Dostupni linkovi

Može li osjećaj ‘sreće u nesreći’ ostati nakon pandemije?


Dok je još uvijek prerano određivati trajni uticaj pandemije – uključujući i pozitivne efekte – mnogi ljudi predviđaju da će neke od promjena ostati.

Piše: Farangis Najibullah

Kao i svaka velika kriza, COVID-19 bio je sreća u nesreći.

Svijet je dobio čistiji vazduh jer su ljudi manje putovali. Mnogi su pronašli bolji balans između života i posla jer su se kompanije prebacile na režim rada sa distance, od kuće. A duh saradnje je ojačao u nekim zajednicama uz volonterski rad za pomoć drugima.

Dok je još uvijek prerano određivati trajni uticaj pandemije – uključujući i pozitivne efekte – mnogi ljudi predviđaju da će neke od promjena ostati.

Čistiji okoliš bio je prva neposredna pozitivna strana inače duboko bolne i uznemirujuće pandemije.

Tokom prvih faza pandemije u martu, sateliti NASA-e snimili su smanjenje zagađenja vazduha do 30 procenata u velikim gradovima širom svijeta.

Nebo je postalo plavlje, a smog su rastjerale javne zdravstvene mjere smanjujući ekonomske aktivnosti u mnogim državama i dovodeći putničku industriju skoro do potpunog zaustavljanja.

Dok svijet iščekuje obnavljanje putovanja i turizma, takozvana neobavezna putovanja – naročito mnoga poslovna putovanja – najvjerovatnije se neće vratiti u obimu od prije pandemije.

Zvanična putovanja teže je opravdati

Pandemija nas je naučila da ne moramo da trošimo novac, gubimo vrijeme i zagađujemo vazduh putovanjima na poslovne sastanke i konferencije.

Od razgovora za posao i okupljanja personala na poslu do internacionalnih samita, svijet se navikao na sastanke koji se vode preko isplativih video linkova.

Ured Visokog predstavnika Evropske unije (EU) za zajedničku spoljnu politiku i bezbjednost Josepa Borrela očekuje "određeni nivo smanjenja" poslovnih putovanja diplomata i vladinih zvaničnika u postpandemijskom svijetu.

"Neće se sve vratiti na staro", rekao je Borrelov portparol Peter Stano.

"Nikada ne možete zamijeniti lični susret u smislu povjerljivosti kao i efikasnosti kada se radi o pregovorima u visokoj diplomatiji", rekao je Stano za Radio Slobodna Evropa.

"Ali kada se radi o... pripremnim sastancima, diskusijama i drugim vrstama sastanaka, možda na nižem nivou, tehničkim i radnim sastancima… tu treba procijeniti da li je zapravo efikasnije, sa svih stanovišta, ostati kod kuće i uraditi to na daljinu ili da li je stvarno neophodno letjeti, ići na avion i provoditi vrijeme povećavajući emisije gasova", kaže Stano.

To sugeriše da će zvaničnici u vrhu vlada ponovo krenuti na put jednom kada se pandemija COVID-19 okonča i kada počne takozvana "nova normalnost". Svjetski lideri će ponovo putovati sa velikom pratnjom na zvanična putovanja i samite.

Međutim, biće izuzetno teško izabranim liderima da opravdaju trošenje poreskog novca na skupa putovanja. To će takođe stvoriti dilemu za one – kao što su lideri EU – koji zagovaraju mjere za zaštitu okoliša.

Hibridni modeli rada

U mnogim dijelovima svijeta užurbani uredi gotovo su preko noći postali sablasno prazni jer su kompanije bile prisiljene preusmjeriti osoblje na posao od kuće kako bi pomogle u suzbijanju širenja virusa.

Čak su i firme koje su se dugo opirale ideji da zaposlenicima omoguće povremeni rad od kuće prihvatile to kao novu, neizbježnu stvarnost.

Prema istraživanjima mišljenja, mnogi uposlenici kažu da im je rad od kuće pružio bolji balans u odnosu na posao i život, manje stresno radno okruženje i više vremena provedenog sa porodicom.

Takođe je pomogao uposlenim da sačuvaju vrijeme i novac koji su ranije trošili na prevoz.

Globalno istraživanje softverske kompanije Slack koje je uključivalo 4.700 kancelarijskih radnika, otkrilo je da ih se većina ne želi vratiti na posao nikad više u punom radnom vremenu.

Istraživanje, nazvano Future Forum, pokazalo je da 72 procenta ispitanih preferira hibridni model koji kombinuje rad na daljinu sa vremenom provedenim u kancelariji.

Samo 13 posto je reklo da želi da radi od kuće stalno. Samo 12 posto da više vole da rade u kancelariji puno radno vrijeme.

To sugeriše da će u budućnosti hibridni model postati uobičajeniji za mnoge kompanije – makar u razvijenom svijetu.

Čovjekov najbolji prijatelj

Rad od kuće je mnogima pomogao da smanje troškove za prevoz, hranu i odjeću. Ali mnogima nedostaje kontakt sa kolegama pošto su zatvaranja i druge restriktivne mjere doprinjele osjećaju usamljenosti.

Mnogi vlasnici kućnih ljubimaca kažu da su ih ljubimci spasili, nudeći im ljubav i radost.

Došlo je do nezabilježnog skoka u aplikacijama za udomljavanje spašenih životinja iz skloništa u zemljama na Zapadu nakon što je počela pandemija.

Američko društvo za prevenciju okrutnosti prema životinjama dokumentovalo je povećanje od 70 procenata od marta u broju ljubimaca koji su udomljeni kroz svoje programe u New Yorku i Los Angelesu.

U aprilu, nakon što su mjere restrikcije nametnule zatvaranje frizerskog salona gdje je radila, Čehinja Hanka Mullerova je udomila psa kako ne bi bila sama.

"Uzimanje psa je bila najbolja stvar koju sam uradila kako bih zaštitila svoje mentalno zdravlje tokom pandemije", kaže Mullerova. "On je postao moj radosni drug kod kuće. Idemo u šetnje i vodim ga kada idem u supermarket."

Mullerova kaže da poznaje nekoliko ljudi koji su "takođe uzeli mačku ili psa tokom pandemije, pošto su počeli da provode više vremena kod kuće ili jer njihova djeca nisu s a njima pošto studiraju".

Kao i mnogi drugi stanovnici njenog ruralnog naselja u blizini češko-njemačke granice, Mullerova radi u Njemačkoj gdje su plate veće.

Kako su restrikcije olabavile na obje strane granice, ljudi su se vratili na posao.

Mullerova kaže da će zadržati svog psa "iako će sada imati manje vremena za njega".

"Nažalost, neki od novih vlasnika pasa koje poznajem ponovo napuštaju svoje ljubimce jer nemaju vremena ili nemaju mjesta u stanovima ili su jednostavno izgubili interes", kaže ona.

"To nije većina ljudi", dodaje. "To je samo nekoliko ljudi. Ali čak i onda, to je previše. To je izdaja."

Povratak u realnost

Tadžikistan, osiromašena država Centralne Azije sa 9,5 miliona stanovnika gurnuta je dalje u ekonomske poteškoće kako je pandemija spriječila stotine hiljada Tadžikistanaca da putuju u Rusiju na sezonske poslove – što je pojas za spasavanje mnogim tadžikistanskim porodicama.

Ali Nekruz Amonzoda, koji živi u gradu Kudžand na sjeveru Tadžikistana, kaže da postoji svijetla strana gotovo svake nesretne situacije.

Ljubovi jeleni - ljubav i posao uprkos pandemiji
molimo pričekajte

No media source currently available

0:00 0:02:10 0:00

Ove godine, Amonzoda je iskoristio "svaki centimetar" svog dvorišta kako bi uzgajao povrće, tikve i biljke.

"Brzo sam naučio dosta o poljoprivredi i to mi je pomoglo da imam dvije žetve", kaže 32-godišnji Amonzoda. "Na primjer, nakon branja ranog povrća ili žitarica, možete pođubriti zemlju životinjskim đubrivom i posaditi nešto drugo, kao kukuruz ili šećernu repu."

"Tikve nikada nisu bile tako ukusne. Isto je i sa mrkvom, čak i lukom", kaže on.

"Možda je to tako jer smo sve sami posadili", šali se. "Uveče, pomažem djeci da rade domaću zadaću. To je nešto što prije nikada nisam radio."

Prije pandemije, Amonzoda je u Rusiji radio osam do devet mjeseci u godini, u industrijskom gradu Surgitu – vraćao se u Tadžikistan samo tokom zimskih mjeseci.

Sada se porodica najviše oslanja na skromnu platu njegove supruge koja je učiteljica u osnovnoj školi i na ušteđevinu koja se polako topi, a koju su ostavili na stranu za renoviranje kuće.

To znači da se Amonzoda mora vratiti u Surgut na posao ako se dozvole putovanja u 2021.

"Uživao sam provodeći vrijeme sa porodicom, uživao sam da uzgajam povrće", kaže Amonzoda, dodajući da mu ne bi smetalo da to dovijeka radi.

"Ali realno, ne možemo da preživimo bez rada u Rusiji", zaključuje Amonzoda.

Kaže i da očekuje da će se uskoro život početi vraćati u "normalu".

(Dopisici RFE/RL Rikard Jozwiak i Antoine Blua doprinjeli su pisanju ovog članka.)

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG