Regionalni centar za jednakost spolova, sa sjedištem u Zagrebu, nastao je iz Radne grupe pri Paktu stabilnosti, održanom u Sarajevu 1999. godine, kao rezultat traženja i zahtjeva koje su žene iz 150 nevladinih organizacija, vladinih i parlamentarnih predstavnica i političkih aktivistkinja iz cijele jugoistočne Evrope potpisale i uputile učesnicima i osnivačima Pakta stabilnosti.
Potpisnice ovog Apela pozvale su na omogućavanje pune participacije žena u procesu prosperitetnog razvoja u čitavoj regiji. Države koje čine Regionalni centar su: Albanija, BiH, Bugarska, Hrvatska, Srbija, Crna Gora, Makedonija, Grčka, Mađarska, Rumunija, Moldavija i Slovenija. O tome za RSE govori direktorica Regionalnog centra za jednakost spolova, Mary Ann Rukavina Cipetić.
Rukavina Cipetić: Izdvojila bih svakako da smo kroz ove godine obučavali sigurno na desetke tisuća političarki diljem jugoistočne Evrope, koristeći model „Žene to mogu“, a i ovaj drugi, dopunjen vještinama i znanjem kako da postanu uspješne i kako mogu opstati upolitici. Također smo radili i sa političkim strankama, jer raditi samo sa ženama nije dovoljno. Ako hoćete neku promjenu, mora se sama struktura promijeniti. Pomogli smo u većini država jugoistočne Evrope da dobiju nekakav model ili mehanizam za kvote žena u izbornom zakonodavstvu ili u nekom drugom obliku. Koristili smo zapravo bosanskohercegovačko iskustvo, a kasnije kosovsko, što smo proširili na gotovo sve zemlje jugoistočne Evrope.
Izdvojila bih i ovo nešto svježije iskustvo – socijalni dijalog u tri države jugoistočne Evrope – Crna Gora, Srbija i BiH – gdje taj mehanizam socijalnog dijaloga, tako važnog i ključnog za zdravo društvo i razvoj svake države, jednostavno ne funkcionira najbolje. Koristeći principe jednakosti spolova sastali smo sve aktere socijalnog dijaloga; u slučaju BiH formirali smo čak i ad hoc tijelo koje se bavi tim pitanjem i koje je uticalo na ekonomsko planiranje u BiH u pozitivnom smislu. Najsvježije nam je rad u predizbornoj kampanji u BiH za veći izlazak žena, veće i svjesnije sudjelovanje žena u političkom životu. Nadamo se da će se to pokazati pozitivnim u smislu većeg broja žena u zakonodavnim tijelima, ali i u izvršnoj vlasti, što nam je jako važno.
Problem je primjena
Rukavina Cipetić: Velike su razlike, ali ono što se može reći – sigurno je u ovom procesu približavanja EU većina zemalja promijenila i značajno poboljšala svoje zakonodavstvo. Evo, zadnja država koja nije imala zakon o ravnopravnosti spolova bila je Srbija, i lani je to uradila. BiH to već godinama ima i aktivno radi na tome. Sada bih se usudila reći da nije toliki problem u zakonodavstvu – sad je stvar u primjeni, strategiji, konkretnim akcijama i konkretnim sredstvima za provedbu tih zakona. Evo, moram skrenuti pažnju da je u Federaciji BiH, nažalost, prošle godine ukinut lot za žensko poduzetništvo, u jednoj ekonomskoj krizi kad je vrlo važno podržavati svaki mogući faktor koji može da pokrene nove poslove, nova radna mjesta. To je jedan vrlo loš znak, ali, nažalost, možemo to vidjeti i u nekim drugim državama, gdje se moramo stalno boriti za konkretnu primjenu onog što je već zakonima ili politikom usvojeno.
Rukavina Cipetić: Ti mehanizmi za ravnopravnost spolova su različiti i općenito bih rekla da su u većini zemalja preslabi – i budžetski i što se tiče ljudskih resursa. Često to ovisi o jednoj ili dvije osobe koje bi trebale utjecati na politiku, a znamo da je ravnopravnost spolova moguća jedino ako se sveobuhvatno radi – i na politici zapošljavanja, i na porodiljskoj politici, zdravstvenoj itd. Nismo zadovoljni u smislu često premale ekipiranosti, ali postoje jako dobra iskustva, čak bih rekla revolucionarna iskustva – neki su mehanizmi doista postali pokretači nekih procesa. Suradnja sa civilnim društvom – to je možda jedan od najotvorenihih punktova u svakoj vladi. Imamo iskustvo da su shvatili vrlo proaktivno svoj posao, i želimo da budu još bolje ekipirani i da dobiju još više sredstava da bi mogli adekvatno raditi.
Rukavina Cipetić: Evropske integracije vidimo kao veliku priliku da se sva evropska pozitivna iskustva i vrlo konkretne mjere i politike koje postoje u Evropi i koje su doista na zavidnoj razini – kad bi se sve to primijenilo u našem približavanju EU, bilo bi stvarno idealno. Ali, znamo da ni u zemljama Evropske unije nije sve idealno, niti sa ženskim sudjelovanjem u političkom životu, ni po pitanju nasilja nad ženama i drugim aspektima. I sama EU ima puno toga što treba raditi. Imamo problem što u prenošenju iskustva iz Evropske unije nekad se gubi taj element ravnopravnosti, kao da više nije toliko prioritetan koliko bi trebao biti, tako da je posao našeg Regionalnog centra, između ostalog, da budemo često nekakav most između iskustava zemalja EU i zemalja regije jugoistočne Evrope, kako bismo osigurali da se taj element ne zagubi u toj gužvi i žurbi da se usvoji i da se mijenja sve što se mora.
*****
Svi prilozi iz ovosedmičnog programa Na vratima Evrope:
BiH i NATO: Izbori su donijeli novu političku priliku
Dekontaminacija medijskog prostora
U BiH nema političkog konsezusa o evropekom putu
*****
Program Na vratima Evrope - svake nedjelje od 15 sati samo u našem radijskom programu i na internet stranici. (Autor programa: Gordana Sandić-Hadžihasanović)
Potpisnice ovog Apela pozvale su na omogućavanje pune participacije žena u procesu prosperitetnog razvoja u čitavoj regiji. Države koje čine Regionalni centar su: Albanija, BiH, Bugarska, Hrvatska, Srbija, Crna Gora, Makedonija, Grčka, Mađarska, Rumunija, Moldavija i Slovenija. O tome za RSE govori direktorica Regionalnog centra za jednakost spolova, Mary Ann Rukavina Cipetić.
RSE: Možete li izdvojiti najznačanije projekte koje ste poduzeli za jačanje jednakopravnosti žena?
Rukavina Cipetić: Izdvojila bih svakako da smo kroz ove godine obučavali sigurno na desetke tisuća političarki diljem jugoistočne Evrope, koristeći model „Žene to mogu“, a i ovaj drugi, dopunjen vještinama i znanjem kako da postanu uspješne i kako mogu opstati u
Socijalni dijalog u tri države jugoistočne Evrope – Crna Gora, Srbija i BiH, važan za zdravo društvo i razvoj svake države, jednostavno ne funkcionira najbolje.
Izdvojila bih i ovo nešto svježije iskustvo – socijalni dijalog u tri države jugoistočne Evrope – Crna Gora, Srbija i BiH – gdje taj mehanizam socijalnog dijaloga, tako važnog i ključnog za zdravo društvo i razvoj svake države, jednostavno ne funkcionira najbolje. Koristeći principe jednakosti spolova sastali smo sve aktere socijalnog dijaloga; u slučaju BiH formirali smo čak i ad hoc tijelo koje se bavi tim pitanjem i koje je uticalo na ekonomsko planiranje u BiH u pozitivnom smislu. Najsvježije nam je rad u predizbornoj kampanji u BiH za veći izlazak žena, veće i svjesnije sudjelovanje žena u političkom životu. Nadamo se da će se to pokazati pozitivnim u smislu većeg broja žena u zakonodavnim tijelima, ali i u izvršnoj vlasti, što nam je jako važno.
Problem je primjena
RSE: Kakva je situacijama u zemljama regije – da li sve imaju zakone koji „idu na ruku“ ženama, uključujući zakon o ravnopravnosti spolova?
Rukavina Cipetić: Velike su razlike, ali ono što se može reći – sigurno je u ovom procesu približavanja EU većina zemalja promijenila i značajno poboljšala svoje zakonodavstvo. Evo, zadnja država koja nije imala zakon o ravnopravnosti spolova bila je Srbija, i lani je to uradila. BiH to već godinama ima i aktivno radi na tome. Sada bih se usudila reći da nije toliki problem u zakonodavstvu – sad je stvar u primjeni, strategiji, konkretnim akcijama i konkretnim sredstvima za provedbu tih zakona. Evo, moram skrenuti pažnju da je u Federaciji BiH, nažalost, prošle godine ukinut lot za žensko poduzetništvo, u jednoj ekonomskoj krizi kad je vrlo važno podržavati svaki mogući faktor koji može da pokrene nove poslove, nova radna mjesta. To je jedan vrlo loš znak, ali, nažalost, možemo to vidjeti i u nekim drugim državama, gdje se moramo stalno boriti za konkretnu primjenu onog što je već zakonima ili politikom usvojeno.
Mehanizmi za ravnopravnost spolova su različiti i općenito su u većini zemalja preslabi – i budžetski i što se tiče ljudskih resursa.
RSE: Kako ste zadovoljni radom agencija za ravnopravnost spolova kao najvažnijim mehanizmom za žensku jednakost u zemljama regije?
Rukavina Cipetić: Ti mehanizmi za ravnopravnost spolova su različiti i općenito bih rekla da su u većini zemalja preslabi – i budžetski i što se tiče ljudskih resursa. Često to ovisi o jednoj ili dvije osobe koje bi trebale utjecati na politiku, a znamo da je ravnopravnost spolova moguća jedino ako se sveobuhvatno radi – i na politici zapošljavanja, i na porodiljskoj politici, zdravstvenoj itd. Nismo zadovoljni u smislu često premale ekipiranosti, ali postoje jako dobra iskustva, čak bih rekla revolucionarna iskustva – neki su mehanizmi doista postali pokretači nekih procesa. Suradnja sa civilnim društvom – to je možda jedan od najotvorenihih punktova u svakoj vladi. Imamo iskustvo da su shvatili vrlo proaktivno svoj posao, i želimo da budu još bolje ekipirani i da dobiju još više sredstava da bi mogli adekvatno raditi.
RSE: Koliko evropske integracije mogu jačati ulogu žene i osiguravati joj pravo mjesto u društvu?
Rukavina Cipetić: Evropske integracije vidimo kao veliku priliku da se sva evropska pozitivna iskustva i vrlo konkretne mjere i politike koje postoje u Evropi i koje su doista na zavidnoj razini – kad bi se sve to primijenilo u našem približavanju EU, bilo bi stvarno idealno. Ali, znamo da ni u zemljama Evropske unije nije sve idealno, niti sa ženskim sudjelovanjem u političkom životu, ni po pitanju nasilja nad ženama i drugim aspektima. I sama EU ima puno toga što treba raditi. Imamo problem što u prenošenju iskustva iz Evropske unije nekad se gubi taj element ravnopravnosti, kao da više nije toliko prioritetan koliko bi trebao biti, tako da je posao našeg Regionalnog centra, između ostalog, da budemo često nekakav most između iskustava zemalja EU i zemalja regije jugoistočne Evrope, kako bismo osigurali da se taj element ne zagubi u toj gužvi i žurbi da se usvoji i da se mijenja sve što se mora.
*****
Svi prilozi iz ovosedmičnog programa Na vratima Evrope:
BiH i NATO: Izbori su donijeli novu političku priliku
Dekontaminacija medijskog prostora
U BiH nema političkog konsezusa o evropekom putu
*****
Program Na vratima Evrope - svake nedjelje od 15 sati samo u našem radijskom programu i na internet stranici. (Autor programa: Gordana Sandić-Hadžihasanović)
