Zemlje Zapadnog Balkana moraju poboljšati položaj Roma a pitanja poput socijalne, zdravstvene i obrazovne podrške Romima ne smiju poznavati granice, poručeno je sa sastanka ministra za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine (BiH) Miloša Lučića i ministrice za ljudska i manjinska prava Srbije Gordane Čomić.
Teme sastanka, koji je održan u Sarajevu 29. juna, bile su položaj romske nacionalne manjine i rodno zasnovano nasilje.
„Postoji mnogo zajedničkih projekata koje možemo da radimo regionalno, olakšavajući jedni drugima nastanak ideja i troškova iz budžeta, a zajedno poboljšavajući položaj Roma u BiH i u Srbiji“, izjavila je nakon sastanka ministrica Gordana Čomić.
Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice je, kako tvrdi Lučić, u proteklih nekoliko godina u saradnji s ostalim nivoima vlasti i donatorskim sredstvima izdvojilo više od 51 milion KM za stambeno zbrinjavanje Roma.
„Zajednički stav je da moramo da radimo na stambenom zbrinjavaju Roma, obrazovanju Roma, zdravstvenoj zaštiti Roma, ali i socijalnoj pomoći“, smatra on.
Nedavno je na sastanku s Vijećem za regionalnu saradnju rečeno da je kroz Ekonomski investicijski plan predviđeno da Evropska Komisija uloži devet milijardi eura za zemlje Zapadnog Balkana za oporavak od COVID krize, i da bi u tom paketu uključili i položaj romske zajednice, obrazovanje i zapošljavanje Roma.
Ministrica Čomić je istakla da je neophodna veća zaštita i prevencija žrtava nasilja, i da se s istim problemom suočavaju žene u svim zemljama regije.
„Jednako je svaka država u obavezi da zaštiti žrtvu nasilja, i da ima programe prevencija kojima će spriječiti nastanak nasilja, normalizaciju nasilja i društveno prihvatanje nasilja“, rekla je Čomić.
Ministar Lučić je napomenuo da u BiH ima 17 sigurnih kuća, te da od toga Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice finansira osam sigurnih kuća kroz svoj budžet.
Prema podacima Agencije za ravnopravnost spolova u BiH, svaka treća žena je žrtva nasilja, a svaka druga starija od 15 godina doživjela je neki oblik psihičkog, ekonomskog ili fizičkog maltretiranja.
U BiH je nasilje u porodici regulisano entitetskim kaznenim zakonima (Republika Srpska i Federacija BiH), porodičnim zakonima i zakonima o zabrani diskriminacije, prema kojima nakon prijave nasilja policija određuje zaštitne mjere u roku od 24 sata.
Prema procjeni sudije, ove mjere mogu trajati između 6 i 24 mjeseca. Prema nasilniku moguće je izreći kaznu do sedam godina zatvora.
