Najdugovječniji japanski premijer Šinzo Abe tokom osam godina na vlasti unio je novu energiju u privredu zemlje eksperimentisanjem s radikalno novim ekonomskim politikama stvarajući funkcionalnije tržište, liberalizovao japansko društvo i uveo aktivniju odbrambenu i vanjsku politiku. Njegov prerani odlazak zbog bolesti mogao bi ugroziti interese SAD u Aziji, uključujući napore za suzbijanje kineske dominacije i ograničenja nuklearnog arsenala Sjeverne Koreje, pišu svjetski mediji.
Nacionalista otvoren ka promjenama
Iako s funkcije premijera odlazi ranije nego što je planirano, Šinzo Abe ima razloga da bude ponosan na svoje naslijeđe jer je u Japan donio nove ideje i energiju i njegov mandat je obilježila smjelost koju Japan treba nastaviti, ocjenjuje Fajnenšl tajms (The Financial Times) u svom uredničkom osvrtu.
Da su stvari išle po planu, Abe bi odstupio s mjesta premijera sljedeće godine - uživajući u sjaju uspješnih Olimpijskih igara u Tokiju i s oživljenom ekonomijom koja ostaje iza njega. Međutim, tok događaja promijenili su iscrpljujuća bolest zbog koje je napustio dužnost te pandemija izazvana korona virusom, koja je uticala na odgađanje Olimpijskih igara i izbrisala mnoga ekonomska postignuća japanskog premijera s najdužim stažom u poslijeratnoj japanskoj istoriji.
Za skoro osam godina koliko je bio na vlasti Abe je iskoristio priliku da centralizuje vlast i natjera opreznu japansku birokratsku državu da nakon decenija stagnacije, deflacije i sve većeg duga, eksperimentiše s radikalno novim ekonomskim politikama.
Iako program vlade, poznat kao "abekonomija”, nije postigao sve svoje ciljeve Japan je u vrijeme Abea bilježio ekonomski rast i veću zaposlenost dok dužničke krize nije bilo uprkos upozorenjima kritičara. Sa smanjenjem broja stanovnika u zemlji, premijer je shvatio potrebu za proširivanjem potencijalnog bazena radne snage - krećući se u pravcu pravljenja ugodnijeg radnog okruženja za žene i pitanja imigracije i dovođenja radnika sa strane.
Uprkos činjenici da Abe vuče korijene iz najkonzervativnijeg krila vladajuće Liberalno-demokratske stranke, ipak je potaknuo Japan prema liberalnijim društvenim stavovima, naglašava Fajnenšl tajms ističući kako je Abe bio dovoljno inteligentan da shvati da u današnjem Japanu nacionalista također mora biti otvoren za radikalne promjene.
Normalizacija tržišta
Osam godina premijera Abea obilježeno je njegovom reformističkom kampanjom kojom je Japan pretvorio u normalniju zemlju, ocjenjuje urednički tim Volstrit džurnala (The Wall Street Journal).
U zemlji je "abekonomija" bio pokušaj da se Japanci istrgnu iz ekonomske krize koja je počela 1990-ih s ciljem, ističe njujorški list, da se treća najveća svjetska ekonomija ponovo pretvori u funkcionalno tržište. Kroz program definisan kao "tri strelice" Abe se fokusirao na fiskalnu i monetarnu ekspanziju te reformu politike.
Zabilježio je važne pobjede poput revizije korporativnog upravljanja koja je stimulisala veća ulaganja i omogućila određena rješenja za složene, loše upravljane konglomerate. Glavna ekonomska ostavština Abea bit će politika lakog novca koju je pokrenuo guverner Banke Japana Haruhiko Kuroda. Ipak, određene porezne i regulatorne reforme ostaju nezavršene.
Abe se također bavio normalizacijom vanjske politike, ističe list dodajući da je izazov bio uvjeriti japansku javnost da prihvati veću regionalnu odgovornost u vojnim pitanjima uprkos istoriji zemlje. Uložio je u jačanje odbrambenih snaga te u produbljivanje japanskog saveza sa susjedima i saveznicima, poput Sjedinjenih Država i Australije.
Japanska vladajuća Liberalno-demokratska stranka odabrat će nasljednika Šinzo Abea pred kojim je još mnogo posla vezano za oživljavanje japanske ekonomije i pripremu zemlje i njenih glasača za aktivniju ulogu u svjetskim poslovima. No, ističe Volstrit džurnal, Abe ostavlja dobre temelje na kojima će njegov nasljednik moći dalje graditi.
Udarac Japanu i američkim interesima
Odlazak premijera Abea mogao bi nanijeti udarac američkim interesima u Aziji, uključujući napore za suzbijanje kineske dominacije i ograničenja nuklearnog arsenala Sjeverne Koreje, piše urednički tim Vašington posta (The Washington Post).
Abe je za vrijeme svog premijerskog mandata zaradio autoritet nepoznat većini njegovih prethodnika praveći pomak od japanskog poratnog pacifizma ka proaktivnijoj odbrani i asertivnoj vanjskoj politici. I više od većine američkih saveznika, ističe list, uspio je održati dobre odnose s američkim predsjednikom Donaldom Trampom (Trump).
Najznačajnije naslijeđe Abea možda je japansko prihvatanje snažnijeg odbrambenog položaja, koje će djelomično biti omogućeno donošenjem zakona kojim će vojne snage zemlje moći djelovati izvan nacionalnih granica.
Japan je, naglašava Vašington post, također razvio nove amfibijske snage i dosegao najveći broj borbenih aviona F-35 izvan Sjedinjenih Država, a nedavno su započele rasprave o tome treba li kupiti rakete koje bi se mogle koristiti za preventivne udare.
Nestabilna politika proizvela je sedam premijera u sedam godina prije nego što je Šinzo Abe 2012. preuzeo dužnost - a ko ga naslijedi, gotovo je sigurno da će biti slabiji, ocjenjuju urednici vašingtonskog lista. Iako se čini vjerovatnim da će nasljednik biti Abeov poslušnik, ne postoji garancija da će opstati odlučnost Tokija prema Sjevernoj Koreji i spremnost da se pridruži ostalim američkim saveznicima u suprotstavljanju Kini.
Zabrinjavajuća perspektiva
Uprkos padu popularnosti i ekonomskim poteškoćama, Abe je bio čvrst saveznik Sjedinjenim Državama gotovo deceniju i gubitak tog partnerstva u vrijeme zahuktavanja američko-kineske geopolitičke konkurencije zabrinjavajuća je perspektiva za Vašington, ocjenjuje u rubrici ‘Argument’ časopisa Forin polisi (The Foregin Policy), Majkl Oslin (Michael Auslin) istraživač s Univerziteta Stanford.
Iako nije revidirao ustav kako je obećao niti je u potpunosti sproveo ekonomske reforme, te uprkos zaostajanju Japana u digitalnim finansijama, G5 mrežama i sajber sigurnosti, nema sumnje da je Abe bio jedan od najučinkovitijih azijskih lidera.
Japan ima daleko veći međunarodni profil i igra veću ulogu u Aziji i inostranstvu danas nego prije njegovog povratka na vlast 2012., ističe Oslin u Forin polisiju, napominjući da je ista bolest zbog koje je sada podnio ostavku - hronični ulcerozni kolitis - bila uzrok okončanja Abeovog prvog premijerskog mandata 2007. godine.
Pozadina svih Abeovih politika je, ukazuje Oslin, uspon Kine koja je bila najveći japanski ekonomski partner ali i najjasnija prijetnja njenim nacionalnim interesima. Ipak, u srži Abeove vanjske politike bilo je savezništvo sa Sjedinjenim Državama. Njegov pristup i bliska veza s Trampom osmišljena je djelom kako bi se suprotstavio Kini, a dijelom kako bi osigurao da će Vašington i dalje pomagati u zaštiti Japana od Sjeverne Koreje.
Što se tiče Abeovog nasljednika, i Peking i Pjongjang navijat će za onu vrstu bezličnih vođa koji su mu prethodili a posebno za onoga koji neće imati tako blizak odnos s američkim predsjednikom. Možda neće proći dugo vremena prije nego što će za Abeom žaliti kako u Japanu tako i njegovi saveznici u inostranstvu, zaključuje Oslin u rubrici Argument Forin polisija.