Dostupni linkovi

Nestabilan Mali prijetnja za širi region


Dolazak vojnika u Bamako, glavni grad Malija 18. avgusta 2020.

Državni udar u Maliju, nekada hvaljenom kao uzorom demokratije na zapadu Afrike, ali sada suočenom s ekonomskom krizom, korupcijom i pobunom islamista, mogao bi povećati nestabilnost i lošu sigurnosnu situaciju u regiji, koja se protivi neustavnoj promjeni vlasti, pišu svjetski mediji.

Kraj sedmogodišnje vladavine

Predsjednik Malija najavio je ostavku govoreći na državnoj televiziji rano u srijedu (19. avgust) samo nekoliko sati nakon što su pobunjeni vojnici upali u glavni grad i odveli ga u pritvor, piše Vašington post (The Washington Post) ističući kako je to označilo kraj sedmogodišnje vladavine Ibrahima Bubakara Kejte (Boubacar Keita) zapadnoafričkom zemljom koja se borila s pobunom islamista, ekonomskom krizom i pandemijom izazvanom korona virusum.

List dodaje kako je u utorak, 18. avgusta, glavnim gradom Bamakom vladao haos - vojnici su zabarikadirali ceste, opkolili državnu televiziju i ispaljivali metke u zrak. Osim predsjednika uhapšen je i premijer Bubu Sise (Boubou Cisse) koji je neposredno pred privođenje "opravdao razloge" gnjeva svojih zemljaka i pozvao vojnike na razgovor.

Ovim događajima, dodaje list, prethodili su višesedmični protesti hiljada demonstranata na ulicama Bamaka, koji su optuživali Kejta za korupciju, lažiranje parlamentarnih rezultata u aprilu kao i za lošu strategiju u borbi protiv militantnih grupa lojalnih Al-Kaidi i "Islamskoj državi".

Militanti su se pojavili prije osam godina na sjeveru zemlje i od tada su se proširili preko granice u Burkina Faso i Niger. Broj smrtnih slučajeva od terorizma u tri zemlje povećao se pet puta od 2016. godine, premašivši 4.000 u 2019. godini, dok je prema podacima nevladinih organizacija broj ubijenih u ovoj godini znatno veći.

Također, naglašava Vašington post, pandemija je dodatno povećavala gnjev ljudi nakon što su državne mjere ograničenja ostavile mnoge ljude bez posla. Podaci Svjetske banke ukazuju da 43 odsto stanovnika Malija živi s manje od 1,90 dolara dnevno.

Hiljadu zasebnih napada

Svježa nestabilnost u Maliju posljednji je znak pogoršanja sigurnosne situacije na većem dijelu Sahela, sušnom geografskom pojasu koji se proteže duž Afrike južno od Sahare, ukazuje Volstrit žurnal (The Wall Street Journal).

Sigurnosni problemi u Maliju pojačali su se tokom protekle decenije i sada je u zemlji oko 15.000 stranih trupa koje su razmjestile Francuska i multinacionalne snage Ujedinjenih naroda.

Kada se sigurnosna situacija u Maliju 2012. pogoršala, Francuska je, uz obavještajnu i logističku podršku Sjedinjenih Država, intervenisala u namjeri da odvrati militante. Francuske snage su 2013. godine zbacile džihadiste koji su zauzeli sjever Malija. No, militanti su se pregrupisali i proširili koristeći sukobe među zajednicama kako bi regrutovali i proširili svoj uticaj u centralni dio zemlje.

Sada se, dodaje Volstrit žurnal, dio militantnih frakcija koje djeluju u Maliju u velikoj mjeri može podijeliti na dvije: one koje su bile u savezu s Al-Kaidom koja uključuje Oslobodilački front Macina i oni koji se bore pod zastavom tzv. Islamske države u Velikoj Sahari.

U posljednjih godinu dana nasilje džihadista se gomilalo i prema podacima koje je prikupio Afrički centar za strateške studije pri Pentagonu, zabilježeno je gotovo 1.000 zasebnih napada u Maliju, Nigeru i Burkini Faso.

Slavlje na ulicama

Stotine demonstranata izašli su na ulice kako bi proslavili hapšenje i odlazak predsjednika koji je kritikovan za kolaps ekonomije i pogoršanje sigurnosne situacije u sjevernim i centralnim dijelovima Malija gdje je pobuna islamista destablizovala veći dio regije, ističe Forin polisi (The Foregin Policy).

Veće javno nezadovoljstvo počelo je na proljeće nakon što je vlada provela parlamentarne izbore uprkos opasnostima koje je predstavljala pandemija COVID-19. Vladajuća stranka predsjednika Kejte na kraju je osvojila dodatnih 10 mjesta na glasanju koje je bilo praćeno tvrdnjama o prevari i nepravilnostima.

Tokom predizborne kampanje je uočeno i hapšenje i nestanak glavnog opozicionog lidera Sumaila Sisea (Soumail Cisse), dodaje Forin polisi.

Koalicija "M5-RFP", grupa sastavljena od istaknutih vjerskih i političkih vođa koja je pomogla u organizovanju i poticanju antivladinih protesta, ponudila je svoju podršku pobunjeničkim vojnicima. Glasnogovornik koalicije rekao je da pobuna "nije vojni puč, već narodna pobuna".

Bez podrške regije

Predsjednik Malija saopštio je da podnosi ostavku kako bi izbjegao "krvoproliće" nakon što je zadržan u vojnom udaru, čije su se vođe založile za nove izbore kako bi riješili političku krizu u krhkoj zapadnoafričkoj državi, ukazuje agencija Frans pres (Agence France-Presse).

Nekoliko sati nakon što je Kejta saopštio da raspušta vladu i skupštinu i podnosi ostavku, na televiziji su se pojavile vođe državnog udara s najavom političke tranzicije i novih izbora u "razumnom roku". Zamjenik glavnog stožera vazdušnih snaga Malijaa Ismael Vage (Wague) rekao je da su on i njegove kolege "odlučili preuzeti odgovornost pred ljudima i pred istorijom".

Drama se poklopila s planovima opozicije za nastavak protesta protiv Kejte. Pokret "Peti juni", nazvan po datumu prvog protesta, usmjerio je ljutnju javnosti protiv vođe koji se suočavao sa sve oštrijim zahtjevima za ostavku. No, dodaje AFP, opoziciona kampanja pala je u krizu prošlog mjeseca kada je tokom nemira izazvanih demonstracijama 11 ljudi ubijeno.

Nakon državnog udara u utorak, zemlje regije izrazile su protivljenje bilo kakavim neustavnim promjenama vlasti. Ekonomska zajednica zapadnoafričkih država (ECOWAS) najavila je suspenziju Malija u upravnim tijelima tog 15 - članog bloka. Također je obećala da će zatvoriti kopnenu i vazdušnu granicu prema Maliju te poduzeti sankcije protiv "svih pučista, njihovih partnera i saradnika".

Generalni sekretar UN-a Antonio Gutereš (Guterres) zatražio je "trenutno i bezuvjetno puštanje" Kejte i Sisea, dok su Sjedinjene Države i Francuska objavile zasebne izjave zabrinutosti zbog preokreta događaja kao i protivljenje promjeni režima. U srijedu, naglašava AFP, nije bilo jasno je li Kejta još uvijek u pritvoru u bazi Kati, koja je igrom sudbine bila mjesto puča i 2012., nakon koje je on došao na vlast.

Nekada model demokratije u regiji

Pritvor je bio dramatična promjena sreće za Kejtu, koji je sedam godina ranije pobijedio na prvim demokratskim izborima nakon državnog udara u Maliju s pobjedom s više od 77 odsto glasova, ističe Asošiejtid pres (The Associated Press) dodajući kako je zemlja dugo primala pohvale kao model demokratije u regiji.

Politički pad Kejte u potpunosti se poklapa s padom njegovog prethodnika: Amadu Tomani Ture (Amadou Toumani Toure) bio je prisiljen da ode iz predsjedništva 2012. godine nakon niza vojnih poraza u napadima koje su izvodili separatistički pobunjenici Tuarege. Ovog puta, dodaje agencija, vojska Malija se ponekad činila nemoćnom da zaustavi ekstremiste povezane s Al-Kaidom i "Islamskom državom".

Pobuna 2012. je izbila u vojnom logoru Kati, kada su vojnici predvođeni kapetanom Amaduom Haja Sanogom (Amadou Haya Sanogo) uzeli oružje i krenuli ka sjedištu vlade. Kasnije je, dodaje AP, Sanogo bio prisiljen predati vlast civilnoj prelaznoj vladi, koja je tada organizovala izbore na kojima je Kejta pobijedio.

Politički preokreti odvijali su se mjesecima nakon spornih parlamentarnih izbora u aprilu i kritika vladinog rukovođenja protiv islamskih ekstremista na sjeveru. Vlada predsjednika Kejta uživala je široku podršku Francuske i drugih zapadnih saveznika i vjerovalo se da ima veliku podršku među visokim vojnim zvaničnicima, podvlačeći jaz između vojnog vodstva i nižerangiranih vojnika.

Geopolitičke implikacije

Nestabilnost u Maliju mogla bi se proširiti i izvan granica te zemlje čiji strateški položaj ima geopolitičke implikacije na zapadnu Afriku, Sahel, širi arapski svijet, Evropsku uniju i Sjedinjene Države, ocjenjuje Njujork tajms (The New York Times).

U godinama nakon nezavisnosti od Francuske 1960. godine, Mali se smatrao demokratskim uzorom u regiji. Međutim, državni udar 2012. dijelom je posljedica Arapskog proljeća, što također podcrtava položaj Malija koji povezuje sjevernu Afriku s ostatkom kontinenta.

Nakon pada pukovnika Muamera el Gadafija (Muammar el Qadafi) u Libiji 2011. godine, stotine teško naoružanih malijskih pobunjenika koji su se borili za libijskog vođu vratili su se kući i napali sjeverne gradove, stvorivši haos koji je prethodio vojnom udaru. Francuska je i dalje duboko uključena u poslove Malija i za francuske snage koje se bore protiv islamista u regiji.

Mali je dio onoga što neki nazivaju francuskim "vječnim ratom" u Sahelu, području ogromnom podsaharskom području koje se proteže od Senegala do Sudana. U Maliju je, navodi Njujork tajms, smješteno oko 5.000 vojnika francuskih vojnika, kao i sofisticirane vazdušne snage, uključujući dronove.

Sjedinjene Države su također značajno prisutne u Sahelu, gdje boravi oko 1.400 američkih vojnika, uključujući trupe specijalnih operacija, te dvije baze za dronove u Nigeru. U borbi protiv prijetnje, Stejt department je u posljednje dvije godine pružio 323 miliona dolara u obuci i drugoj sigurnosnoj pomoći takozvanim zemljama G5 Sahel - Maliju, Burkini Faso, Nigeru, Čadu i Mauritaniji.

XS
SM
MD
LG