Dostupni linkovi

BiH: Sprega političkih i vjerskih lidera


Bosna i Hercegovina

U Mostu razgovaramo o tome kolika je moć religije u Bosni i Hercegovini, a naši sagovornici su Hidajet Repovac, predsjednik Kruga 99 koji okuplja istaknute intelektualce Bosne i Hercegovine, i Branko Todorović, predsjednik Helsinškog odbora Republike Srpske.

Omer Karabeg: Koliki je danas uticaj religije u Bosni i Hercegovini?

U posljednih petnaestak godina religija je imala dominantnu ulogu u društvenom životu Bosne i Hercegovine. To je bilo vrijeme infiltracije religije u obrazovanje, nauku, kulturu, a naročito u politiku...

Hidajet Repovac: U posljednih petnaestak godina religija je imala dominantnu ulogu u društvenom životu Bosne i Hercegovine. To je bilo vrijeme infiltracije religije u obrazovanje, nauku, kulturu, a naročito u politiku. Mislim da se je preko religije u Bosnu i Hercegovinu uselila jedna prizemna, primitivna, palanačka svijest, kako bi rekao Rade Konstantinović, koja reguliše naš društveni i politički život i određuje mjeru našega viđenja svijeta. Srećom, u posljednje vrijeme ljudi, posebno oni mlađi, sve više uviđaju da su postali žrtve religijske instrumentalizacije i počinju da se distanciraju, ne od religije kao vjere, već od religije kao institucije. Mislim da će je oni vrlo brzo potisnuti na marginu društvenog života.

Religijski lideri redovno šalju poruke građanima kako oni vide ustavne promjene, kako bi trebalo urediti Bosnu i Hercegovinu i te poruke imaju jači uticaj od onih koje šalju političari...

Branko Todorović: Mislim da je uticaj religije ogroman. Pitanje je, međutim, da li je politika manipulisala religijom i tako je vulgarizovala ili religija ima dominantnu ulogu u kreiranje politike. No, bez obzira da li politika manipuliše religijom ili religija politikom činjenica je da se one u potpunosti prepliću i da ih je teško razdvojiti što je vrlo opasno i za jednonacionalne zemlje, a kamo li za multinacionalne kao što je Bosna i Hercegovina. Ta sprega je krvava zbivanja tokom rata u Bosni i Hercegovini učinila još tragičnijim.

U ovoj zemlji praktično imamo dvije vlasti - religijsku i političku. Religijski lideri redovno šalju poruke građanima kako oni vide ustavne promjene, kako bi trebalo urediti Bosnu i Hercegovinu i te poruke imaju jači uticaj od onih koje šalju političari. Slažem se, dakle, sa gospodinom Repovcem da religija ima dominantan uticaj, ali se ne bih mogao složiti sa njegovom ocjenom da se mladi danas pomalo distanciraju od manipaulacija koje dolaze iz religijskih krugova. Ne. Ja mislim da se dešava upravo suprotno, da religijski lideri indoktriniraju mlade i da su uspjeli da kod njih razviju osjećanje da je religija nešto što je primarno u određivanju njihovog identiteta, što je mnogo važnije i od siromaštva, i od nezaposlenosti, i od svakodnevnih teškoća sa kojima se susreću.

Hidajet Repovac: Kad sam rekao da se mladi distanciraju od religije mislio sam prije svega na urbane centre. Mislim da mladi ljudi u tim centrima sve više bježe od primitivnog, provincijskog i palanačkog duha i da se okreće ka vrijednostima građanskog, sekularnog društva. Bar ja imam takav dojam iz svakodnevnog kontata sa mladim svijetom.

Omer Karabeg: Gospodine Todoroviću, miješaju li se verski službenici u predizborne kampanje? Da li, recimo, otvoreno podržavaju pojedine stranke? Da li sveštenici i imami govore vjernicima za koga da glasaju?

Mislim da je široko rasprostranjena praksa u cijeloj Bosni i Hercegovini da se vjerski objekti i vjerski obredi koriste kao svojevrsna politička scena odakle se šalju vrlo jasne poruke građanima za koga treba glasati...

Branko Todorović: Svakako. Mislim da je široko rasprostranjena praksa u cijeloj Bosni i Hercegovini da se vjerski objekti i vjerski obredi koriste kao svojevrsna politička scena odakle se šalju vrlo jasne poruke građanima za koga treba glasati. I tu se opet vraćamo na onu uzajamnu povezanost, simbiozu između političkih partija, koje najčešće imaju i etnički predznak, i religijskih zajednica.

I jedni i drugi iz toga izvlače očiglednu korist. Religijskim lideri pomažu političarima da ostanu vlasti, a dobro znama kakve sve privilegije donosi vlast u Bosni i Hercegovini, a političari nakon pobjede na izborima obezbjeđuju religijskim zajednicama podršku kada je u pitanju izgradnja vjerskih objekata, uvođenje vjeronauke u škole, pa čak i u obdaništa i tako dalje.

Omer Karabeg: Gospodine Repovac, kakva su vaša saznanja, da li se vjerski službenici miješaju u predizborne kampanje?

Hidajet Repovac: Itekako se miješaju. Međutim, mislim da se radi o trećerazrednim političarima, ali i trećerazrednim vjerskim vođama, ljudima koji nemaju dovoljno obrazovanja za moderni svijet. Imaju ga za srednji vijek, ali ne i za moderni svijet.

Omer Karabeg: Ali oni su dominantni.

Moramo već jednom pokazati djeci da se u školi može učiti jedna historija, jedna geografija, jedna matematika, a ne tri kao do sada....

Hidajet Repovac: Da, nažalost, oni su dominantni, ali trenutno. Ja mislim da će morati da se desi neka smjena i to vrlo brzo. Bez te smjene nema nam građanskog, demokratskog puta. Mi ćemo kaskati u mjestu, upropastićemo mlade generacije, ova djeca neće ništa naučiti. Mi smo sada u prelomnoj fazi. Možda je ovo najdublja kriza od 1992. godine. Ali mora se udariti o dno da bi se odskočilo. Moramo odskočiti u sferi ideja, u sferi obrazovanja. Moramo već jednom pokazati djeci da se u školi može učiti jedna historija, jedna geografija, jedna matematika, a ne tri kao do sada.

Omer Karabeg: Kako se tri glavne religijske zajednice u Bosni i Hercegovini, islamska, katolička i pravoslavna, ponašaju u međunacionalnim sporovima u Bosni i Hercegovini?

Hidajet Repovac: Vrlo loše. Ako se dogovaraju predstavnici katoličke i islamske vjeroispovijesti, onda nisu prisutni pravoslavaci, Jevreji i ostali. Ako se dogovaraju druga dvojica, onda opet nema trećeg. Vi znate šta je bio uzrok one napetosti pred rat 1992. godine - upravo to što su dvojica vezivala zastave, a treći i četvrti su ostajali izvan toga.

Ako još uvijek postoje te vrste povezivanja i te vrste izdaje vlastitih naroda da bi ih se držalo u nacionalnim torovima, onda je to loše. A mislim da toga ima i da to rade upravo ovi vjerski službenici koje sam opisao kao poluobrazovan i provincijalni svijet.

Ima mnogo primjera da su predstavnici religijskih zajednica skupljali novac kako bi navodno pomogli optuženima za ratne zločine koji su izručeni Haškom tribunalu. To se nije radilo iz humanitarnih razloga jer nijednom od onih koji se nalaze u Hagu ne nedostaje novca, nego da bi se javno manifestovala solidarnost sa onima koji su optuženi za najteža krivična djela...

Branko Todorović: Mislim da bi bilo dobro kada bi vjerske zajednice djelovale kao faktor smirivanja, pomirenja, tolerancije i solidarnosti. Nažalost, vjerski lideri se često ponašaju poput političara i podstiču nepovjerenje, strah i netoleranciju. Kad izbiju sukobi među njihovim vjernicima oko izgradnje vjerskih objekata ili oko nečega drugog oni ne nastoje stišati strasti i riješiti problem nego još više podstiču konflikt nastojeći onu drugu stranu prikazati što crnjom i lošijom.

Ima mnogo primjera da su predstavnici religijskih zajednica skupljali novac kako bi navodno pomogli optuženima za ratne zločine koji su izručeni Haškom tribunalu. To se nije radilo iz humanitarnih razloga jer nijednom od onih koji se nalaze u Hagu ne nedostaje novca, nego da bi se javno manifestovala solidarnost sa onima koji su optuženi za najteža krivična djela.


Hidajet Repovac, predsjednik Kruga 99, Foto: www.alemnet.info

Hidajet Repovac: To je istina i mislim da je to vrlo loše, jer, ako se čelnici vjerskih zajednica solidarišu s tim ljudima, to znači da oni na neki način podržavaju i afirmiraju ratne zločince i ratne zločine. Međutim, takvo ponašanje vrlo često ne nailazi na odobravanje, čak ni među vjernicima.

Bez obzira koliko bila jaka indoktrinacija i bez obzira koliko su mladi još uvijek tome podložni, mislim da se oni postepeno okreću ka modernim vrijednostima.


Omer Karabeg:
Ali namjera za indoktrinacijom je očigledno vrlo jaka. Vidim da u Sarajevu postoji pokušaj da se vjeronauka uvede u dečije vrtiće, a da je to praktično omogućeno zakonom koji je izglasan u parlamentu.

Ja sam već nekoliko puta vrlo kritički govorio da je uvođenje vjeronauke u dječije vrtiće nonsens, da to mogu uraditi samo krajnji primitivci koji ne znaju šta rade, jer time zapravo truju nekoliko narednih generacija koje će živjeti na ovim prostorima...


Hidajet Repovac: Ja sam o tome već nekoliko puta vrlo kritički govorio i rekao sam da je to nonsens, da to mogu uraditi samo krajnji primitivci koji ne znaju šta rade, jer time zapravo truju nekoliko narednih generacija koje će živjeti na ovim prostorima. Ali nećemo im to dozvoliti.

Treba jednostavno reći: “E dalje ovako ne može“. Treba smijeniti sve one političare koji to odobravaju. Ne smijemo dozvoliti da takvi ljudi određuju sudbinu naše djece. Moramo podvući crtu i reći - ne. Inače, ako se prepustimo da nas nosi ova matica, nećemo nigdje stići.


Omer Karabeg:
Gospodine Todoroviću, da li u Republici Srpskoj postoji namjera da se vjeronauka uvede
u dječije vrtiće?

U praksi mnogih škola u Bosni i Hercegovini, naravno i u Republici Srpskoj, učenje o svojoj religiji se temelji na negiranju, nipodaštavanju i obezvijeđivanju drugih religija. Svoja se religija prikazuje kao nešto što je moralno, svijetlo, dobro, dok se o tuđoj vjeri govori kao o nečemu što je prljavo, nekulturno, sklono zločinu...


Branko Todorović: Ne znam da li je o tome bilo riječi. Mislim, međutim, da je sistem obrazovanja u Republici Srpskoj takav da vjerskim liderima nije ni potrebnmo da uvode vjeronauku u obdaništa da bi postigli svoje ciljeve. Imam troje djece koja idu u osnovnu školu tako da svakodnevno pratim kako se se učenici kroz vjeronauku usmjeravaju da afirmišu i „čuvaju“ isključivo svoju religiju, a odbacuju sve drugo.

U praksi mnogih škola u Bosni i Hercegovini, naravno i u Republici Srpskoj, učenje o svojoj religiji se temelji na negiranju, nipodaštavanju i obezvrijeđivanju drugih religija. Svoja se religija prikazuje kao nešto što pripada istoriji, tradiciji, civilizaciji, kulturi, nešto što je moralno, svijetlo, dobro, dok se o tuđoj vjeri govori kao o nečemu što je prljavo, nekulturno, sklono zločinu i što je krivo za sve nedaće koje nas prate.

Branko Todorović, predsjednik Helsinškog odbora Republike Srpske

Takva vrsta indoktrinacije očigledno neće donijeti ništa dobro mladim ljudima. Ona će ih duboko unesrećiti i duhovno osiromašiti, načiniti od njih netolerantne osobe, spremne da učine mnogo ružnije stvari nego što su to učinile naše generacije u posljednjem ratu. Duboko treba da nas zabrine činjenica da izrastaju nove generacije sa krajnje radikalnim, ekstremnim stavovima.

To su pokazale nedavne demonstracije učenika osnovnih i srednjih škola u Republici Srpskoj povodom događaja na Kosovu. Imao sam priliku da posmatram te demonstracije i bio sam svjedok zastrašujućeg ekstremizama. Ne mislim da je drugačija slika u Sarajevu ili Zenici, i tamo možete naći na stotine i hiljade isključivih i agresivnih mladih ljudi koji su rasli u vakumu vaspitanja i obrazovanja, u odsustva morala, u haosu u kome se naša zemlja našla.


Omer Karabeg:
Gospodine Repovac, koliko je vjerska indoktrinacija prisutna u srednjim školama u Federaciji Bosne i Hercegovine?


Hidajet Repovac:
Ne bih rekao da je omladina do te mjere zadojena talasom reafirmiranja religije po svaku cijenu, i to religije kao institucije, a ne kao uvjerenja. Mislim da to nije tako i bilo bi dobro da nije sve tako kako je rekao gospodin Todorović, jer se onda ne bismo imali čemu nadati. U tom slučaju ne bi nam preostalo ništa druge nego da se da se spakujemo i odemo sa ovih prostora. Ali ja nisam za to. Ja sam za to da ne dozvolimo da se takve stvari dešavaju pred našim očima.

Mislim da mora postojati snaga koja to može zaustaviti. Ovi sadašnji političari to ne mogu. Oni su van svake sumnje negativna mrlja u političkom, ekonomskom i duhovnom životu Bosne i Hercegovine, ali ja se nadam da oni nisu nepromjenjivi i da je ovaj sistem vrijednosti, koji su oni uspostavili i koji dominira, nije nepromjenjiv. Naprotiv, propadali su i mnogo bolji sistemi vrijednosti i mnogo bolje ideje. Ja mislim da će ove ovako skrojene i ograničene ideje vrlo brzo propasti.


Omer Karabeg:
U Bosni i Hercegovini se gradi sve više crkava i džamija. Da li državne vlasti učestvuju u finansiranju njihove izgradnje?

Bilo bi izvanredno kada bi vlasti u Republici Srpskoj davale novac za izgradnju džamija ili katoličkih crkava, koje su tokom rata porušene na području Republike Srpske. To se, međutim, ne dešava. Umjesto toga pomaže se izgradnja vjerskih objekata koji nikada nisu postojali...


Branko Todorović: Svakako. Mislim da je neupitno da se veliki dio novca koji vlasti u Bosni i Hercegovini prikupljaju kroz poreze, pogotovo od kada je uveden taj famozni PDV, vrlo često koristi da bi se gradili vjerski objekti ili da bi se kupilo zemljište za njihovu izgradnju. Očigledno je da postoje različite donacije sa različitih nivoa vlasti, počev od onih lokalnih do entitetskih, kojima se pomaže izgradnja vjerskih objekata.

Naravno, bilo bi izvanredno kada bi, recimo, vlasti u Republici Srpskoj davale novac za izgradnju džamija ili katoličkih crkava, koje su tokom rata porušene na području Republike Srpske, jer bi to bila jedna vrsta prihvatanja odgovornosti, suočavanje sa istinom, pružanje ruke pomirenja. To se, međutim, ne dešava. Umjesto toga pomaže se izgradnja vjerskih objekata koji nikada nisu postojali.

Ne postoji statistika koliko je takvih objekata izgrađeno, ali slobodno mogu reći da je u posljednjih desetak godina u Republici Srspkoj izgrađeno na stotine crkava. Njihovu izgradnju, kao što sam rekao, pomaže vlast, ali to čini na netransparentan, prikriven način.


Hidajet Repovac:
Ništa bolje nije ni u Federaciji, kolega Todoroviću. Ako nije gore, nije bolje. I ovdje se gradi na stotine vjerskih objekata, i to tamo gdje nikada nisu bili, niti ima potrebe za njima.


Omer Karabeg:
A da li vlast finansira njihovu izgradnju?

Ljudi ne znaju da se toliko novca daje za izgradnju vjerskih objekata, nego misle da smo mi toliko siromašni da ne možemo izgraditi nijednu ozbiljnu cestu, nijedan autoput, a pare se ustvari usmjeravaju u vjerske objekte...


Hidajet Repovac: Djelomično finansira, evo upravo ovako, skriveno, kao što je rekao kolega Todorović. Sredstva se odlijevaju za te svrhe na prikriven način. Ljudi ne znaju da se toliko novca daje za izgradnju vjerskih objekata, nego misle da smo mi toliko siromašni da ne možemo izgraditi nijednu ozbiljnu cestu, nijedan autoput, a pare se ustvari usmjeravaju u vjerske objekte.

Grade se nove džamije, a one koje bi trebalo popraviti ne popravljaju se, niti se održavaju institucije koje su od značaja za historiju religije. Novac se usmjerava u izgradnju vjerskoh objekata da bi se, valjda, pokazalo mladoj generaciji da je religija jedini put za prevladavanje teškoća i za opstanak na ovom prostoru, a ona je ustvari sunovrat.


Omer Karabeg:
Može li se reći da je religija danas i u ideološkom smislu i na razini svakodnevnog života zamijenila nekadašnju Komunističku partiju. Da li religijska legitimacija obezbijeđuje društvenu promociju kao što je to nekada obezbijeđivala partijska knjižica?

Vjerski službenici uživaju izuzetan respekt vlasti. Njihova neformalna moć je velika i ona seže tako daleko da oni kreiraju izborne liste, pomažu firmama da dobiju lukrativne poslove, utiču čak i na spoljnu politiku...


Branko Todorović: Pripadnost i istaknuta pozicija u religijskim zajednicama svakako da obezbijeđuje određene privilegije i veću mogućnost promocije. Vjerski službenici uživaju izuzetan respekt vlasti. Njihova neformalna moć je velika i ona seže tako daleko da oni kreiraju izborne liste, pomažu firmama da dobiju lukrativne poslove, utiču čak i na spoljnu politiku.

Moć vjerskih lidera se prećutno priznaje u javnosti, mada nije toliko vidljiva za nekoga ko dolazi sa strane, ali vjerujte da u mnogim sredinama riječ religijskog lidera ima veću težinu od riječi političkog lidera. Oni mogu da završe poslove i riješe probleme mnogo prije nego političari.

Što se tiče društene promocije, mislim da nju više obezbijeđuje partijska nego religijska pripadnost, jer danas biti član Stranke demokratske akcije ili Stranke za Bosnu i Hercegovinu otvara put do vrlo značajnih funkcija čak i na univerzitetu, možda i do rektorske titule...


Hidajet Repovac: Mislim da to mogu samo glavni eksponenti religijskih zajednica, a to je ipak šačica ljudi. Ne vjerujem da je njihova moć toliko daleko otišla da mogu da određuju ne samo našu unutrašnju nego i spoljnu politiku. Ja bih se iselio odavde kada bi to bilo tako.

A što se tiče društene promocije, mislim da nju više obezbijeđuje partijska nego religijska pripadnost, jer danas biti član Stranke demokratske akcije ili Stranke za Bosnu i Hercegovinu otvara put do vrlo značajnih funkcija čak i na univerzitetu, možda i do rektorske titule. A kada se partijskoj pripadanosti doda i religijska, onda je put do važnih pozicija u hijerarhiji još lakši.

Svi ovi koji su danas na glavnim mjestima na univerzitetu su ili iz jedne ili iz druge stranke, one su ih tamo dovele i, naravno, upravljaju njima i manipuliraju. A kada ti ljudi imaju i podršku religijskih lidera, onda je njihova pozicija još jača i nemoguće ih je skinuti sa tih mjesta.


Omer Karabeg:
I na kraju, kakva je vaša prognoza, da li će moć religije u Bosni i Hercegovini jačati ili će se njena uloga svesti na onu mjeru kakva je primjerana sekularnim državama u Evropi?


Branko Todorović:
Mislim da će moć religijskih zajednica u Bosni i Hercegovini u narednim godinama jačati u onoj mjeri u kojoj na političku i društvenu scenu bude dolazila mlada generacija koja je duboko indoktrinirana religijskom ideologijom. Mislim da ni ulazak Bosne i Hercegovine u evropske integracione tokove to neće promijeniti. Očekujem, dakle, dalju i još i snažniju ekspanziju religije u našoj zemlji.


Hidajet Repovac:
Ja mislim da će uticaj religije slabiti i da će Bosna i Hercegovina sve više poprimati dimenzije sekularne, građanske države, da će se i politika, i obrazovanje, i nauka i kultura odvojiti od religije, bez obzira na čemu insistirale vjerske vođe. To će biti neminovno ako želimo u Evropu. Desi li se supotno, možemo se oprostiti od Evrope.
  • 16x9 Image

    Omer Karabeg

    Novinar RSE od osnivanja Balkanskog servisa. Marta 1994. pokrenuo emisiju "Most" s namerom da uspostavlja ratom pokidane veze između ljudi sa prostora bivše Jugoslavije. Dobitnik je nagrade "Jug Grizelj" Nezavisnog udruženje novinara Srbije (NUNS) i nagrade "Erhard Busek" Medijske organizacije Jugoistočne Evrope (SEEMO).

XS
SM
MD
LG