Broj mladih u političkom životu BiH, posljednjih se godina povećava, no ocjena je da ih je nedovoljno na odgovornim funkcijama ili uopšte u politici. Tek 10% mladih bavi se politikom, a generalno mišljenje je da se ti mladi političari vode više ličnim interesima, a manje idealima. Ostali su apatični i nezainteresovani jer smatraju da kroz političko djelovanje ne mogu promjeniti postojeće stanje u bosansko-hercegovačkom društvu.
Veliki broj mladih u Bosni i Hercegovini na pomen politike odmahuju rukom. Ne vjeruju da mogu promijeniti postojeće stanje, ali ni da mogu dobiti šansu za političkim djelovanjem:
No, tako ne misli mladi političar Igor Kamočaji. On ove godine obilježava punoljetstvo političkog djelovanja. Sa nepunih osamnaest godina postao je član Socijaldemokratske partije, a i danas vjeruje u ideologiju ove stranke. Prije trinaest godina počeo je kao vjećnik u sarajevskoj opštini Centar. Donedavno je bio zamjenik gradonačelnika, a na posljednjem izboru za gradonačelnika Sarajeva, bio je SDP-ov kandidat:
„Apsolutno sam svjestan da jedan broj mladih ljudi, put kroz politiku je shvatio kao put za rješavanje svojih egzistencijalnih pitanja. Ova teza jeste negdje prihvatljiva, ali sam i svjestan da jedan broj onih upornih, sa idejom, kreativnošću, pametnih kako kažu kod nas, su zgađeni politikom, strankama i političkim partijama jer se stavlja primat podobnim a ne sposobnim. Ja sam odabrao put da radim protiv ovog drugog načina mišljenja. Kroz lokalni nivo sam naučio kako funkcioniše sistem, a to se ne može naučiti sjedeći kući u fotelji, gledajući televiziju ili kako kod nas u Sarajevu kažu – iz kafanske bašte.”
Nikola Baštinac (32), kadar Saveza nezavisnih socijaldemokrata, narodni je poslanik. Politikom se počeo baviti vrlo mlad i kako kaže, za njega je to bio sasvim logičan izbor jer se članovi njegove porodice već generacijama bave politikom. Radio je u civilnom sektoru, a nakon toga bio je politički aktivan na lokalnom nivou. Na lokalnim izborima 2004. godine u opštini Laktaši dobio je veliki broj glasova, zbog čega je na stranačkoj listi bio odmah iza predsjednika SNSD-a, Milorada Dodika:
„Ja sam ušao u SNSD zato što sam u tom trenutku video tu političku stranku kao opciju koja podržava moje ideale. Da se borimo za neko normalno društvo, da stvaramo društvo koje će biti veća srednja klasa, moderno društvo. A što se tiče motivacije mladih, mislim da su mnogo manje zainteresovani nego moja generacija. Mi smo ulazili zbog ideala, ulazili smo da mijenjamo svijet. Mijenjali smo ga, mijenjao je on nas. Bojim se da sada mnogi mladi ulaze u polutku da bi ostvarili lične interese.”
Sa manje političkog iskustva, ali sa sličnim žarom, Mirza Ustamujić, poslanik Saveza za bolju budućnost u Federalnom parlamentu, želio je mijenjati postojeće stanje u bosansko-hercegovačkom društvu. Politikom se, kaže nije počeo baviti zbog privilegija, već zbog opšteg dobra:
„Ono što mogu potvrditi na svom primjeru jeste da sam na poslu, koji sam prije radio bio puno bolje plaćen i sa puno manje odgovornosti. Mogu reći da sam ja sve prošao i da u toj mjeri mogu zaista raditi na konkretnim prijedlozima i izmjenama zakona koji direktno utiču na sudbine mladih ili građana zemlje. Mlade ljude u Parlamentu doživljavaju kao simpatične, kad dođu, kada se bune. Međutim, nakon dvije i pol godine ljudi shvate da ti mladi imaju jako puno pametnih stvari da kažu i jako dobrih inicijativa. Onda krene uvažavanje. Ja odgovorno tvrdim da mladi ljudi mogu mijenjati BiH.”
Na prošlim izborima u BiH veliki broj mladih ljudi izašao je na izbore, čak gotovo 55 posto. Međutim, Muamer Logo, iz Institute za razvoj mladih KULT, kaže da je uključenost mladih u političke procese na niskom nivou, ni blizu evropskih i svjetskih trendova:
„Mladi nisu dovoljno zastupljeni u političkim foteljama koje donose odluke, a visok je procenat mladih koji izlaze na izbore. No, druga strana cijelog ovog problema jeste ta da mladi, kada glasaju, nažalost ne glasaju na pravi način, u kontekstu da svoje odluke ne baziraju na revizorskim izvještajima, praćenju politika i implementiraju predizbornih obećanja. Odluke nažalost vrlo često budu bazirane na savjetu roditelja po nekim višim interesima”, ocjenjuje Logo.
Veliki broj mladih u Bosni i Hercegovini na pomen politike odmahuju rukom. Ne vjeruju da mogu promijeniti postojeće stanje, ali ni da mogu dobiti šansu za političkim djelovanjem:
No, tako ne misli mladi političar Igor Kamočaji. On ove godine obilježava punoljetstvo političkog djelovanja. Sa nepunih osamnaest godina postao je član Socijaldemokratske partije, a i danas vjeruje u ideologiju ove stranke. Prije trinaest godina počeo je kao vjećnik u sarajevskoj opštini Centar. Donedavno je bio zamjenik gradonačelnika, a na posljednjem izboru za gradonačelnika Sarajeva, bio je SDP-ov kandidat:
„Apsolutno sam svjestan da jedan broj mladih ljudi, put kroz politiku je shvatio kao put za rješavanje svojih egzistencijalnih pitanja. Ova teza jeste negdje prihvatljiva, ali sam i svjestan da jedan broj onih upornih, sa idejom, kreativnošću, pametnih kako kažu kod nas, su zgađeni politikom, strankama i političkim partijama jer se stavlja primat podobnim a ne sposobnim. Ja sam odabrao put da radim protiv ovog drugog načina mišljenja. Kroz lokalni nivo sam naučio kako funkcioniše sistem, a to se ne može naučiti sjedeći kući u fotelji, gledajući televiziju ili kako kod nas u Sarajevu kažu – iz kafanske bašte.”
Nikola Baštinac (32), kadar Saveza nezavisnih socijaldemokrata, narodni je poslanik. Politikom se počeo baviti vrlo mlad i kako kaže, za njega je to bio sasvim logičan izbor jer se članovi njegove porodice već generacijama bave politikom. Radio je u civilnom sektoru, a nakon toga bio je politički aktivan na lokalnom nivou. Na lokalnim izborima 2004. godine u opštini Laktaši dobio je veliki broj glasova, zbog čega je na stranačkoj listi bio odmah iza predsjednika SNSD-a, Milorada Dodika:
„Ja sam ušao u SNSD zato što sam u tom trenutku video tu političku stranku kao opciju koja podržava moje ideale. Da se borimo za neko normalno društvo, da stvaramo društvo koje će biti veća srednja klasa, moderno društvo. A što se tiče motivacije mladih, mislim da su mnogo manje zainteresovani nego moja generacija. Mi smo ulazili zbog ideala, ulazili smo da mijenjamo svijet. Mijenjali smo ga, mijenjao je on nas. Bojim se da sada mnogi mladi ulaze u polutku da bi ostvarili lične interese.”
Sa manje političkog iskustva, ali sa sličnim žarom, Mirza Ustamujić, poslanik Saveza za bolju budućnost u Federalnom parlamentu, želio je mijenjati postojeće stanje u bosansko-hercegovačkom društvu. Politikom se, kaže nije počeo baviti zbog privilegija, već zbog opšteg dobra:
„Ono što mogu potvrditi na svom primjeru jeste da sam na poslu, koji sam prije radio bio puno bolje plaćen i sa puno manje odgovornosti. Mogu reći da sam ja sve prošao i da u toj mjeri mogu zaista raditi na konkretnim prijedlozima i izmjenama zakona koji direktno utiču na sudbine mladih ili građana zemlje. Mlade ljude u Parlamentu doživljavaju kao simpatične, kad dođu, kada se bune. Međutim, nakon dvije i pol godine ljudi shvate da ti mladi imaju jako puno pametnih stvari da kažu i jako dobrih inicijativa. Onda krene uvažavanje. Ja odgovorno tvrdim da mladi ljudi mogu mijenjati BiH.”
Na prošlim izborima u BiH veliki broj mladih ljudi izašao je na izbore, čak gotovo 55 posto. Međutim, Muamer Logo, iz Institute za razvoj mladih KULT, kaže da je uključenost mladih u političke procese na niskom nivou, ni blizu evropskih i svjetskih trendova:
„Mladi nisu dovoljno zastupljeni u političkim foteljama koje donose odluke, a visok je procenat mladih koji izlaze na izbore. No, druga strana cijelog ovog problema jeste ta da mladi, kada glasaju, nažalost ne glasaju na pravi način, u kontekstu da svoje odluke ne baziraju na revizorskim izvještajima, praćenju politika i implementiraju predizbornih obećanja. Odluke nažalost vrlo često budu bazirane na savjetu roditelja po nekim višim interesima”, ocjenjuje Logo.