Dostupni linkovi

Vanredna vijest

Dodik imitira Tadića


Boris Tadić i Milorad Dodik na Palama, septembar 2009
Tema najnovijeg Mosta Radija Slobodna Evropa bila je šta se može očekivati od oktobarskih izbora u Bosni i Hercegovini. Sagovornici su bili Šaćir Filandra, profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, i Ivan Šijaković, profesor sociologije na Univerzitetu u Banjaluci.

Razgovaralo se o tome da li će i ovoga puta u predizbornoj kampanji dominirati nacionalna retorika, kao što je to bilo do sada, zašto se Dodik kandidovao za funkciju predsednika Republike Srpske na kojoj će imati znatno manja ovlašćenja nego kad je bio premijer, kakve su šanse nedavno osnovanog Saveza za bolju budućnost, političke stranke novinskog tajkuna Fahrudina Radončića, o partnertsvu Milorada Dodika i Dragana Čovića, lidera bosanskohercegovačkog HDZ-a, da li će Sulejman Tihić na oktobarskim izborima biti “kažnjen” zbog svoje pomirljive retorike i toleratnog stava, o uticaju vjerskih lidera na opredjeljivanje birača, kao i o tome mogu li oktobarski izbori donijeti promjenu na bolje.

Omer Karabeg: Kako ocjenjujete početak predizborne kampanje? Da li vam se čini da će i ovog puta, kao i u ranijim predizbornim kampanjama, dominirati nacionalna retorika, priča o zaštiti nacionalnih interesa, da će se političari opet nadmetati u tome ko je veći borac za nacionalnu stvar?

Šaćir Filandra: Mislim da će dosadašnja praksa političke instrumentalizacije nacionalnog u predizborne svrhe ovoga puta dobrim
Filandra: Mislim da će dosadašnja praksa političke instrumentalizacije nacionalnog u predizborne svrhe ovoga puta dobrim dijelom biti napuštena u korist priče o ekonomskim pitanjima i socijalnom statusu ljudi.
dijelom biti napuštena u korist priče o ekonomskim pitanjima i socijalnom statusu ljudi. Početak predizborne kampanje ukazuju da će to biti kombinacija nacionalnih i ekonomskih tema s blagim naglaskom na ekonomska pitanja.

Ivan Šijaković: Ja mislim da neće dominirati nacionalne teme osim u slučaju da se dogodi neki krupniji eksces koji bi ih izbacio u prvi plan. Čini mi se da će u Republici Srpskoj u centru pažnje biti korupcija i kriminal koji su dostigli plafon, to je nešto što je uzavrelo i što kipi. Rekao bih da će se ovde borba više voditi između političkih opcija unutar Republike Srpske nego protiv partija iz Federacije.

Omer Karabeg: Mislite da će biti manje međunacionalnog i međuentitetskog prepucavanja, a više konfrontacija unutar samih entiteta?

Ivan Šijaković: Tako je. Ovde je situacija, da tako kažem, prilično našpanovana, ujedinile su se skoro sve opozicione partije ne bi li uspele da pomere Savez nezavisnih socijaldemokrata i gospodina Milorada Dodika, tako da vidim da se priprema teren za međusobni obračun. Inače, čini mi se da su građani u Republici Srpskoj potpuno odvojili ono što se zbiva na političkoj sceni od socijalnih i ekonomskih problema. Svoje socijalne i ekonomske probleme pokusavaju da reše sami, snalazeći se kako znaju i umeju, ne očekujući nikakvu pomoć ni od vlade, ni od države, a glasanje koriste kao neku vrstu navijačkog pražnjenja u smislu odbrane nacionalnih pozicija.

Omer Karabeg: Kako komentarište činjenicu da se je Milorad Dodik kandidovao za Predsjednika Republike Srpske, funkciju koja je manje-više formalna i na kojoj će imati mnogo manja ovlašćenja nego dok je bio premijer? To mi nekako ne liči na Milorada Dodika.

Ivan Šijaković: Meni je to indikator za nekoliko stvari. Prva stvar je da se oni rukovode onim u politici poznatim
Šijaković: Oni rukovode onim u politici poznatim cezarističkim principom - gde je Cezar, tu je i vlast, što znači da bi hteli da daju značaj funkciji predsednika. Iako je funkcija predsednika više ceremonijalnog, protokolarnog karaktera, kada na nju dođe čovek, kao što je Dodik, koji ima veliku moć, onda ona dobija na značaju.
cezarističkim principom - gde je Cezar, tu je i vlast, što znači da bi hteli da daju značaj funkciji predsednika. Nakon odlaska Dragana Čavića, ta pozicija je bila skoro neprimetna, naročito za vreme gospodina Rajka Kuzmanovića. Iako je funkcija predsednika više ceremonijalnog, protokolarnog karaktera, kada na nju dođe čovek koji ima veliku moć, onda ona dobija na značaju. S druge strane, Stranka nezavisnih socijaldemokrata nema baš mnogo jakih kandidata za tu funkciju, pa su, da bi se osigurali, istakli kandidaturu Milorada Dodika, a vladu su ionako već učvrstili, ona bi mogla da ostane sa postojećim kadrom s tim što bi neko od sadašnjih ministara ili predsednik Narodne skupštine mogao da dođe na čelo vlade koja bi, naravno, i dalje bila pod Dodikovom uticajem. A čini mi se da su se oni ipak malo uplašili Ognjena Tadića, zajedničkog kandidata opozicije, mladog, ambicioznog političara, koji sada ima nešto drugačiji imidž - nije više onako ratoboran kao kad je bio u Radikalima.

Šaćir Filandra: Ja bih se, u osnovi, složio s kolegom Šijakovićem. Radi se o praksi koju smo već vidjeli, recimo, na posljednjim izborima u Rusiji. U svakom slučaju radi se o čovjeku čiji je politički kapital u ovom trenutku odista veliki i njegova stranka i on osobno nastoje ga maksimalno iskoristiti


Nema pravih birača


Šaćir Filandra
Omer Karabeg: Meni se čini da bi, ako pobijedi Savez nezavisnih socijaldemokrata i Dodik postane predsjednik, to ličilo na ono što sada imamo u Srbiji - jakog predsjednika i slabog premijera.

Ivan Šijaković
: Oni već nekoliko godina potpuno imitiraju ono što se dešava u Srbiji. Uostalom, Milorad Dodik i Boris Tadić su i privatno povezani. Ali, čini mi se, da bi kandidatura Milorada Dodika za Predsednika Republike Srpske mogla da bude i zamka. Moglo bi se desiti da se to i ne svidi biračima, izuzimam, naravno, one zagrižene SNSD-ovce, pa da ljudi kažu: “E, ne može baš sve u njihove ruke“. Da li će se to i desiti, ne znam, mada bih volio da tako bude.

Omer Karabeg: Na političkoj sceni Federacije pojavila se jedna nova politička partija - Savez za bolju budućnost Fahrudina Radončića, koji vjeruje da će njegova stranka osvojiti veliki broj glasova i koji obećava da će zemlju izvesti iz krize. Koliko su očekivanja lidera ove stranke realna?

Šaćir Filandra: Normalno da jedna nova politička stranka i jedan lider, kao uspješan poslovni čovjek, uvjerava javnost takvim stavovima o svojim ambicijama.Ta pretencioznost je zapravo
Filandra: Dugo je do oktobra, politička stranka Fahrudina Radončoća još faktički nije ni ideološki profilirana. Koliko znam, ni njeno vodstvo nije profilirano, ne zna se ni koji su to ljudi, ni kakav je njihov politički profil.
bila za očekivati. Dugo je do oktobra, ta politička stranka još faktički nije ni ideološki profilirana. Koliko znam, ni njeno vodstvo nije profilirano, ne zna se ni koji su to ljudi, ni kakav je njihov politički profil. U svakom slučaju politička scena u Federaciji je zamorena. Tu se već petnaest, dvadeset godina vrte jedni te isti ljudi, iste stranke, iste face, iste opcije. U svim stranka je još uvijek mnogo i ratnih kadrova. Osjeća se veliki zamor, ogromna neinventivnost. Dakle, u Federaciji, i u hrvatskom i u bošnjačkom političkom tijelu, postoji prostor za neke nove političke i stranačke opcije. Da li je to Savez za bolju budućnost - vidjećemo. Osobno ne bih prognozirao, ali nisam siguran da je to radikalna alternativa koju će javnost tek tako prihvatiti.

Ivan Šijaković: To je za mene interesantna politička pojava. To je ustvari pokušaj da se uz pomoć medija, čiji je vlasnik gospodin Radončić, napravi politička stranka. Ali, mislim da je sve to slabo. Političko tržište je već odavno podeljeno. Nema više pravih birača koji se opredeljuju na osnovu partijskih programa, pa će da kažu: “E, dosta mi je više ovih, idem sada da glasam za one druge“. Danas uglavnom imamo, kako ja to obično kažem, političke navijače. Oni su se pre možda pet, deset, petnaest godina opredelili za određenu opciju i oni više niti slušaju šta govore njihovi politički lideri, niti ih interesuje kakve programe imaju i koje ideje iznose. Oni već unapred znaju za koga
Šijaković: Nema više pravih birača koji se opredeljuju na osnovu partijskih programa, Danas uglavnom imamo, kako ja to obično kažem, političke navijače. Oni već unapred znaju za koga će glasati, tako da je teško naći prostora za nove političke opcije.
će glasati, tako da je teško naći prostora za nove političke opcije.

Omer Karabeg: Gospodine Filandra kako vidite šanse opozicije u Federaciji Bosne i Hercegovine, prije svega Socijaldemokratske partije?

Šaćir Filandra: Bojim se da je ta stranka izabrala status opozicije. Bar takav se stiče dojam. Socijaldemokratska partija se u opoziciji dobro osjeća i ponaša se kao da joj je to prirodno stanište. Čak i u ovom predizbornom periodu ne osjeća se njihova veća aktivnost. Sasvim je evidentno da, bar u sarajevskim intelektualnim i kulturnim krugovima, vlada mišljenje da je ta stranka potrebana Federaciji BiH, da jedna takva ideja ima prostora, ali, kad je Socijademokratska partija u pitanju, uvijek postoji jedno “ali“. Ta stranka ne pokazuje vitalnost, inventivnost i prijemčivost za šire slojeve stanovništva. Ponaša se, zapravo, salonski. Uvijek ima zagarantiran broj birača, osvoji određen broj pozicija na različitim razinama i kao da se time zadovoljava. Jednom riječi, čini mi se SDP ne iskazuje ambicije velike, određujuće političke snage u Bosni iHercegovini.

Omer Karabeg: Gospodine Šijakoviću, kakve su šanse opozicije u Republici Srpskoj s obzirom da ona ima vrlo ograničen pristup medijima koje u najvećem broju slučajeva kontoliše stranka Milorada Dodika?

Ivan Šijaković: Mislim da su njene šanse slabe, iz više razloga. Prvo, kao što ste rekli, ograničen im je pristup medijima, posebno Radioteleviziji Republike Srpske. Drugo, dosta su heterogeni. Tu su Srpska demokratska stranka i Radikali, koji se ne podnose, zatim Partija
Šijaković: Opozicija u Republici Sroskoj će dobiti nešto glasova u hercegovačkom i u jednom delu podrinjskog kraja, ali u ovom najvažnijem delu, gde je najviše birača, a to je regija Bosanske Krajine, dominira Savez nezavisnih socijaldemokrata.
demokratskog progresa koja se bar povremeno predstavlja kao nekakva građanska opcija, a u stvari je vrlo nepouzdana. Opozicija će dobiti nešto glasova u hercegovačkom i u jednom delu podrinjskog kraja, ali u ovom najvažnijem delu, gde je najviše birača, a to je regija Bosanske Krajine, dominira Savez nezavisnih socijaldemokrata.

Omer Karabeg: Mislite li da bi, s obzirom na dominantnu poziciju u medijima i s obzirom da je na vlasti pa može da dijeli novac na ovu ili na onu stranu, Milorad Dodik mogao da osvoji apsolutnu većinu u parlamentu Republike Srpske i da mu ne bude potrebna nikakva koalicija?

Ivan Šijaković: Mislim da je vrlo blizu, osim ako mu se ne desi nešto nepredviđeno - nekakav kiks ili gaf ili neko mešanje stranaca. Ali, ako stvari bude tekle, uslovno rečeno, normalno, Milorad Dodik i njegova stranka su u velikoj prednosti jer su zaposeli velike resurse i oni će ih i koristiti. Manipulisaće s budžetom, slušaćemo opet priče o gradnji ovoga ili onoga, tako da su im pozicije prilično sigurne.

Šaćir Filandra: Ja ne mislim da će Milorad Dodik ovog puta požnjeti rezultate kao u nekim prethodnim slučajevima. Jer, što više gomilate moć, što više gomilate vlasti u svojim rukama, više ste u prilici da pravite greške, pa cijela stvar dobija dimenzije koje se ne sviđaju javnosti. Treba računati na taj psihološki faktor. Ne mislim da će politička scena u Republici Srpskoj ići u pravcu uspostavljanja totalne dominacije jedne ličnosti.
Filandra: Ja ne mislim da će Milorad Dodik ovog puta požnjeti rezultate kao u nekim prethodnim slučajevima. Jer, što više gomilate moć, što više gomilate vlasti u svojim rukama, više ste u prilici da pravite greške.


Dodik i Čović


Omer Karabeg: Šta mislite o sve jačem partnerstvu između Milorada Dodika, lidera bosanskih Srba, i Dragana Čovića, lidera HDZ-a, najjače stranke bosanskih Hrvata.

Šaćir Filandra: U bosanskohercegovačkoj politici takva otvorena politička partnerstva Srba i Hrvata, a naspram, nisam rekao nasuprot, Bošnjaka, tokom 20. stoljeća bila su vrlo rijetka. U principu su Bošnjaci bili ti koji su određivali partnerske odnose. U slučaju Dodika i Čovića to partnerstvo je etablirano prije svega kroz različite poslovne veze i interese. Poslije se tu nakalemi stranački i nacionalni interes. Mada generalno neće poremetiti glavne odnose, partnerstvo Dodika i Čovića, dakle okretanje Hrvata Banjaluci, ipak proizvodi neke negativne efekte, dolazi do određenih političkih radikalizacija, a i do nestabilnosti u samoj Federaciji zbog pogoršanja bošnjačko-hrvatskih odnosa.

Ivan Šijaković
Ivan Šijaković: I jedan i drugi imaju neke privremene koristi od tog partnerstva. Milorad Dodik time želi da pokaže kako je pridobio jedan dio Hrvata za priču o trećem enitetu. No, čini mi se da ta politička opcija nije baš dominantna kod bosanskih Hrvata, pogotovo ne kod onih u Srednjoj Bosni, a i u samoj Hercegovini nisu toliko za tu opciju. S druge strane, Čović tim partnerstvom želi da popravi svoju poziciju pred oktobarske izbore i da pokaže kako ima podršku iz Republike Srpske.

Omer Karabeg: Ko ima više više koristi od tog partnerstva?

Ivan Šijaković: Čini mi se Čović, jer je Dodik zauzeo jedan stav - baš me briga šta šta drugi rade, ali, hajde, povremeno ću s ovim, a povremeno s onim. Njega interesuje samo Republika Srpska i, naravno, partnerstvo sa Borisom Tadićem.

'Vjerski' uticaj na birače


Omer Karabeg: Pročitao sam jedan komentar u kome se kaže da će najveći gubitnici ovih izbora biti ljudi koji izbjegavaju nacionalističku retoriku, nastoje da budu pomirljivi i imaju sluha za drugu stranu. Misli se prije svega na Sulejmana Tihića u Federaciji i Dragana Čavića u Republici Srpskoj. Dijelite li to mišljenje, gospodine Filandra?

Šaćir Filandra: Ne dijelim. Radi se o određenim političkim i humanističkim vrijednostima koje imaju dugu tradiciju u
Šijaković: Kad su u pitanju birači iz Republike Srpske, pomirljivost i tolerancija još uvek ne donose uspeh. Zašto? Zato što oni, koji cene toleranciju, suživot i ono što je nekada bilo tradicija ove zemlje, ne izlaze na izbore.
našem društvu. Mislim da je to politički kapital koji će se na kraju isplatiti.

Ivan Šijaković: Što se tiče Dragana Čavića, mislim da je on potpuni autsajder zato što je napravio salto mortale i od zagriženog nacionaliste se pretvorio u nekakvog demokratu. To birači ne cene. Što se tiče gospodina Sulejmana Tihića, ja baš ne znam najbolje situaciju u Federaciji, pa ne mogu dobro da procenim, ali, kad su u pitanju birači iz Republike Srpske, pomirljivost i tolerancija još uvek ne donose uspeh. Zašto? Zato što oni, koji cene toleranciju, suživot i ono što je nekada bilo tradicija ove zemlje, ne izlaze na izbore.

Omer Karabeg: Kakav će uticaj na birače imati tri najmoćnije religiozne zajednice u Bosni i Hercegovini - islamska, pravoslavna i katolička? Da li će stavovi vjerskih lidera uticati na opredjeljenje birača?

Šaćir Filandra
: Govoreći iz perspektive dosadašnjih iskustava, ne vjerujem da se može egzaktnije dokazati da vodeći vjerski lideri značajnije utiču na ponašanje birača. Mislim da naši građani u najvećoj mjeri razdvajaju svoja religijska opredjeljenja od političkih, mada se u javnosti ne stiče takav dojam. Uostalom, i vjerski lideri, koji se već dvije decenije pojavljuju na političkoj sceni, prilično su istrošeni u svom političkom angažmanu. Bar je tako u Federaciji, posebno kod Bošnjaka.

Omer Karabeg: Meni se čini da nije beznačajno kada reis Cerić, ili kardinal Puljić daju do znanja da podržavaju ovu ili onu stranku. Mislite li da ta stranka nema od toga koristi?

Šaćir Filandra: Ne može se to tek tako generalizirati. Mislim da je to ipak jedan nekritički pristup kada se tvrdi da optiranje
Filandra: Vjerski lideri, koji se već dvije decenije pojavljuju na političkoj sceni, prilično su istrošeni u svom političkom angažmanu. Bar je tako u Federaciji, posebno kod Bošnjaka.
reisa Cerića za određenu političku opciju, prikriveno ili javno, donosi probitak toj opciji. Dosadašnja praksa to opovrgava, a posebno kad su u pitanju Bošnjaci. Podsjetio bih da je na zadnjem kongresu Stranke demokratske akcije ubjedljivo pobijedio kandidat koji nije imao podršku, bar se tako smatra, reisa Cerića i Islamske zajednice.

Ivan Šijaković: Uticaj verskih lidera na ishod izbora ni do sada nije bio veliki, pa ne vjerujem da će biti i sada, iako se može reći da su religije pojačala svoje prisustvo i uticaj. U Republici Srpskoj taj uticaj je ritualnog karaktera, pravoslavni velikodostojnici su prisutni svugde u svim mogućim ritualima, znate da ovdašnje partije imaju svoje slave na koje uvek dolaze crkveni poglavari. Meni se čini da Islamska zajednica ima dosta značajan uticaj na jedan deo političkih partija i opcija, a i Katolička crkva. Prisutno je to. Neće možda biti od odlučujućeg značaja, ali će političari pažljivo slušati reči koje im budu upućivali verski velikodostojnici.

Omer Karabeg: I na kraju, kakva je vaša prognoza? Da li će oktobarski izbori donijeti promjenu na bolje, čemu se, bar u javnim izjavama, nadaju predstavnici Evropske unije i Sjedinjenih Američkih država, ili će se nakon njih kriza još više zaoštriti? Ili će sve ostati isto?

Šaćir Filandra: Pa, skloniji sam vašoj trećoj opciji. Mislim da će još jedno vrijeme ostati isto, sa blagom tendencijom pogoršavanja. Ne očekujem nikakav boljitak, a ni radikalno pogoršavanje situacije, već blago klizanje prema nekoj nuli.

Ivan Šijaković: Ja isto mislim da sigurno neće biti nekog poboljšanja. Pre svega zato što su i dalje na sceni sve sami poznati likovi, istrošene političke političke opcije i figure, nema inovacija, nema novih vetrova. I što me je posebno razočaralo, nema nezavisnih kandidata, ljudi sa biografijom, sa težinom, koji nešto znače, a takvi su se mogli pojaviti bar u trci za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. I to ukazuje da će sve ostati isto, uz, možda, malo pogoršanje.
  • 16x9 Image

    Omer Karabeg

    Novinar RSE od osnivanja Balkanskog servisa. Marta 1994. pokrenuo emisiju "Most" s namerom da uspostavlja ratom pokidane veze između ljudi sa prostora bivše Jugoslavije. Dobitnik je nagrade "Jug Grizelj" Nezavisnog udruženje novinara Srbije (NUNS) i nagrade "Erhard Busek" Medijske organizacije Jugoistočne Evrope (SEEMO).

Vaše mišljenje

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG