Suđenje generalu Vojske Republike Srpske Zdravku Tolimiru nastavljeno je u Hagu iskazom generala Manojla Milovanovića, bivšeg načelnika Glavnog štaba VRS-a i drugog čovjeka vojske bosanskih Srba.
Milovanoviću je ovo četvrto po redu svjedočenje na Haškom sudu, poput primjerice na suđenju srbijanskim obavještajcima Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću, gdje je prošle godine potvrdio autentičnost ratnih dnevnika, njegovog predpostavljenog – Ratka Mladića.
„Naši su ciljevi bili isti, a putevi različiti“, opisao je tužiteljstvu Milovanović odnos sa svojim šefom Mladićem s kojim je formirao Glavni štab VRS-a, gdje je optuženi Tolimir obavljao funkciju pomoćnika za sigurnosne poslove i u vrijeme zločina za koje je optužen – učešća u genocidu u Žepi i Srebrenici. Milovanović se prisjetio 11. svibnja 1992. godine neposredno pred formiranje Vojske Republike Srpske.
„Kada je Mladić predstavio pukovnika Tolimira ja sam valjda napravio neku nezgodnu grimasu. Jer sam ranije radio s nekim Tolimirom koji je bio Slovenac. Pa sam pomislio da je Zdravko Tolimir Slovenac. Međutim Mladić je to uočio i rekao: Ne plaši se, veći je on Srbin od tebe“, opisao je svjedok.
U prvom dijelu glavnog ispitivanja od strane tužiteljstva Milovanović je opisao i svoju zbunjenost kada mu je naređeno kao oficiru Jugoslavenske narodne armije da se ode na dužnost u Bosnu i Hercegovinu.
„Pobunio sam se zašto ja idem u Sarajevo jer mi je tog trenutka saopćena i odluka Predsjedništva, još uvijek SFRJ, da se JNA povlači iz Bosne i Hercegovine zaključno s 19. svibnjem (1992.godine). To je bilo za nepunih 8 dana. Pitao sam zašto ću ja u Bosni kad JNA nestaje u Bosni. Rečeno mi je da će me helikopter odvesti tamo gdje treba i da će mi general Mladić objasniti detalje“, prisjetio se svjedok.
Milovanović: Karadžićeva je bila zadnja
Milovanović je tužiteljstvu objasnio hijerarhiju u zapovjednom lancu VRS-a, na čijem je čelu kao predsjednik Republike Srpske bio Radovan Karadžić.
„Znači sve veze Glavnog štaba VRS-a išle su Vrhovnoj komandi preko Karadžića. Članovi Vrhovne komande su mogli davati prijedloge, ali Karadžićeva je bila zadnja. Mi nismo izvršavali zahtjeve ni Krajišnika ni Koljevića, ni Biljane Plavšić. Izvršavali smo naređenja, direktive Karadžića“, objasnio je zapovjednik lanac Milovanović.
Od svibnja do listopada 1995.godine Milovanović je bio na drugom ratištu (borio se protiv hrvatskih snaga na zapadnom BiH ratištu) tako da nije sudjelovao u napadu VRS-a na Žepu i Srebrenicu pa se njegovo ime nije našlo na haškoj optužnici za razliku od mnogih njegovih kolega iz Glavnog štaba.
Zdravko Tolimir u haškoj sudniciSvjedočeći 2007. godine na suđenju sedmorici oficira vojske i policije bosanskih Srba, osuđenih u prvom stupnju za zločine u Žepi i Srebrenici, Milovanović je izjavio kako je zahtjev generala Tolimira u srpnju 1995. godine - da se koriste kemijska sredstva protiv Armije BiH i civilnog stanovništva – bio nelegalan.
Pod kraj svjedočenja u utorak Milovanović je tužiteljstvu potvrdio da je „Tolimir bio oči i uši generala Mladića“.
Iako je rekao da je Tolimir „dobro obavljao svoj posao“ glavnog obavještajca u Glavnom štaba VRS-a Milovanović je opisao svoje razočaranje jer ga nitko nije obavijestio o akciji Hrvatske vojske (HV-a) „Oluja“ (početkom kolovoza 1995.) budući da ne može vjerovati da se nisu primijetili veliki pokreti pokreti jedinica diljem Hrvatske u pripremi za akciju.
„Neka im to ide na dušu“, izjavio je Milovanović.
Nakon glavnog dijela iskaza svog nekadašnjeg kolegu ispitati će optuženi Tolimir koji se brani sam.
Milovanoviću je ovo četvrto po redu svjedočenje na Haškom sudu, poput primjerice na suđenju srbijanskim obavještajcima Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću, gdje je prošle godine potvrdio autentičnost ratnih dnevnika, njegovog predpostavljenog – Ratka Mladića.
„Naši su ciljevi bili isti, a putevi različiti“, opisao je tužiteljstvu Milovanović odnos sa svojim šefom Mladićem s kojim je formirao Glavni štab VRS-a, gdje je optuženi Tolimir obavljao funkciju pomoćnika za sigurnosne poslove i u vrijeme zločina za koje je optužen – učešća u genocidu u Žepi i Srebrenici. Milovanović se prisjetio 11. svibnja 1992. godine neposredno pred formiranje Vojske Republike Srpske.
„Kada je Mladić predstavio pukovnika Tolimira ja sam valjda napravio neku nezgodnu grimasu. Jer sam ranije radio s nekim Tolimirom koji je bio Slovenac. Pa sam pomislio da je Zdravko Tolimir Slovenac. Međutim Mladić je to uočio i rekao: Ne plaši se, veći je on Srbin od tebe“, opisao je svjedok.
U prvom dijelu glavnog ispitivanja od strane tužiteljstva Milovanović je opisao i svoju zbunjenost kada mu je naređeno kao oficiru Jugoslavenske narodne armije da se ode na dužnost u Bosnu i Hercegovinu.
„Pobunio sam se zašto ja idem u Sarajevo jer mi je tog trenutka saopćena i odluka Predsjedništva, još uvijek SFRJ, da se JNA povlači iz Bosne i Hercegovine zaključno s 19. svibnjem (1992.godine). To je bilo za nepunih 8 dana. Pitao sam zašto ću ja u Bosni kad JNA nestaje u Bosni. Rečeno mi je da će me helikopter odvesti tamo gdje treba i da će mi general Mladić objasniti detalje“, prisjetio se svjedok.
Milovanović: Karadžićeva je bila zadnja
Milovanović je tužiteljstvu objasnio hijerarhiju u zapovjednom lancu VRS-a, na čijem je čelu kao predsjednik Republike Srpske bio Radovan Karadžić.
„Znači sve veze Glavnog štaba VRS-a išle su Vrhovnoj komandi preko Karadžića. Članovi Vrhovne komande su mogli davati prijedloge, ali Karadžićeva je bila zadnja. Mi nismo izvršavali zahtjeve ni Krajišnika ni Koljevića, ni Biljane Plavšić. Izvršavali smo naređenja, direktive Karadžića“, objasnio je zapovjednik lanac Milovanović.
Od svibnja do listopada 1995.godine Milovanović je bio na drugom ratištu (borio se protiv hrvatskih snaga na zapadnom BiH ratištu) tako da nije sudjelovao u napadu VRS-a na Žepu i Srebrenicu pa se njegovo ime nije našlo na haškoj optužnici za razliku od mnogih njegovih kolega iz Glavnog štaba.
Pod kraj svjedočenja u utorak Milovanović je tužiteljstvu potvrdio da je „Tolimir bio oči i uši generala Mladića“.
Iako je rekao da je Tolimir „dobro obavljao svoj posao“ glavnog obavještajca u Glavnom štaba VRS-a Milovanović je opisao svoje razočaranje jer ga nitko nije obavijestio o akciji Hrvatske vojske (HV-a) „Oluja“ (početkom kolovoza 1995.) budući da ne može vjerovati da se nisu primijetili veliki pokreti pokreti jedinica diljem Hrvatske u pripremi za akciju.
„Neka im to ide na dušu“, izjavio je Milovanović.
Nakon glavnog dijela iskaza svog nekadašnjeg kolegu ispitati će optuženi Tolimir koji se brani sam.
