Beograd. Opet smo se vratili u Skopje. Pa smo išli u Ameriku. Pa smo iz Amerike otišli u Makedoniju na selo, 100 kilometara od albanske granice, kod Struge. To je bila neka stara svekrvina kuća, koju dijele tri brata. Jedno vrijeme odemo opet u Beograd, pa se vratim u Makedoniju. To su te relacije. Taj smještaj što smo dobili u Beogradu je užas. To je kolektivni smještaj. To nije za živjeti."
