Dostupni linkovi

Mladić i Karadžić na mitinzima u Banjaluci


Protest opozicije, 14. maj 2016.
Protest opozicije, 14. maj 2016.

Na dva mitinga u Banjaluci u subotu, 14. maja, govorili su, između ostalih, i sin i kćerka najviših zvaničnika ratne Republike Srpske, optuženog Ratka Mladića i prvostepeno osuđenog Radovana Karadžića za najteže ratne zločine.

Na mitingu vlasti RS "Srcem za Srpsku. Stop izdaji" burno je pozdravljen Darko Mladić, sin Ratka Mladića kome se za ratne zločine, uključujući i genocid u Srebrenici, sudi u Haškom tribunalu, dok je na protestu opozicije "Oslobodimo Srpsku" bila prisutna Sonja, ćerka haškog osuđenika Radovana Karadžića koji je dobio 40 godina zatvora za najteže zločine. Oboje su se obratili prisutnima.

Darko Mladić je okupljenima poručio “da je došao trenutak da se brani Republika Srpska”.

"Do juče i jutros nijeste učinili ništa zbog čega biste se stidjeli. Nemojte danas učiniti nešto zbog čega biste se stidjeli sutra", prenela je okupljenima poruku Radovana Karadžića, njegova kćerka Sonja.

Mediji komentarišu da su njih dvoje bili "patriotski aduti" obe strane koji su poslali poruke unutarsprskog pomirenja.

Manipulacija sa obe strane

Uz ogradu da ne sporimo prava dece optuženih i osuđenih za ratne zločine na javno angažovanje, pokušavamo da dobijemo odgovor na pitanje kakva je simbolična poruka činjenice da su i na jednoj i na drugoj bini organizatori u Banjaluci poželeli da pokažu da uz sebe imaju - Mladića, odnosno Karadžića.

Novinar i analitičar iz Sarajeva Vlastimir Mijović, kaže za RSE da su mitinzi prošli u srbovanju i da su to bili navijački skupovi.

Vlastimir Mijović
Vlastimir Mijović

“Kao što su se u ratnom razdoblju kao rivali pojavljivali Karadžić i Mladić, koji se nisu baš najbolje slagali, tako su bili podeljeni i mitingaši. Tome je trebalo da doprinse pojavljivanje djece pomenutih ljudi. To je možda i najgora strana ovoga skupa – propagiranje ljudi koji su osuđeni ( Karadžić) ili će, vjerovatno po istoj osnovu biti osuđen ( Mladić). To je vraćanje u najcrnje dane naše prošlosti, zato i popularisanje ljudi koji su doprinijeli da rat u BIH, koji je možda bio neizbiježan, bude onako surov i obilježen takvim zločinima".

"Naravno da djecu ne može niko kriviti ni za grehe roditelja ni za njihovo političko oprijedeljenje", međutim, nastavlja Mijović, “očigledno je da se tu radilo o jednoj manipulaciji sa obje strane, pokušaju dokazivanja javnosti da su oni, i jedni i drugi na tragu onoga što Republika Srpska želi da bude, a to je država, što je Dodik u subotu već proglasio. Žalosno je ali je realno da je BIH danas na istom principu na kome je bila 1990. godine” kaže Mijović.

Sociološkinja Janja Beč, koja se godinama bavi žrtvama ratova, kaže da bi bila poruka mira da su Darko Mladić i Sonja Karadžić rekli - da, znam da se to desilo, žalim zbog toga.

Pošto se te reči nisu čule, to je bilo nešto drugo - upotreba tih, ne više mladih ljudi kako bi se poručilo “da se ne odustaje od projekta srpskog nacionalzma - mi smo branili srpski narod - a to je i osnova odbrane Karadžića i Mladića u Haškom tribunalu".

"Izuzetno je teško biti dete osuđenog, dokazanog ratnog zločinca. I to osuđenog za genocid” kaže dalje Janja Beč i poredi sa onim što se dešavalo u Nemačkoj.

Janja Beč
Janja Beč

”Recimo, za mene je zanimljiv sin Martina Bormana. On je znao ko mu je otac, on je znao šta se desilo u Holokaustu, znao je poziciju svog oca - Hitlerov lični sekretar. On je postao sveštenik i ceo je život proveo u Africi, radeći sa najranjivijim grupama. Tako je prošao njegov život. Kćerka Alberta Špera ( Hitlerovog arhitekte) je vodila akciju da se vrati opljačkana imovina iz jevrejskih kuća. Ja bih volela da se ovde tako nešto desi. A nije”, kaže Janja Beč dodajući da je poruka iz Banjaluke - mi smo deca heroja koji su branili Republiku Srpsku a ne deca zločinaca.

Takve poruke su moguće u zemlji u kojoj nije bilo suočavanja sa prošlošću, kao što se dogodilo u procesu denacifikacije Nemačke. U denacifikovanoj Nemačkoj, potomci su mogli da se distanciraju od roditeljskih grehova, na prostoru bivše Jugoslavije ciljevi ratova u 90-im nisu problematizovani, zločinci nisu, ne samo sudski, već ni moralno osuđeni. Zato je moguće da su zločinci heroji, ne samo za njihovu decu.

XS
SM
MD
LG